Kult ličnosti

JOHN MALKOVICH, američki glumac, autor je ovogodišnje poruke pročitane 27. ožujka u tisućama kazališta u svijetu pred početak predstava, povodom obilježavanja Svjetskog dana kazališta. U poruci stoji: “Želim vam da ono što radite bude neodoljivo i originalno. Neka vaša djela budu duboka, dirljiva, promišljena i jedinstvena. Neka nam pomognu da razmislimo o pitanju što znači biti čovjek, a ta misao neka bude iz srca, prožeta iskrenošću, slobodoumnošću i blagonaklonošću. Želim vam da pobijedite nedaće, cenzuru, siromaštvo i nihilizam, što će mnogi od vas izvjesno morati. Neka vam bog podari talenta i neumoljivosti da nas naučite kako kuca ljudsko srce u svoj svojoj složenosti, kao i poniznosti i ljubopitljivosti da taj zadatak učinite svojim životnim djelom.”

BOŠKO PETROVIĆ (1935 – 2011), jedan od najvećih jazz muzičara s ovih prostora, za života je zajedno s Davorom Hrvojem napisao autobiografiju pod naslovom “Život kao jam session”, koja je predstavljena 4. travnja u Knjižnici “Bogdan Ogrizović” u Zagrebu. Hrvoj i Petrović godinama su planirali njezino izdavanje, a konačni dogovor postignut je 2010: prema želji Boška Petrovića, radi se samo o njegovom životu vezanom uz glazbu. Uz mnoštvo podataka vezanih za njegovu glazbenu karijeru, knjiga donosi i sjećanja na njegove susrete s velikanima jazza, mnogo duhovitih priča iz tog miljea i kroniku zagrebačkog jazza od sredine pedesetih do današnjih dana. O životu i djelu Boška Petrovića govorili su Davor Hrvoj, Branko Komljenović i Lela Kaplowitz.

VINKO BREŠAN započeo je snimanje novog filma pod nazivom “Svećenikova djeca”, koji je najavljen kao mediteranska komedija. Scenarij je kreiran po motivima istoimenog komada Mate Matišića, a okosnicu priče predstavlja malo dalmatinsko mjesto u kojem se svećenik udružuje s trafikantom i ljekarnikom u akciji bušenja kondoma kako bi povećao natalitet na otoku. U komediji “Svećenikova djeca” Brešan okuplja četrdesetak vrsnih domaćih glumaca, koje predvode Krešimir Mikić, Marija Škaričić, Jadranka Đokić, Dražen Kühn i Nikša Butijer. Snimanje filma, u produkciji Interfilma i Hrvatskog audiovizualnog centra te uz potporu Eurimagesa, trajat će dva mjeseca.

ANDRIJA MAUROVIĆ (1901 – 1981), jedan od najboljih hrvatskih crtača stripa, nedavno je predstavljen u Osijeku na izložbi “111 godina Andrije Maurovića”. Organizatori su Udruga ljubitelja stripova StripOs iz Osijeka i Udruga Stripforum iz Zagreba. Među stripovima, ilustracijama, slikama, plakatima, rukopisima i fotografijama našli su se i neki Maurovićevi radovi do sada nepoznati javnosti. I ova je izložba predstavila neobičnu životnu sudbinu Andrije Maurovića: živio je i radio u nekoliko režima, često nepriznat od akademskih krugova i raznih ideologija. Prolazio je traumatične faze u svom životu i radu, dramatično mijenjajući estetska usmjerenja i stilove ponašanja. Ono što je najvažnije, Stari Mačak i drugi Maurovićevi junaci ostat će trajno zabilježeni u povijesti domaćeg stripa.

SINIŠA LABROVIĆ, performer iz Zagreba, hodočastio je uoči Velikog tjedna 30 minuta na koljenima sv. Milanu ispred zagrebačkog Gradskog poglavarstva, do kojeg je došao bos. Ponukan nestankom 11 milijuna kuna iz proračuna za neovisnu kulturnu produkciju, Labrović je prisutne pozdravio s “Hvaljen Milan, braćo i sestre”, pročitao Psalam 5 i izmolio “Milane naš” te krenuo u zavjetni krug oko Milanova hrama, zazivajući Njegovu milost. Najavio je još neke akcije kulturnjaka koji će “moliti za zdravlje čelnika i tražiti milost za spas potrebitih”. Naime, nezavisna kultura odlukom gradskih otaca o rezanju 11 milijuna kuna bačena je na koljena, iako je komisija EU-a programe nezavisne kulture ocijenila izvrsnima. Za trajanja “hodočašća” zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije bio u Gradskom poglavarstvu, već je otvarao trgovački centar na istoku grada.

CATHERINE BAKER, britanska teoretičarka kulture, autorica je knjige “Zvuci granice” u kojoj analizira vezu između popularne glazbe i nacionalne homogenizacije 1990-ih u zemljama bivše Jugoslavije. Kakva je bila uloga popularne glazbe u društvenim promjenama u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina, na koji su se način preko folk pjesama konstruirale i propagirale službene nacionalne ideologije na prostoru čitavog Balkana i kako se u muzici proturala politika neprijateljstva među južnoslavenskim narodima, glavna su pitanja ove knjige. Analizirajući stalnu potrebu za razlikovanjem prema Drugima koja opstoji i na nivou visoke i na nivou popularne kulture, autorica uočava specifični paradoks ovih prostora da, primjerice, u zoni folk muzike glavni predstavnici nacionalističke homogenizacije, Marko Perković Thompson i Svetlana Ceca Ražnatović, često imaju istu publiku. Knjiga je objavljena u beogradskoj Biblioteci XX vek.

DARA BUBAMARA, beogradska folk pjevačica, nedavno je pretrpjela oštre kritike Udruženja za zaštitu životinja zbog svoje bunde iz kolekcije Toma Forda, napravljene od krzna minijaturnih ponija. Pjevačica je ljuto odgovorila: “Jako je degutantno pričati o tome, nisam ja lično ubila te ponije, to je skupa bunda od trinaest hiljada eura koju sam kupila u radnji. Tamo gdje ja kupujem žene političara dolaze da pazare mnogo skuplje komade, pa nitko o tome ne priča. A svi znamo kako političari zarađuju. Jedino se Dara Bubamara osuđuje, koja čitav život sama radi i zarađuje i ništa ni od koga nije ukrala!”