Krizno lice zlatne groznice

Foto: Jovica Drobnjak

Profesionalno, sigurno, sto posto legalno, diskretno – piše na zatamnjenim staklima koja priječe pogled u unutrašnjost: i dok dio građana iritiraju agresivni zlatno-žuti, tamnocrveni i smeđi natpisi, ilustrirani ukrštenim zlatnim polugama, poput onih na socijalističkoj Kraševoj čokoladi “Zlatna osmica”, drugi zadovoljno trljaju ruke. Riječ je, dakako, o trgovcima zlatom i srebrom – upućeni kažu da se, otkako je uslijed financijske krize otkup plemenitih kovina postao jedan od najunosnijih poslova u zemlji, svakoga dana otvori barem desetak novih otkupljivačnica.

Kriza trese i nas, pa smo se poput drugih običnih ljudi uputili do neke od njih, s malom zlatnom naušnicom koja je dvadesetak godina zaboravljena ležala negdje u kupaonici, nadajući se nekoj zaradi. Opreza radi, u Draškovićevoj ulici prvo ulazimo u običnu zlatarsku radnju, starim i dobro nam poznatim otkupljivačima…

Gram za 145 kuna

Zlatarka stavlja naušnicu na malu vagu:

– Ova je jako mala, nema ni gram, tako da je to 85 kuna – kaže.

– Samo 85? O koliko je karata riječ? – ne skrivamo razočaranje.
– Ima 14 karata, ako je sve u redu. Nemate ništa više od nakita? Razmislite…

– Kako je kod ovih do vas? – nestrpljivo je prekidamo, pokazujući palcem iza uha.

– Mi smo zlatari, oni nisu, pa… mi otkupljujemo za naše potrebe, oni zlato tope i rade dalje. No, i tamo ćete dobiti malo, nemate ni gram, možda da malo još pričekate, ako ne nosite taj stil… Niste je vjerojatno toliko platili ni kada ste je kupili – nagađa zlatarka.

– Naušnica je stara 20 godina – kažemo.

– Vidite, cijena zlata je premašila cijenu artikala koji su se onda kupovali. Cijena grama zlata je trenutačno između 145 i 150 kuna. Vidite, pa razmislite – otpravlja nas napokon.
Ulazimo u susjednu tvrtku, malu otkupljivačnicu Argentum, koji se predstavlja kao hrvatski lanac srebrnarnica. Primjećujemo da se ondje prodaju i torbice te nešto bižuterije.

– Možete li procijeniti ovu naušnicu? – dajemo zaboravljenu uspomenu mlađoj djevojci.

Stavlja je pod povećalo, premazuje nekakvim lakom, valjda utvrđuje karate, i stavlja na digitalnu vagicu:

– Imate 0,6 grama, 14-karatno je, to je 145 kuna po gramu, znači vrijedi 87 kuna – kaže nam.

– To je tako posvuda? – pitamo.

– Kod Argentuma je tako, a do mene i preko puta imate zlatare, pa možete provjeriti koliko vam oni nude – upućuje nas.

Nepovjerenje u novac

Idemo dalje i ne možemo se načuditi maštovito poredanim reklamama na ulicama: jedne iznad drugih klate se reklame za “ljubavne igračke”, pa za pedikerski salon, otkup zlata, pa ona za kozmetički salon… Još su zanimljivije one na fasadi zgrade na Jelačićevom placu: prva je reklama za biljnu apoteku, pa ploča nekakve firma, ispod koje je reklama za otkup zlata, srebra i dukata, a na kraju niza ona za medne proizvode Radovana Petrovića. U Maksimirskoj su se jedna uz drugu stisnule dvije konkurentske otkupljivačnice, a do njih sportska kladionica. U Vlašku se uselila tvrtka Auro Domus: otkupljuju sve, od zlatnika do zlatnih zuba, imaju više od tristo otkupnih ureda diljem zemlje, a otkupljuju, tvrde, po najboljim cijenama. Ulazimo u sablasno prazan ured, u kojem za stolom sjedi mlađi muškarac, izgleda kao da se dosađuje. Kraj njega mala vaga, da izmjeri “piz”. I on na isti način procjenjuje našu naušnicu, pa ispali kao iz topa:

– 90 kuna. I treba vam osobna iskaznica…

– Čekajte, čekajte, mislite li da bismo negdje mogli dobiti više? – pitamo.

– Ekstra je lagana, pa s maksimalnim navlačenjem možete očekivati desetak kuna gore-dolje. Zaokružit ćemo na 90 kuna – ne da se mladi otkupljivač.

– Neka, pogledat ćemo još malo – kažemo i odlazimo.
Iako već dulje slušamo kako građani masovno rasprodaju svoje obiteljsko blago, moramo primijetiti da u tih nekoliko minuta koliko smo proveli u svakoj od “otkupnih stanica”, uključujući i zlatarnicu, onamo nitko nije kročio. Ipak, rade punom parom, a osim krize koja je jedan od ključnih razloga za to, drugi nalazimo u visokim cijenama zlata u svijetu. Tako barem tvrdi Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u zlato, koji kaže da su u svijetu koji našim novcem spašava banke i u kojem vlada monetarna kriza ljudi izgubili povjerenje u papirnati novac.

– Na kraju ušteđevinu pretvaraju u zlato, jer svi analitičari očekuju da će cijena zlata i dalje rasti – tvrdi Sambunjak.

Rekorderi u porezu

Službeni podaci, dodaje, pokazuju da se izvoz zlata iz zemlje u godinu dana povećao i do deset puta. Važno je reći, kaže Sambunjak, da u Hrvatskoj ne postoji tržište zlata te se carina pri izvozu ne plaća.

– Mi smo svjetski rekorderi u porezu na zlato. Uz PDV od 25 posto, carinu od pet posto i nekakav izmišljeni porez na luksuzne proizvode od 30 posto, dolazimo do 60 posto opterećenja, pa je tako omjer uvoza i izvoza zlata u Hrvatskoj 1:142 – kaže Sambunjak, uz napomenu da je u Europskoj uniji, s kojom ćemo morati urediti zakonsku regulativu, porez na luksuzne proizvode nepoznata stvar.
Iako je trend otkupa zlata primjetan i drugdje u Europi, nigdje nije toliko uočljiv kao u Hrvatskoj upravo zbog tolike diskrepancije između uvoza i izvoza te rasta izvoza i golemog pada uvoza zlata. Iritiraju li savjetnika za ulaganje u zlato tolike agresivne metode reklamiranja otkupa zlata?

– Mene osobno ne, jer bi tada značilo da sam protiv ljudi koji žele legalno zaraditi. Ljudi koji prodaju zlato spašavaju golu kožu, prodaju obiteljsko blago staro i dvjesto godina, jer nemaju drugog izlaza. Tako će biti još sigurno dvije-tri godine, dok građani ne prodaju svoje zalihe zlata i srebra. Više me iritira maćehinski odnos države, jer da su hrvatski zakoni u skladu s europskim, onda građani ne bi samo prodavali zlato, nego bi ga ovdje i kupovali, a ne u inozemstvu – zaključuje Sambunjak.

Meta pljačkaša

A tko su otkupljivači zlata? Tvrtke koje su, poput Argentuma, osnovane prije koju godinu danas zapošljavaju i 350 ljudi. Koliko dnevno zlata otkupe od građana?

– Ne možemo vam na to pitanje odgovoriti, jer bi broj pljački porastao i do šest puta – odgovaraju iz te tvrtke.

Istina, otkako su ušle u biznis sa zlatom, otkupne stanice nerijetko su meta pljačkaša. Zanima nas i gdje i u kolikoj mjeri izvoze zlato koje otkupe.

– Izvozimo kako kada, ovisno o direktorovim planovima – odgovaraju službeno iz Argentuma. Dodaju da se u medijima ponešto iskrivljuje slika o njihovu poslovanju, pa ispada da samo kupuju zlato od siromašnih građana koji tako pokrivaju tekuće troškove i rate kredita. To je samo djelomice točno, kažu, ali postoje i oni koji zlato prodaju jer žele nešto zaraditi.

– Ako ste svojoj gospođi prije pet godina kupili zlatnu ogrlicu, danas ćete za nju, želite li je prodati, dobiti više novca. Također, artikle kod nas možete zamijeniti za neke druge – poručuju iz Argentuma.
Sami smo dovoljno čekali, pa prije zaključenja ovog teksta trčimo do najbliže otkupljivačnice, one u Bogovićevoj ulici. Cijena 14-karatnog zlata, za razliku od početka tjedna, sada je 155 kuna, pa naša naušnica već vrijedi 93 kune. A mi se i dalje pitamo je li zlato sve što sja…

Lani 80 izvoznih dozvola

Ljubiteljima statistike dajemo podatke Hrvatske gospodarske komore, prema kojima je u 2011. iz zemlje izvezeno čak osam puta više zlata nego godinu prije, ukupne vrijednosti 33,6 milijuna eura (2010. izvezeno je zlata u vrijednosti 4,5 milijuna eura). U 2010. uvezeno ga je za 4,4 milijuna eura, a 2011. uvoz je značajno pao i uvezeno ga je za samo 234.000 eura. Po podacima Ministarstva gospodarstva, koje je zaduženo za izdavanje dozvola za uvoz i izvoz zlata, lani je izdano 80 izvoznih dozvola, značajno više nego 2010., kada je izdano samo 16.