Krivična prijava za mučenja u Varaždinu
Prilikom obilježavanja 17-godišnjice “Bljeska” vlasti i mediji nisu ni beknuli o ratnim zločinima koji su počinjeni nad stotinjak Srba, bilo zarobljenika, bilo civila. Zato su to učinile neke nevladine organizacije, koje su se ponovno založile za procesuiranje već poznatih zločina i podnijele krivičnu prijavu zbog nekih o kojima se do sada malo znalo.
Prvog dana “Bljeska”, hrvatski su vojnici u Medarima, čim su ušli u selo, na svirep način, pucnjem iz blizine ili hladnim oružjem, usmrtili 22 civila od njih 24 koliko ih se tada u mjestu zateklo. Među žrtvama 11 je žena i troje djece, dvije djevojčice stare sedam i osam godina te dječak star 11 godina. Dvije mlade djevojke preživjele su samo zato što ih je prepoznao i zaštitio jedan od pripadnika HV-a, podsjećaju nevladine organizacije Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka.
Neprocesuirani Medari
Žrtve su ekshumirane 2010, a identificirane 2011. i ove godine, dok je krivični postupak protiv nepoznatih počinilaca zločina u Medarima još u predistražnoj fazi u ŽDO-u u Osijeku. U međuvremenu je i Tužilaštvo za ratne zločine Srbije pokrenulo predistražne radnje za taj zločin.
Jedna preživjela žena, čiji su roditelji i mlađa sestra bili žrtve masakra, podnijela je 2006. godine u Zagrebu zahtjev za odštetu, ali je zahtjev za sklapanjem izvansudske nagodbe odbijen jer, po tumačenju suda, nije počinjen ratni zločin. Zamjenik općinskog državnog odvjetnika čak je za masakr prozvao srpske snage, kojih nije bilo ni blizu. Ona je ponovno 2009. pokrenula zahtjev za odštetu, ovaj put na Općinskom sudu u Novoj Gradišci, no on je odbijen kao neosnovan budući da nije bilo pravomoćne osuđujuće presude. Postupak je još uvijek u fazi žalbe.
Sa svoje strane, Inicijativa mladih za ljudska prava za Hrvatsku i Srpski demokratski forum podnijeli su krivičnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca koji su odgovorni za mučenje i maltretiranje 500 ratnih zarobljenika u logoru u sportskoj dvorani u Varaždinu. Velik broj ratnih zarobljenika prevezen je i u dvoranu u Bjelovaru, ali je postupak tamo bio korektniji, rekao je direktor Inicijative Mario Mažić.
Maltretiranje zarobljenika
Kada je 4. maja u širi rejon Pakraca stigla hrvatska vojska, žene i djeca su odvojeni, kao i
15-ak komandira jedinica koji su prevezeni u privatni zatvor. Muškarci od 16 do 80 godina odvezeni su autobusima u Varaždin, gdje su tjerani da sjede bez pomjeranja i gdje su bili ispitivani uz maltretiranje i prebijanje te brojne druge oblike mučenja. Nakon 15 dana – neki su pušteni i ranije – odvezeni su u Bjelovar na Vojni sud, na kojem su bili optuženi za oružanu pobunu i amnestirani. Nakon toga vraćeni su u Pakrac, odakle je dio njih konvojem UNPROFOR-a otišao za BIH.
Kako se pripadnici hrvatskih snaga koji su prebijali i mučili ratne zarobljenike nisu predstavili, kao ni oni koji su ih ispitivali, krivična prijava podnesena je protiv onih koji su bili pretpostavljeni direktnim počiniocima iz redova MUP-a, specijalne policije, vojne policije i Hrvatske vojske, ističu u Inicijativi.