Novi spasitelj Srbije

U predizborni srbijanski cirkus prije nekoliko dana uključio se još jedan VVK – vrlo važan kandidat – Đorđe Vukadinović. Predavač je na Filozofskom fakultetu u Beogradu (rođen 1962., diplomirao 1987.), koji je magistrirao ali nije doktorirao, pak bi ga svaki normalni fakultetski red davno škartirao u neuspjele kadrove. Ujedno je i glavni urednik “Nove srpske političke misli” (NSPM, časopisa kojem je – o tempora, o mores – prvi izdavač bilo beogradsko “Vreme”), koji sebe voli nazivati analitičarom, stalnim kolumnistom “Politike”, NIN-a, RTS-a i “više stranih TV stanica”.

Taj se Bačvanin u politiku odlučio uvaliti posredstvom jedne parlamentarne liste – Nijedan od ponuđenih odgovora (NOPO) – koja je registrirana kao manjinska stranka srbijanskih Vlaha, nacionalne manjine. Kako to odlično analizira profesorica Vesna Rakić Vodinelić, to znači da mu partija čiji je nosilac na izbornoj listi ne mora prijeći izborni prag od pet posto, već mora prekoračiti tzv. prirodni prag. Odnosno, prema računicama iz prethodnih izbora, Đorđe Vukadinović bi – iako nije Vlah – morao prekoračiti prirodni prag (za jedan mandat) od oko 0,4 glasova, što znači da mu je 16.000 glasova dovoljno da uđe u parlament.

Jare, pare i poštenje

Ta je lista zvanično počela kao otpor partitokraciji u Srbiji i kao mogućnost za glas onih “drugih”, apstinenata, pristalica bijelih izbornih listića i sličnog, oko čega se već duže vrijeme u javnosti lome koplja. Nema tko nije napao tzv. bijele listiće, čak i taj isti Vukadinović, koji je – tada kao politički analitičar – ustanovio da će sve otići ravno u slivnik i da će, tek eventualno, smanjiti “dobitke” vladajućih, a pogotovo malih stranaka.

Kako god, dotični Vukadinović stavio se na čelno mjesto liste NOPO-a; danas tvrdi da je to lista koja ne traži, kao svi ostali, jare i pare, nego samo poštenje (na sajtu internetskog časopisa kojem je urednik: “Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM”). Ima tamo i program, prilično različit od stranaka i pojedinaca koji se utrkuju na ovim izborima na svim razinama, gdje se ne zna tko viri iz salate, a tko se mazi sa životinjama raznim.

Evo što nam Vukadinović nudi u svojih 20 točaka Inicijative za spas Srbije, o kojima kaže u uvodu da je to neka vrsta političke platforme oko koje bi se “uz malo sreće i dobre volje, mogao okupiti ne onaj stranački, već čvrsto opredeljeni deo biračkog tela, oni apatičniji i rezigniraniji građani koji su zbunjeni i umorni od politike i političara, ali nisu sasvim izgubili nacionalni i moralni osećaj. Podržavamo i podržavaćemo one koji podržavaju nas, ne zbog ‘lepote’ ili interesa, već zbog programa nacionalne obnove čiji nacrt objavljujemo, u nadi da će, nakon 6. maja, kako god se izbori završili, biti prilike da se rad na tom dokumentu i tom životnom projektu nastavi u nešto povoljnijoj atmosferi”.

Tu Vukadinović zahtijeva svašta, na primjer da se u Krivični zakon uvedu odredbe protiv propagiranja secesionizma, rasparčavanja, izdaje ili okupacije zemlje, kao i o vrijeđanju dostojanstva zemlje i nacionalne časti, pa da se reaktivira smrtna kazna, pa da se uvede reciprocitet “u ekonomskim i političkim odnosima sa zemljama u okruženju u kojima postoji neravnopravan i neprijateljski tretman srpske robe i kapitala, kao što je slučaj u Hrvatskoj i Sloveniji”, da se ukinu “besmislene i ponižavajuće ‘ženske kvote’ u svim tijelima i institucijama, pa “obavezna sterilizacija za silovatelje u povratu”, zatim “zabrana homoseksualne propagande i promocije među maloletnim licima”, obavezno korištenje ćirilice u svim oblicima javne komunikacije (osim za nacionalne manjine), obavezna osnovna vojna obuka u trajanju od tri do šest mjeseci…

Prevara uz pomoć države

Što tu fali? Pa da napravimo koncentracione logore za one koji ne bi da žive po pravilima NSPM-a, koji bi ženske kvote, koji bi da oskvrnjuju nacionalnu čast (što to bješe?), koji bi da pišu hrvatskom latinicom umjesto srpskom ćirilicom, koji bi da gejeve vlast ne juri kao ona Hitlerova i Staljinova koje su ih istrebljivale… I što bi na kraju rekla Vesna Rakić Vodinelić, cijela je priča zloupotreba u koju su uključeni i državni organi, kada su u startu NOPO upisali kao manjinsku političku stranku, što je još jedna zloupotreba izbornog prava.

Dotični Vukadinović najprije se obrušio na one koji žele na izborima izabrati tzv. bijele listiće, a sada se – po “analitičarima”, u čijim je redovima do pred koji dan i sam bio – nada da će i bijeli i poništeni listići stati u kutiju njegova NOPO-a. Sve uz nadu da će, kao novoprobuđeni zaštitnik jedne nacionalne manjine i uz parolu “poštenog Srbina”, uzeti glasove nezadovoljnih bjelolistaša, uz pomoć države koja mu je prevaru omogućila. Čak je i Milan Tarot (znate ga s TV ekrana), jedan od osnivača te stranke, zbog Vukadinovića odustao od NOPO-a; eno ga, skuplja potpise za odbornika u jednom mladenovačkom parku.