Birači kaznili Tadića

Tomislav Nikolić, bivši radikal, današnji naprednjak i još uvijek četnički vojvoda, novi je predsjednik Srbije, a usprkos odrečnoj izjavi Borisa Tadića u izbornoj noći, moglo bi se dogoditi da bude i premijer. U drugom krugu predsjedničkih izbora, od oko 47 posto birača koji su izašli na izbore, dobio je 49,8 posto glasova, naspram 47 posto koliko je dobio dosadašnji predsjednik Tadić.

Rezultat je bio jasan već u nedjelju, 20. svibnja oko 22 sata; nešto kasnije, Nikolić i njegova Srpska napredna stranka proglasili su pobjedu, a vrlo ubrzo mirnim tonom pobjedu mu je čestitao i Boris Tadić, poručivši mu da ga čeka težak posao i da se nada da će Srbiju zadržati na evropskom putu, baš kao što je Nikolić u prvom obraćanju i obećao. Uz to, obećao je i da će biti predsjednik “svih građana Srbije”, podsjećajući da je “kuvertirao” ostavku na mjesto predsjednika stranke, što Tadić nije napravio za svoga (duploga) mandata.

U ponedjeljak ujutro, građani i mediji su ustanovili da nebo nije palo na Srbiju zato što Tadić nije izabran treći put za predsjednika; to je, uostalom, bila mrlja na njegovoj kandidaturi, jer je prvi mandat služio prije no što je na snagu stupio novi Ustav Srbije, nakon kojeg je Ustavni sud zaključio da mu se prvi mandat ne računa, već da ima pravo na dva mandata nakon što je Ustav stupio na snagu u studenom 2006. godine.

Tko će biti novi mandatar?

Tomislav Nikolić treba položiti predsjedničku zakletvu narednih dana, ali se ne zna hoće li to učiniti pred starim sazivom parlamenta (koji ne zasjeda već dva mjeseca zbog predizborne kampanje) ili pred novim, iako nije jasno zbog čega se ne bi mogla konstituirati Skupština Srbije, s obzirom na to da su novim zastupnicima već dodijeljeni mandati. U svakom slučaju, Nikolić će imenovati mandatara i već se lome koplja oko toga hoće li to biti netko iz njegove stranke, s obzirom na to da je ona pojedinačno najjača nakon parlamentarnih izbora 6. svibnja. Pitanje je, također, da li će opstati dogovori sklopljeni dan nakon tih izbora između Tadićevih demokrata i socijalista Ivice Dačića, koji bi na svoju stranu trebali dobiti ili Liberalno-demokratsku partiju Čedomira Jovanovića (na što će ova, gotovo izvjesno, pristati) ili Ujedinjene regione Srbije Mlađana Dinkića, koji bi mogli biti igrači na obje strane.

Ministar policije i lider socijalista Ivica Dačić najavio je opstanak dogovora bez obzira na rezultate predsjedničkih izbora, Slavica Đukić Dejanović, potpredsjednica njegove stranke i dosadašnja predsjednica parlamenta (i vršiteljica dužnosti predsjednika u ovom trenutku), izjavila je u izbornoj noći da SPS ostaje vjeran koaliciji s demokratima, da bi Dačić u ponedjeljak rekao da predsjednički rezultati donekle kompliciraju pregovore o novoj vladi. Pogotovo stoga što, kako se čuje, Dačić trpi pritiske jednog dijela stranke da se prikloni naprednjacima, a i njegovi su apetiti porasli nakon izbora na kojima je osvojio skoro 15 posto glasova. Situaciju bi moglo iskomplicirati i to što vrh Demokratske stranke traži od Tadića da on bude premijer ili da premijersku palicu preuzme Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda.

Neki analitičari smatraju da bi pogađanje oko buduće vlade moglo potrajati sve do jeseni; krajem rujna ističe rok za njeno formiranje, u suprotnom bi slijedili novi, ponovljeni parlamentarni izbori, a većina zasad govori o kohabitaciji (ne bi bilo prvi put, u kohabitaciji su vladali i predsjednik Tadić i premijer Vojislav Koštunica).

Većina analitičara, međutim, bila je zaprepaštena rezultatom izbora. Agencije za istraživanje javnog mnijenja govorile su o sigurnoj pobjedi Tadića (neke čak i s više od deset posto) i isticale da prvi put u predsjedničkoj utrci on vodi već u prvom krugu. Kada je stvarnost pokazala drugo, najviše je iznenađen (i uvrijeđen) ostao, sudeći po reakcijama, dio tzv. druge Srbije. Iz raznih medija i foruma te iz izjava političara – sam se Tadić obrušio na intelektualce – proizlazi da je sva krivnja za Tadićev poraz u tzv. bijelim glasovima (koje je zagovarala Vesna Pešić, izjavivši da u drugom krugu treba glasati za Nikolića jer je Tadić uzurpirao svu vlast u zemlji), kao i u apstinentima. Nevažećih listića na predsjedničkim izborima bilo je nešto više od tri posto (na parlamentarnim oko 4,5 posto), a apstinencija je također bila velika, pretpostavlja se upravo među dosadašnjim pristašama demokrata.

Dačić simbol devedesetih

Najmanje se čuje bilo kakvo preispitivanje unutar demokratskih ili liberalnih redova, a Predsjedništvo DS-a odbacilo je i prijedlog da stranka ode u oporbu: kao da svi dijele mišljenje Zagorke Golubović koja je izjavila da za rezultate izbora “nije kriva politika i politička vlast, nego narod” te da je spremna iseliti se iz zemlje. Odgovor je stigao od sveučilišne profesorice Srbijanke Turajlić, jedne od zagovarateljica “bijelog glasa” na parlamentarnim izborima: “Kada slušam sve naše medije i DS zaista, da nisam živela u Srbiji, stekla bih utisak da je Tomislav Nikolić vodio sve ratove od Vukovara do Srebrenice, a za to vreme gospodin Dačić sedeo u manastiru i vezao goblen. Dakle, Tomislav Nikolić nije cvećka, to je čovek kojem ja nikada neću dati glas zbog onoga što je radio i podržavao devedesetih, ali Tomislav Nikolić nisu devedesete. Devedesete su Ivica Dačić i Slavica Đukić Dejanović. Pa ne možemo iskrivljavati prošlost zato jer su nam oni prijatniji koalicioni partneri, a ovi nam ne odgovaraju. I to je ono što je narod Srbije rekao ovim glasanjem.”

Ocjenjuje se i da je Boris Tadić, koji je personificirao kompletnu vlast demokrata u zemlji, kažnjen u drugom krugu, a da je kazna mimoišla njegovu stranku i koaliciju s Dačićem, što je još jedan apsurd koji Srbiju smješta mimo evropskih trendova. U parlamentarnom, ne i predsjedničkom smislu. Treba sačekati daljnji rasplet: kohabitacija ili nešto drugo, u Srbiji je i dalje na snazi ona kineska kletva “dabogda živio u zanimljivim vremenima”.