Država podvija rep pred desničarima

Iza ušminkanih fasada i lažnog glamura koji opet hoće da kaže “Beograd je svet” krije se zapravo ono šta Beograd i Srbija uglavnom jesu – jedno duboko bolesno društvo koje na svaku pretnju odgovara podvijanjem repa. Jedno od najspektakularnijih podvijanja bilo je ono pred najavljenu Paradu ponosa. Režala je Srbija na najave klerofašista da će Beogradom teći krv, pokazivala zube, ali kada je trebalo dokazati da pas koji laje ume i da ugrize, zacvilila je, podvila repinu i vratila se u mračni ugao u kom obitava već 20 i kusur godina.

Kosovo 2.0 je Srbija!

Parada još nije na vidiku, mada ova predizborna kampanja izgleda gore i od najdekadentnijih okupljanja, sa jednom velikom razlikom: koliko god ta okupljanja mogu biti dekadentna, u osnovi imaju ljubav, što se za “kampanjce” ne bi moglo reći. A u takvoj kampanji i sa takvim predstavnicima, jedno okupljanje poput Share konferencije, koja u tri dana ugošćuje oko 2.000 aktivista, blogera, inženjera, programera i umetnika iz Srbije i inostranstva, može biti shvaćeno kao opasnost, posebno ako među njima ima i onih sa Kosova.

U najavi ovogodišnje konferencije razmene znanja putem novih medija bilo je predviđeno i gostovanje internetske platforme koja se zove Kosovo 2.0. Reč je o jednom od retkih medija preko kojeg se na tri jezika (albanski, srpski i engleski) može makar donekle steći dojam o životu na Kosovu, sa svim problemima koji tište pre svega mlađu populaciju. Ta platforma ni na koji način ne ugrožava interese Srbije, koji god oni bili. Moglo bi se reći da je zapravo suprotno, jer nemali je broj onih koji bi se, čitajući tekstove sa portala Kosovo 2.0, mogli slatko naslađivati, a u čitanju je i problem.

Znajući za postojanje tog problema, jedna od klerofašističkih organizacija, “Naši”, odlučila se na podizanje krivične prijave protiv organizatora konferencije zbog “protivustavne i sramne promocije lažne države Kosovo”. Dodajući da se Kosovo 2.0 bavi direktnom promocijom narko-države Kosovo, pozvali su sve patriote i navijače da se okupe ispred Doma omladine u vreme promocije portala.

Uplašeni organizatori

Ovo drugo su uradili još uvek se naslađujući zbog podvijenih repova nakon otkazivanja Parade ponosa. Uglavnom, cilj je postignut. Dolazak je otkazan i zabava je nastavljena kao da ničega nije ni bilo.

Ostavimo državu za trenutak u svom mračnom uglu i propitajmo odgovornost organizatora. Iza Share konferencije možda zvanično više ne stoji EXIT festival, ali itekako ima uticaj na izgled i identitet. Zlopamtila će se setiti da je 2005, na desetu godišnjicu srebreničkog pokolja, na festivalu bila najavljena minuta ćutanja kako bi se odala počast stradalima. Minuta ćutanja se pod sličnim pretnjama – tada je u pitanju bila navodno podmetnuta bomba – nikada nije desila. Nije se desilo ama baš ništa, kao što ni potencijalni bombaš nikada nije pronađen.

Nije sporna želja, ali realizacija je katastrofalna. Da li je omladincima iz Prištine ovoga puta sugerisano da se ne pojave, podsećajući na hapšenja što ih u poslednje vreme na granici sprovodi Dačićeva policija, ili je nešto drugo bilo u pitanju, uopšte nije bitno. Bitno je samo da prezentacije nije bilo, bitno je da smo opet podvili repinu i vratili se tamo gde nam je najudobnije – u duboki, mračni ugao, u naručju svete nam crkve i akademika.