Troškove pratimo s četiri oka

Uoči usvajanja odluke o raspodjeli sredstava za programe udruga manjina za ovu godinu, razgovaramo s predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine Aleksandrom Tolnauerom. Počinjemo pitanjem kako on iz perspektive ostvarivanja kulturne autonomije manjina vidi prvih sto dana Vlade Zorana Milanovića i njenu suradnjom sa Savjetom.

– Možemo izraziti zadovoljstvo jer je nova Vlada pokazala razumijevanje za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina. I pored rezanja proračuna, sredstva za tu namjenu smanjena su samo za 0,45 posto u odnosu na lani. Pritom ne treba zaobići ni Savjet ni udruge nacionalnih manjina, čiji je rad prepoznat i verificiran. Nadamo se da će nova Vlada riješiti tehničke probleme koji prate rad Savjeta: stručna služba nije adekvatno ekipirana, ako se imaju na umu njena zaduženja. Od nas se traži da, uz ostale aktivnosti, s troje zaposlenih kontroliramo provedbu utroška sredstava, što je zadatak za Davida Copperfielda. Vjerujemo da će Vlada to riješiti, prostorno i kadrovski, jer su sredstva osigurana proračunom, a to predviđa i akcijski plan za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Ne financiramo balove

Značajna aktivnost Savjeta je raspodjela sredstava za programe udruga nacionalnih manjina. Po kojim se kriterijima ona vrši?

Savjet sukladno zakonu mora donijeti odluku o raspodjeli unutar 90 dana od donošenja proračuna, ali mi smo to i ove godine uradili mnogo brže, znajući da će to pomoći manjinskim udrugama. Sukladno kriterijima i kodeksu pozitivne prakse ostvarivanja potpore programima nevladinih udruga, koji je usklađen sa standardom civilnog društva uz uvažavanje naših specifičnosti, ne financiraju se organizacije već projekti, i to uz standarde navedene u natječajima koji osiguravaju njihovu provedbu. Glavni parametri su prethodni rezultati, iskustvo udruge i ono što je postigla, broj pripadnika nacionalne manjine koje udruga okuplja na takvom projektu i programu, ocjena važnosti, uloge i administrativno-financijske sposobnosti udruge u upravljanju sredstvima i procjena rizika u izvedbi predloženog programa. Naravno, tu se razlikuju programi iz domene kulturnog stvaralaštva, medija, izdavaštva i manifestacija, ali je kod njih bitan broj pripadnika manjina kojima se obraćaju. Odobrit ćemo onoliko projekta koliko smo u mogućnosti pratiti i vrednovati njihove rezultate u skladu sa zakonima o proračunu i fiskalnoj odgovornosti te fiskalnim propisima. Tu se mnogi prekapacitiraju, pa nude programe za čija sredstva naknadno traže prenamjenu, što im odobravamo ako se radi o objektivnim razlozima. Koliko god zvuči kao demagogija, mi transparentnošću praćenja i prikazivanja utroška sredstava štitimo državni proračun, ali i većinu i manjinu. Kada je kriza, troškovi se gledaju s četiri oka, a znam da ćemo ove godine imati mnogo nezadovoljnih. Osim toga, više nećemo financirati proslave dana matičnih država ili balove, dok smo svinjokolje i izbore misica već ranije ukinuli.

Kako teče ovogodišnja raspodjela sredstava?

Ove godine je 115 manjinskih udruga sa 218 podružnica predložilo 958 programa “teških” 69.552.370 kuna, dok je proračunski odobreno 42.486.618 kuna, u što ulaze i sredstva za rad Savjeta. Odluke o raspodjeli sredstava bit će na dnevnom redu sjednice Savjeta 13. travnja. Jasno je da će se s obzirom na krizu pritisak povećavati, jer mnogi misle rješavati neka druga pitanja putem takozvanih programa koje nude, ali to nećemo dozvoliti, kao što nećemo dozvoliti da nam same udruge raspodjeljuju sredstva. Obraća nam se velik broj udruga koje ni ne pročitaju koji su kriteriji. Primjerice, udruga mora djelovati dvije godine i imati određen broj članova, a javljaju nam se udruge osnovane prije tjedan dana s tri člana i onda se žale što nisu dobile pare. A pokušaji “etno-biznisa” vide se iz aviona. Oni koji nisu dobili koliko su htjeli ili nisu poslali korektne izvještaje o utrošenim sredstvima, čudom se čude jer još uvijek postoji refleks da je to novac koji se ne treba opravdati. Nerazumijevanje izazivaju i bilateralni sporazumi s matičnim državama manjina koji nisu isti kod svih, pa i to utiče na dodjelu sredstava nekim institucijama koje su navedene u njima. Tako Talijani imaju konkretan popis kome treba dati sredstva, a primjerice Srbi, Mađari i mnogi drugi nemaju.

Okretanje Evropi

Ovog decembra navršit će se deset godina otkako je usvojen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Kakav je napredak u međuvremenu postignut što se tiče rada i financiranja manjinskih udruga?

Iako su manjinske udruge postojale i ranije, u deset godina postojanja Ustavnog zakona može se vidjeti veliki napredak ne samo u smislu financiranja, nego i u radu i razvoju naših udruga i ustanova. Uz neke mane, udruge su dostigle visoke standarde. Recimo, iako folklorni sastavi nisu profesionalne organizacije, postigli su visoke standarde. Mnogi ansambli SKD-a “Prosvjeta” i drugih udruga i ustanova dobivaju brojne nagrade, što dokazuje vrijednost ne samo njih, nego svega što radimo. Što se tiče književnosti Srba, Crnogoraca i drugih manjina, i tu su dostignuti respektabilni rezultati. U narednom desetljeću dogodit će se promjene u strukturi financiranja, pa već sada upućujemo udruge da se okreću prema evropskim fondovima. Tamo nije lako doći do sredstava jer su programi strogi i restriktivni, ali to je naša budućnost ako želimo održati dostignute standarde.

Kada govorimo o novinama i časopisima, koliko oni trebaju biti okrenuti “svojim” manjinama, a koliko i drugim čitaocima?

Mi bismo htjeli da osim tjednika “Novosti” i dnevnika “La voce del popolo” što više listova iziđe na kioske, ali kriza u kojoj se nalazimo to otežava. Jer novine koje se mogu kupiti na kioscima, pročitati u nekoj knjižnici ili na internetu, svojim pisanjem povećavaju interes javnosti za položaj manjina i stvaraju sinergiju pripadnika manjina i većine da se neko društveno pitanje, manjinsko ili ne, riješi. Neki postavljaju pitanje zašto su neki listovi isključivo na jeziku manjine koja ga izdaje, ma koliko taj jezik drugima bio nepoznat. U nekim listovima koristi se jezik manjine i hrvatski jezik, neki koriste i engleski, ali osnova kulturne autonomije manjina je izražavanje na svom jeziku. Oko korištenja jezika i pisma Savjet neće ništa tražiti i uvjetovati.