Pokrajine

Teška vremena za lokalnu samoupravu

Općina Vojnić pred bankrotom

Poseban problem predstavlja pravosnažna presuda karlovačkog Županijskog suda, prema kojoj općina bivšim zaposlenicima, koji su na komunalnim poslovima radili za vrijeme namjesnika Mirjama Slavice, mora isplatiti više od 600.000 kuna naknada i sudskih troškova

Općina Vojnić ima ozbiljnih problema u funkcioniranju. Ako se ne promijene neki važeći propisi, u skoroj budućnosti moglo bi doći i do bankrota ove, inače najveće općine na području Karlovačke županije. Nažalost, nije samo Vojnić u takvoj situaciji, već i brojne druge općine u Hrvatskoj, posebno one povratničke, na područjima od posebne državne skrbi.

Fiskalna odgovornost

Svi načelnici općina nedavno su potpisali odluke o prihvaćanju fiskalne odgovornosti. To znači da ne mogu slobodno raspolagati ostvarenim i dobivenim sredstvima, već isključivo i samo namjenski, što je donekle i u redu. Na primjer, sredstva za asfaltiranje lokalnih nerazvrstanih putova mogu se upotrijebiti isključivo za tu svrhu, a da li će plan biti izvršen, to državu ne zanima. Ako vremenske (ne)prilike ne dozvoljavaju asfaltiranje, možda bi se ta sredstva mogla upotrijebiti za neku drugu korisnu svrhu? Uostalom, što je općini važno najbolje zna sama ta jedinica lokalne samouprave.

“Ja imam odgovornost, ali ni na što ne mogu utjecati”, kaže načelnik Općine Vojnić Branko Eremić.

Poseban problem Vojniću je nedavno donijela pravosnažna presuda karlovačkog Županijskog suda prema kojoj općina bivšim zaposlenicima iz 1997. i 1998. godine koji su radili na komunalnim poslovima, za vrijeme Vladinog namjesnika Mirjama Slavice, mora isplatiti više od 600.000 kuna naknada i sudskih troškova. Bez obzira na fiskalnu odgovornost načelnika, ovrhom su sa računa općine skinuta potrebna sredstva, i to namjenska. Zato općina neće moći ispuniti plan za koji je dobila namjenska sredstva i kriv će opet biti – načelnik.

– Mislim da se ovakva situacija mora zakonski preciznije regulirati i da takvo stanje dalje nije održivo. S tim presudama i sudovima nemam niti sam imao ikakve veze, a bit ću odgovoran zbog kršenja fiskalne odgovornosti. Nedavno sam bio u Vladi i s ovim slučajem upoznao ministra financija Slavka Linića, Milanku Opačić i potpredsjednika Sabora Josipa Leku. Konkretan odgovor kako prevazići ovaj problem nisam dobio – kaže Eremić.

Dodaje da Vojnić nije siromašna općina, već bogata bijelom zemljom za keramiku, kamenom i drvetom te historijskim lokalitetima. U općinu se ništa ne ulaže s viših razina vlasti, pa se i malobrojni pogoni gase. Osim trgovina i kafića, uskoro neće imati ništa. Ovo je najteže vrijeme za Vojnić od 2000. godine. Prihodi općine se pune 50 posto od planiranog. Istovremeno, općina potražuje više od milion kuna poreza od privrednika sa svog područja.

Prijetnja ovrhom

– Njima nitko ne sjeda na račune i ne provodi ovrhu, ali je Porezna uprava nama odmah sjela na račun zbog ovrhe – rezignirano je na sastanku u Vojniću načelnik Eremić informirao saborskog zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca.

– Očekujem da će Vlada dati punu podršku i ubrzati aktivnosti u nerazvijenim općinama na širem području Karlovačke regije i Korduna, posebno u povratničkim sredinama, jer je njima podrška najpotrebnija. Zakon o područjima posebne državne skrbi nije se provodio efikasno i u koliziji je sa nekim odredbama i zakonima EU-a. Taj će se zakon morati mijenjati, jer područja od posebne državne skrbi ne možemo prepustiti samima sebi – rekao je Pupovac.

Milan Cimeša

    Zagonetna smrt Momčila Španovića u Krstinji

    Hitno pronaći ubojicu

    Svašta se spekulira: od toga da je ubojica došao iz obližnje BiH, preko toga da je pozadina zločina nacionalna netrpeljivost, do toga da se radi o ubojstvu iz koristoljublja

    – To je po svemu strašan zločin, i kako je počinjen prema staroj osobi i prema načinu na koji je čovjek umoren, i simbolici koju je počinilac iza sebe ostavio. Došli smo samo sa jednim očekivanjem: da se utvrdi tko je to počinio i zašto – kazao je saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac povodom ubojstva Momčila Španovića (75) iz Krstinje u Općini Vojnić.

    – U ovom su kraju prije jedanaest godina na tri lokacije bile postavljene eksplozivne naprave, od kojih je stradalo petero ljudi iz redova domicilnog stanovništva i jedan policajac koji je došao na uviđaj. Svi oni danas su teški invalidi, ali bar nitko nije izgubio život. Posljedice za povratak u ovu sredinu bile su velike i negativne. Počinioci nisu nađeni, pa još očekujemo da ih policija otkrije, kao i počinioce ovog ubojstva. Za ono prvo sam siguran da ima nacionalni predznak, a da li ovaj zločin ima isti predznak, otkrit će istraga. Vjerujem da će policija kvalitetno napraviti svoj posao – dodao je Pupovac, koji je povodom ovog gnusnog zločina posjetio Krstinju i Općinu Vojnić, gdje su ga primili načelnici Vojnića Branko Eremić i Krnjaka Rade Kosanović.

    Bili su tamo i efendija Azim Durmić, koji vodi Centar za pomoć starim osobama u Širokoj Rijeci, te brojni predstavnici srpske zajednice iz Karlovačke županije.

    Španović je ubijen, kako policija pretpostavlja, između 15. i 17. aprila, a njegovo tijelo pronađeno je u dvorištu obiteljske kuće. Živio je sam. Nije sudjelovao u Drugom svjetskom ratu ni u ratu devedesetih. Ubojstvo je bilo izrazito okrutno, što je potvrdila i obdukcija u karlovačkoj bolnici. Španovićeva kuća je bila sva ispreturana, a tijelo kasnije pokriveno jugoslavenskim dinarima, dok mu je na glavi bila partizanska kapa.

    U vezi sa ubojstvom svašta se spekulira: od toga da je ubojica došao iz obližnje BiH odnosno Velike Kladuše, jer je u blizini Krstinje granični prijelaz Maljevac, preko toga da je pozadina zločina nacionalna i vjerska netrpeljivost, do toga da se radi o ubojstvu iz koristoljublja. Naime, Španović je bio žrtva krađe i prije nekoliko godina, kada mu je ukradeno više stotina kuna.

    M. Cimeša

      Predavanje historičara Radoša Ljušića u Vukovaru

      Nebeska Srbija odnijela trećinu Srba

      U novijem vremenu srpska politika dijeli se na “obrenovićevsku” i “karađorđevićevsku”. Prva je diplomatska, a druga je ratoborna i borbena. Iz toga su proizašla i dva državotvorna načela kod Srba, rekao je nedavno u Vukovaru univerzitetski profesor iz Beograda, historičar Radoš Ljušić. Pojasnio je da načelo Karađorđevića glasi “imati slobodu i ratovati za slobodu, odnosno imati “carstvo nebesko”, dok je izbor Miloša Obrenovića bilo “carstvo zemaljsko”. Ta načela stvorila su i dvije oprečne filozofije. I dok je poslije Kosova filozofija bila “bolje grobom nego robom”, za vrijeme Obrenovića bila je, kako je napisao Aćim Čumić, “robom ikad – grobom nikad”.

      Danas Srbiji treba nešto između, što bi bilo sadržano u sintagmi “ni grobom ni robom”, što znači imati slobodu i do nje doći diplomatijom a ne ratom. Da je umjesto Slobodana Miloševića bio Miloš Obrenović, zasigurno mu ne bi palo na pamet da ratuje protiv 19 najjačih država svijeta i svoj narod izloži NATO pogibelji. Suprotno Miloševićevoj koncepciji, Obrenović je 15-ak godina pregovarao sa Turcima: umjesto da izgubi u ratu, stekao je autonomiju ondašnje Srbije.

      Vječita dilema “nebesko ili zemaljsko carstvo” proteže se od Kosova do današnjih dana. Od cara Lazara naovamo ideja “nebeske Srbije” bila je dominantna politička ideja, koja je koštala Srbe pogroma u više navrata kroz historiju. Samo u Prvom svjetskom ratu nestalo je 29 posto ukupne srpske populacije.

      – Draži mi je jedan Srbin na zemlji nego hiljadu na nebesima, rekao sam uoči devedesetih i navukao gnjev crkve na sebe – prisjetio se Ljušić.

      B. Rkman

        Komemoracija povodom smrti Jordana Jelića (1942 – 2012)

        Naučnik, književnik, prevodilac

        Jelić je bio osnivač i koordinator Hrvatskog latinoameričkog i iberskog centra u Zagrebu, a posljednjih dvadesetak godina posvetio se istraživanju Latinske Amerike i Španjolske

        Jordan Jelić bio je naučnik i književnik, a kao prevodilac vodeći hispanist s obzirom na broj i značenje prevedene španjolske i hispanoameričke poezije i proze, rečeno je na komemoraciji povodom njegove smrti. Inicijator komemoracije bio je sveučilišni profesor Slobodan Uzelac, a osim njega o Jelićevom radu govorili su književnik Drago Kekanović i voditelj Biblioteke Srba u Hrvatskoj Velimir Sekulić.

        – Na vijest o Jelićevoj smrti počeo sam skupljati njegove knjige kojih ima mnogo – rekao je Kekanović, ističući da je neshvatljivo da javne biblioteke u Hrvatskoj nemaju Jelićeve književne radove, primjerice “Mrijestilište”. Kekanović je podsjetio i na Jelićevu nenametljivost: on nije, poput nekih drugih pjesnika, išao naokolo s knjigama i nudio ih drugima.

        – Bio je pravi gospodin – zaključio je Kekanović.

        Na komemoraciji su Velimir Sekulić i članica zagrebačkog pododbora Jelena Nestorović pročitali nekoliko pjesama koje je Jelić napisao ili preveo sa španjolskog.

        Jordan Jelić rođen je 25. februara 1942. u Šibeniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kninu, a studij filozofije i komparativne književnosti u Zagrebu. Doktor je socio-antropologijskih nauka. Na studijskim specijalizacijama proveo je više od tri godine u Latinskoj Americi, SAD-u i Evropi. O Latinskoj Americi napisao je značajno djelo “Jednodimenzionalna antropologija”. Osnivač je i koordinator Hrvatskog latinoameričkog i iberskog centra u Zagrebu, a posljednjih dvadesetak godina posvetio se istraživanju Latinske Amerike i Španjolske. Rezultat tih istraživanja su pedesetak knjiga i studija, razni radovi te brojne tribine održane u Hrvatskoj i u inozemstvu. Bio je koordinator u projektu Dijalog između Centralnoistočne Evrope i Latinske Amerike, a u okviru tog projekta učestvovao je na mnogim svjetskim kongresima i simpozijima. Objavio je više stotina radova s područja sociologije, socio-kulturne antropologije, politologije i književnosti zemalja Trećeg svijeta.

        Umro je u Zagrebu 30. marta, a sahranjen je 4. aprila na novom groblju u Kninu.

        N. Jovanović

          Delegacija vojvođanskih vlasti u posjeti ličkoj općini

          Vrhovine – ogledni primjer obnove

          Delegacija Vlade Vojvodine posjetila je Općinu Vrhovine. Narodni poslanik u Skupštini Srbije i predsjednik Savjeta za izbjeglice Vlade Vojvodine Janko Veselinović i Radomir Kukobat, direktor pokrajinskog Fonda za izbjeglice, susreli su se sa načelnikom Vrhovina Miloradom Delićem, zamjenikom župana Nikolom Lalićem, predsjednikom Uprave Tesla banke Zvonkom Agičićem i čelnim ljudima Požgaj grupe.

          Ovoj posjeti prethodila je posjeta delegacije nekoliko općina iz Hrvatske Vojvodini, u kojoj je bio i zamjenik načelnika Vrhovina Miroslav Mašić, koji je tom prilikom dogovorio nekoliko zajedničkih projekata.

          Milorad Delić prisutne je upoznao sa razvojem općine u proteklih desetak godina i predstavio nekoliko projekata te mogućnosti ulaganja. Mašić je pozdravio dolazak investitora Požgaj grupe, koja je u drvoprerađivačkoj industriji poznata i izvan granica Hrvatske.

          – Danonoćnim radom od ruševina stvaramo moderan pogon u kojem je već sada dio žitelja Vrhovina pronašao svoju egzistenciju – istaknuo je Mašić.

          Menadžer Požgaj grupe Goran Lučev priliku je iskoristio da najavi otvaranje jednog pogona u Srbiji, koji bi bio direktno povezan sa tvornicom u Vrhovinama.

          – Vrlo je impresivno čuti što je sve ovdje postignuto, prvenstveno zato što je rat ostavio pustoš. U obnovi se vodila briga o svakom segmentu života, od potrebe onih najmlađih stanovnika do građana treće životne dobi. Općina Vrhovine je na pravom putu da svojim ukupnim razvojem postane ogledni primjer regije – kazao je Janko Veselinović.

          Delegacija je posjetila i dnevni boravak za stare i nemoćne koji zapošljava 14 ljudi te OPG Trtica koji se bavi ekološkom proizvodnjom.

          R. I.

            Tužan jubilej najstarije karlovačke radio-stanice

            Pedesetogodišnjak u nemilosti politike

            Račun Radio Karlovca malo je u blokadi, malo nije, za što vlasnici – Grad Karlovac i Karlovačka županija – izgleda slabo mare. Ljudi na Radiju izuzetno vole svoj posao, ali zbog svega što se događa nisu sretni

            Hrvatski Radio Karlovac 6. maja proslavit će pola vijeka neprekidnog rada. Ideju za njegovo osnivanje dali su članovi Radio-kluba Karlovac u januaru 1962. Prvi odašiljač napravio je inženjer Ivan Taloš. Prvi put Radio se oglasio 30. aprila 1962. godine. Domet mu je bio nekih četrdesetak kilometara, a sa stalnim radom, na volonterskoj bazi, započeo je 6. maja 1962, na Dan oslobođenja Karlovca.

            Ključna 1970.

            U pola vijeka Radio je, naravno, prošao kroz brojne faze u razvoju, od tzv. dječjih bolesti, “razglasne stanice”, do modernog radija kakav je danas. Koliko je mogao, pratio je napredak tehnike. Nedostatak financijskih sredstava bio je njegova konstanta.

            Radio je danas u vlasništvu Grada Karlovca, odnosno gradskih komunalnih poduzeća, u iznosu od 75 posto, dok je Karlovačka županija vlasnik sa 25 posto. Htjeli to na Radiju priznati ili ne, utjecaj vlasnika odnosno lokalne politike značajno je izražen. No, bolje i tako, jer vlast se uvijek na izborima može smijeniti, nego da je u stopostotnom privatnom vlasništvu, jer privatnika javni interes uopće ne bi zanimao.

            Prijelomni trenutak na Radiju događa se oko 1970, kada dobiva novu fizionomiju: vijesti i dnevnik emitiraju se u tačno vrijeme, preuzima se znak geofizičkog zavoda iz Zagreba, dobivaju se kazetofoni, snimaju se sagovornici, uvodi se cijeli niz novih emisija…

            Od prvog dana na Radiju su radili spikerica i voditeljica Edita Gojak, koja je sada u zasluženoj penziji, i tehničar Ivica Ico Sertić, koji je i dalje suradnik Radija. On je u prostorijama ovog medija napravio mali muzej Radio Karlovca, jer je sačuvao svu opremu koju je Radio koristio od prvog dana. Od grada traži prostor da napravi pravi muzej Radio Karlovca, ali odgovora nema, kao ni na upit da mu grad financira monografiju o Radio Karlovcu povodom njegovog 50. rođendana.

            Zahvaljujući velikim “stručnjacima”, među kojima je u Nadzornom odboru bio i Nikola Vuljanić, sadašnji saborski zastupnik laburista, Radio je zbog jednog protuzakonitog otkaza izgubio spor i mora isplatiti oko 700.000 kuna. Tih sredstava nema, a vlasnike, čini se, za to uopće nije briga. Kako će se to dalje odraziti na Radio nitko ne zna, pa ni njegov direktor Marijan Stavljenić.

            Povremene blokade

            Račun firme malo je u blokadi, malo nije, i tako se živi iz dana u dan. Ljudi koji tamo rade izuzetno vole svoj posao, ali zbog svega što se događa nisu sretni.

            – Imamo veliku konkurenciju, jer se velik broj radio-stanica čuje na karlovačkom području. Prema brojnim istraživanjima, međutim, i dalje smo najslušanija stanica na ovom području. To nam za prošlu godinu govore podaci agencije De fakto iz Zagreba. Isti se trend nastavio i u ovoj godini. Imamo najkvalitetniju redakciju, jer tu radi četvero novinara sa visokom stručnom spremom. U našoj fonoteci nalazi se oko milion muzičkih brojeva. U informativnom programu fokusirani smo isključivo na izvještavanje. Detalje razrađujemo u specijaliziranim emisijama. Mislim da smo se profilirali kao pravi javni medij i da tako trebamo nastaviti – kaže Miloš Milovanović, glavni urednik Radio Karlovca.

            Milan Cimeša

              Šovinistička poruka na Domu oružanih snaga u Virovitici

              Huligani uhvaćeni na vrijeme

              Četvorica navijača Hajduka odgovarat će zbog “oštećenja tuđe stvari”, iako je posve jasno da im namjera nije bila uništavati gradsku imovinu, već širiti nacionalnu mržnju

              Zahvaljujući odličnoj suradnji s građanima, virovitička policija u samo pola sata otkrila je i prijavila huligane koji su na pročelju zgrade Doma oružanih snaga ispisali grafit šovinističkog i prijetećeg sadržaja – “Ubi Srbina”. Uz nepismenu poruku ispisali su i znak zločinačke ustaške vojske, uz dodatak križa.

              Riječ je o četvorici mladića u dobi od 20 do 23 godine iz Benkovca i Šibenika, koji su u subotu, 14. travnja putovali u Osijek na nogometnu utakmicu Osijek-Hajduk. Kombi šibenskih tablica, na osnovu dojave građana koji su vidjeli što huligani pišu, zaustavljen je već na ulazu u desetak kilometara udaljeno Suhopolje. U vozilu je pronađen crni sprej, a mladi šovinisti su priznali nedjelo. Žurno je reagirala i virovitička gradska vlast pod čijom je upravom od 2007. godine Dom oružanih snaga, pa je sporni grafit brzo obrisan, a pročelje zgrade oličeno.

              – Izražavam zadovoljstvo odličnom reakcijom građana, brzom i profesionalnom intervencijom policije te gradskom upravom koja je hitnim brisanjem poruke jasno odredila da u Virovitici ne želi ovakve ispade i međunacionalne napetosti – rekao nam je Igor Pavković, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije.

              Međutim, ono što bode oči u ovom događaju je pravna klasifikacija nacionalističkog ispada. Huligani će, naime, odgovarati zbog “oštećenja tuđe stvari”, iako je posve jasno da im nije bila namjera uništavati gradsku imovinu, već širiti nacionalnu mržnju.

              G. G.

                Posveta vukovarske “Prosvjete” preminuloj koreografkinji Desanki Đorđević

                Desi u čast

                Desa Đorđević sarađivala je s nekoliko kulturno-umetničkih društava iz Hrvatske, a najplodonosniju saradnju ostvarila je s Ansamblom narodnih igara iz Vukovara

                Ansambl narodnih igara Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” organizovao je u vukovarskom Hrvatskom domu program pod nazivom “Desi u čast” posvećen poznatoj koreografkinji Desanki Đorđević iz Beograda, koja je preminula u decembru prošle godine, u 85. godini.

                Desa Đorđević je kao jedan od vodećih koreografa srpskog folklora dala neprocenjiv doprinos u sakupljanju, razvoju i prezentaciji srpskih narodnih igara. Sarađivala je i s nekoliko kulturno-umetničkih društava iz Hrvatske, a najbolju i najplodonosniju saradnju ostvarila je s Ansamblom narodnih igara iz Vukovara.

                – Na svom repertoaru imamo pet njenih koreografija koje ljubomorno čuvamo, s ponosom izvodimo i brinemo se da one budu izvorne, onakve kakvim ih je zamislila i postavila Desa Đorđević – istakao je Srđan Tatić, direktor Ansambla.

                Pored pet koreografskih ostvarenja ove ikone srpskog folklora, u izvođenju vukovarskih folkloraša, publika je imala priliku da vidi i polučasovni film “Život posvećen igri” produkcijske kuće “FM prodakšn” iz Beograda. Vukovarskom koncertu u čast Dese Đorđević, prvom van granica Srbije, prisustvovao je i Mića Ćaldović, urednik Folklor magazina.

                – Ovo je bila jedinstvena prilika da se na najlepši način evociraju uspomene na doajena srpske koreografije i ženu koja je do poslednjeg dana bila toliko vedra duhom da je tu energiju, vedrinu i ogromno znanje kroz svu svoju dobrotu prenosila ne samo na igrače, već kroz igrače i koreografije i na publiku širom sveta – kazao je Ćaldović.

                Na inicijativu Ansambla narodnih igara, Glavni odbor SKD-a “Prosvjeta” nedavno je ustanovio nagradu “Desanka Desa Đorđević”. Prema rečima Srđana Tatića, nagrada će se dodeljivati jedanput godišnje na nivou celog Društva za doprinos u očuvanju kulturnog identiteta srpskog naroda kroz igru, pesmu i muziku.

                D. Bošnjak

                  Uspeh na takmičenju u Mrkonjić Gradu

                  Nagrade borovskim folklorašima

                  Kulturno-umetničko društvo “Branislav Nušić” iz Borova osvojilo je tri diplome na Međunarodnoj dečjoj smotri izvornog folklora “Zvuci Evrope” u Mrkonjić Gradu: diplome za najuspešniji izbor narodne nošnje u kategoriji koreografija i umetničke obrade narodnih igara, za autentičnost izabranih igara te za autentičnost pevanja i muzičke pratnje.

                  Na toj dvodnevnoj manifestaciji, koju petu godinu zaredom organizuju Kulturni centar “Petar Kočić” i Kulturno-umetničko društvo “Petar Prvi Karađorđević Mrkonjić”, predstavila se starija dečja grupa, uz muzičku pratnju Tamburaškog orkestra KUD-a. Pored borovskih folkloraša na ovom takmičenju su učestvovala i folklorna društva iz Novog Grada, Prijedora, Velike Kladuše, Piskavice, Banja Luke, Gradiške i drugih mesta. Borovci su na ovaj festival pozvani nakon uspostavljenih kontakata kod zajedničkih prijatelja u Krepoljinu, rekao nam je predsednik KUD-a i načelnik Opštine Borovo Rado Bosić.

                  D. B.

                    Šesta Vaskršnja tucijada zapadne Slavonija

                    Najbolja Vida Stanarević iz Okučana

                    Šesta Vaskršnja tucijada zapadne Slavonije održana je u Mjesnom domu u Donjem Daruvaru u organizaciji daruvarskog pododbora “Prosvjete”. Sudjelovalo je tridesetero učesnika iz Okučana, Virovitice, Daruvara i Voćina, među kojima je najviše umijeća i najtvrđe jaje imala Vida Stanarević iz Okučana. Tucijadu je vodio Nikola Lončarević, predsjednik okučanskog pododbora, koji je prije pet godina obnovio stare običaje kako bi se otrgli od zaborava.

                    U kulturno-umjetničkom programu B sekcija SKD-a Moslavina, pododbor Garešnica, izvela je igre iz Moslavine i Leskovca, a njihova A sekcija igre iz Vranjskog polja, dok se folklorna sekcija iz daruvarskog pododbora predstavila igrama iz Mačve. Splet kola iz Slavonije izveo je okučanski, a pjesme i plesove iz Slavonije virovitički pododbor. Prvi put na Tucijadi nastupio je pododbor “Prosvjete” iz Voćina s pjesmama i plesovima iz voćinskog kraja. Nastupile su i pjevačke grupe iz Daruvara i Okučana, harmonikaš Mijo Jeftović i frulaš Nenad Mišlić.

                    G. G.

                      Stogodnjak (108)

                      27. 4. – 4. 5. 1912: na tradicionalnom zagrebačkom “Privrednikovu” sijelu, kojeg organizira trgovačko-zanatlijska omladina, sekretar Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga Lazo Horvat održao je predavanje o životu i prilikama srpskog naroda u Americi: “U svim državama Amerike, a gdje god se traži radna snaga i gdje rada ima, ima i našega sirotog naroda. Jače ga možemo slijediti u nekih tridesetak država, a u nekih 14 živi kompaktnije u svojim kolonijama, većima ili manjima. Oko trideset je kolonija, možda, gdje je našega naroda u većem broju, od 500 do 1.000 i preko 1.000. Velika većina ih živi povezanije, dok ih je jedan manji broj razbacan širom Amerike, kao gorosječe, rudari, radnici na željezničkim prugama… Na istoku, od Njujorka do Čikaga, žive najviše naša braća iz gornjih krajeva (Banije, Like), pomiješani s Bačvanima, Banaćanima, Srijemcima… Od Čikaga i dalje do krajnjeg zapada, a naročito na krajnjem zapadu su mahom Srbi Crnogorci, Hercegovci, Bokelji i Ličani…”

                      * Karlovački hrvatski listovi donose ovaj proglas: “Rodoljubivo građanstvo karlovačko! U sredini vašoj postoji već 40 godina Srpska učiteljička škola, koja još danas nema svoje posebne zgrade, dakle nema pravoga uslova za svoj opstanak. Mjesna srpska pravoslavna općina pozvana je, da čim prije podigne zgradu, ali zbog slabih materijalnih prilika, ona to sama izvesti ne može. Stoga se već poodavna obratila na sve rodoljube, da joj se u tom na pomoći nađu. Mada je odziv dosta povoljan, ipak se svako s pravom pita: što učiniše u tu svrhu Srbi Karlovčani, a što braća Hrvati, građani karlovački, kojima je ovaj srpski zavod također od koristi, a u budućnosti će još većma biti… Na vas je, dakle, sada red došao, Srbi i Hrvati Karlovčani, da i ovom prilikom zasvjedočite svoje rodoljublje i bratsku slogu. Stoga na vas apelujemo, da školi ovoj – poslije skoro 40 godina života njezina – propasti ne dadete, i da vašim znatnijim materijalnim žrtvama, potomstvu i kulturnoj povijesti našoj, vječiti uzor požrtvovnog rodoljublja u amanet ostavite!”

                      * Krajiška srpska sokolska društva aktivno se pripremaju za predstojeći svesokolski slet u Pragu. Svi sudionici moraju uplatiti po sedam kruna kako bi se izradile propusnice i legitimacije. Odijela se mogu naručiti u Zagrebu, kod krojača Milinkovića u Dugoj ulici.

                      Đorđe Ličina