Pristrana “zaštitnica”
Prije nešto više od mjesec dana Vlada je Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope predložila troje kandidata za suce Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu – Jasnu Omejec, Alana Uzelca i Kseniju Turković, o čemu će Skupština odlučivati u lipnju. Te kandidature nisu do sada značajnije odjeknule u javnosti, pa to, bar kada je o Jasni Omejec riječ, pokušavamo ispraviti. Naime, nitko tko je u posljednjih dvadeset godina obnašao dužnost suca Ustavnog suda, godinama zamjenjivao predsjednika i potom sam predsjedao tom institucijom, ne bi trebao ni pomišljati da se kandidira za najvažnije tijelo koje se bavi zaštitom ljudskih prava u Evropi; razlozi tome leže u stotinama, pa i tisućama zahtjeva za ocjenu ustavnosti, koji su Ustavnom sudu pristizali upravo iz tog područja.
Kadroviranje 1999.
Da su se suci na nižim sudskim razinama počesto iživljavali na građanima, pogotovo srpske nacionalnosti, Evropskom je sudu dobro poznato, što dokazuje i slučaj bjelovarske obitelji Kutić, čija je kuća, iako izvan zone ratnih djelovanja, minirana devedesetih. Samo je u Bjelovaru u zrak dignuto nekoliko stotina kuća, no nijedan “nepoznati počinitelj” nije zbog toga uhapšen; slučaj Kutićevih bio je prvi u kojem je Evropski sud, 2002., presudio u korist tužitelja. Obitelj je dobila 10.000 eura, a Hrvatska upozorenje da se odugovlačenja u takvim slučajevima više neće tolerirati. Slučaj je bitan i stoga što su se Kutićevi Strasbourgu obratili prije nego što su ovdje iskoristili pravni lijek u vidu Ustavnog suda. Unatoč tome, Evropski je sud prihvatio njihov zahtjev: u obrazloženju presude piše kako se žalba usvaja usprkos tome što tužitelj nije u Hrvatskoj iskoristio sve pravne mogućnosti, pa tako i zaštitu Ustavnog suda, čije su odluke ionako predvidive, tj. bile bi protiv tužitelja. Dakle, mogućim budućim kolegama Jasne Omejec bilo je tada jasno da će građani srpske nacionalnosti teško dočekati pravdu na Ustavnom sudu Republike Hrvatske!
Nekadašnja profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu široj je javnosti postala poznata ulaskom u politiku, najprije u HSLS, a zatim i kao politička tajnica Liberalne stranke. Posebnu pažnju javnosti izazvalo je njezino imenovanje za sutkinju Ustavnog suda, o čemu je odlučeno političkim putem, što je pak dalo legitimitet i HDZ-ovim kandidatima. Te 1999., kada je vlast Franje Tuđmana brojala posljednje dane, Ivica Račan i Dražen Budiša sklopili su pakt s HDZ-om oko imenovanja sudaca za Ustavni sud. Rezultat toga sramotnog kadroviranja je ulazak nekolicine oporbenih kandidata, uključujući Jasnu Omejec, u Ustavni sud, no i ulazak Vice Vukojevića, autora niza skandaloznih izjava, poput one da su Jasenovcem upravljali Židovi. Upravo je tih dana Sabor usvojio izvješće Vukojevićeve komisije koja je tvrdila da je u Jasenovcu stradalo 2.238 žrtava i da su u cijelom ratu ubijena samo 203 Židova!
U službi vladajućih
U takvom je društvu Jasna Omejec ušla u Ustavni sud, koji je odlučivao i o zahtjevima građana srpske nacionalnosti, pa ne čudi što je Evropski sud za ljudska prava tu instituciju znao doživjeti kao zaštitnicu “nepoznatih počinitelja” i potpuno im nesklone državne politike. Mediji su tadašnjim skandaloznim imenovanjima ustavnih sudaca posvetili dosta prostora, što je kod Jasne Omejec izazvalo veliku duševnu bol, pa u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” 21. studenoga 1999. kaže: “Da, proživljavam teške dane. Nada mnom je proveden linč… zaboravilo se da se deset godina borim za vladavinu prava, poštivanje ustavnosti i zakonitosti, zaštitu ljudskih prava, razvitak civilnog društva…”
A kako je predsjednica Ustavnog suda štitila spomenute vrijednosti, dokazuje niz odluka Ustavnog suda tijekom vladavine Ive Sanadera. Tako Ustavni sud 2009. odbacuje prijavu predsjednika Stjepana Mesića i 50.000 drugih građana i ocjenjuje da Sanaderov krizni porez, tzv. harač, nije neustavan. Iste godine Sud odlučuje kako nema osnove za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu, unatoč 700.000 potpisa građana, jer je vlada povukla zakonski prijedlog, dok u travnju 2009. staje na stranu Slavice Banić, koja nije imala uvjete za sutkinju Ustavnog suda. Na optužbe da je produžena ruka Sanaderove vlasti, Jasna Omejec odgovara da se on “nije miješao u rad Suda”; jedini je kontakt s njim, kaže, imala kada ga je tražila novac za obnovu sudske zgrade.
Zamijenili Sabor
Kada je riječ o pripadnicima srpske manjine, četverogodišnje predsjedanje Jasne Omejec Ustavnim sudom ostat će ponajviše zapamćeno po prošlogodišnjoj odluci kojom se manjinama – ukidanjem 2010. u Saboru usvojenih izmjena Ustavnog zakona i Zakona o izborima zastupnika – uz opće biračko pravo ukida dodatno pravo glasa. Srbima se tim zakonima jamčilo najmanje troje zastupnika, koji bi bili birani na temelju općega biračkog prava, a osigurala bi ih lista koja bi dobila najviše glasova. Ovako je Jasna Omejec obrazložila odluku: “Ustavni sud zaključio je da Ustav, koji inače dozvoljava mogućnost dodatnog biračkog prava, ne dopušta nejednakost biračkog prava u okviru općeg biračkog sistema.” Prema mišljenju saborskog zastupnika Milorada Pupovca, tom se odlukom Ustavni sud “postavio u ulogu Sabora”, iako se “može samo referirati na odluku koju je donio Sabor”.
Za kraj, prisjetimo se izjave moguće zaštitnice evropskih ljudskih prava, koju je na sličnu temu “Novom listu” dala 7. rujna 1999. godine: “Nikako ne mogu podržati sve što bi bilo suprotno načelu pozitivne diskriminacije, dakle, glasovanju pripadnika nacionalnih manjina u ovom trenutku i za državne i za posebne nacionalne liste. LS nikako neće moći dići glas za izborni zakon u kojem se postavlja alternativa za pripadnike nacionalnih manjina, pa da se odlučuju po principu ili-ili. To je temeljno pitanje, to je suština problema na sljedećim izborima. Mora se primijeniti načelo ‘i-i’, a ne ‘ili-ili’. (…) Onda se načelo pozitivne diskriminacije, koje je formalno proklamirano unaprijed rezerviranim mjestima za pripadnike manjina, pretvara u apsolutnu etničku diferencijaciju u negativnom smislu, u neku vrstu getoizacije manjina.”