Kult ličnosti

IVO BALENOVIĆ, liječnik i pisac, autor je romana “Ljudožder vegetarijanac” koji govori o korupciji u hrvatskom zdravstvenom sustavu, a prema kojem je Branko Schmidt snimio vrlo zapažen istoimeni film. O motivima svog pisanja Balenović kaže: “Moj roman je metafora mnogih nepravilnosti u zdravstvenom sustavu, ali i društvu. U njemu želim pokazati način rada, ponašanja i razmišljanja dijela struke ogrezlog u kriminal. Većina liječnika pokušava pošteno raditi svoj posao, ali problem je u tome što institucije unutar Ministarstva zdravlja i Liječničke komore ne samo da ne vide nikakve nepravilnosti u ilegalnim djelatnostima, nego to štite i zataškavaju.”

Balenović ovih dana dovršava novi roman “2084 – ne ponovilo se” u kojem na crnohumorni način još jednom progovara o gluposti i truleži u hrvatskom društvu.

BORUT ŠEPAROVIĆ autor je predstave “Bikini demokracija”, koja je nedavno premijerno izvedena u Subotici. Priča o vanzemaljcima koji dolaze na Zemlju ispitati što je to demokracija polazišna je točka umjetničkog eksperimenta s osnovnim pitanjem: Može li kazalište išta u društvu promijeniti nabolje? “Bikini demokracija” nadilazi okvire kazališne predstave i postaje svojevrsna aktivistička platforma, u kojoj svi sudionici predstave ravnopravno raspravljaju o gorućim društvenim pitanjima. “Kazališni plenum”, sastavljen od gledatelja i izvođača, na kraju ovog eksperimenta metodama direktne demokracije donosi odluke koje proglasom objavljuje javnosti. Premijerna izvedba ove provokativne predstave izazvala je žestoke i podijeljene reakcije subotičke publike.

EDO MAAJKA, ex-jugoslavenski muzičar, izdao je novi album pod nazivom “Štrajk mozga”. O njemu i o svom društvenom angažmanu Edo Maajka kaže: “Ako ljudi koji su ekstremni nacionalisti ‘rade svoj posao’, želim i ja raditi svoj. Ne želim da svi misle da ovdje žive samo budale i idioti. Mislim da naše poruke ipak dolaze do nekog broja ljudi. Nećemo sada biti ego manijaci i reći: ‘Jeste, mi mijenjamo društvo.’ Ne mijenjamo. Ja samo želim uputiti ljude na neke stvari, a od osobe do osobe zavisi šta će se mijenjati i kada. Moja pjesma ‘Mater vam jebem’ koja je nastala prije devet godina aktualna je i danas. Nema predaje!”

KOKAN MLADENOVIĆ, redatelj iz Beograda, postavio je scenu kazališta iz Kruševca komediju Marina Držića “Dundo Maroje”, s kojom je ovo kazalište gostovalo u Crnoj Gori, Bosni Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. Ova renesansna komedija postavljena je ovaj put u formi “teatra u teatru”: glumci igraju likove zatvorenika i čuvara Kazneno-popravnog zavoda u Kruševcu koji igraju Držićevog “Dunda Maroja”.

Prema riječima direktora kazališta Branislava Nedića, turneja je prošla više nego uspješno: “U Umagu i Puli nastupali smo u okviru Dana srpske kulture, sjajno je bilo i u Zagrebu, a u Sloveniji je ansambl, i pored jezičke barijere, četiri puta izlazio na bis.” Novi pozivi za gostovanje “Dunda Maroja” na jesen stižu iz Varaždina, Rijeke, Ljubljane i Celja.

EDMIR SEJDIU, predstavnik nevladine udruge Inicijativa za napredak – INPO iz Prištine koja prati rad javne uprave, snažno je kritizirao urbanističke planove obnove prištinskog Trga Ibrahima Rugove i Trga Zahira Pajazitija, čija obnova kasni više od četiri godine, dok su se troškovi projekta u međuvremenu višestruko povećali. “Neprihvatljivo je da se osam miliona eura investira u izgradnju dva trga bez ikakve vizije i plana”, kaže Sejdiu. INPO bilježi da za četiri godine, tijekom kojih se diskutiralo o projektu, prištinska lokalna uprava nijednom u diskusiju nije uključila javnost i njene potrebe. Kritike dolaze i iz redova arhitekata i umjetničkih krugova koji se slažu u ocjeni da će ovakvim načinom Priština postati ružan betonski labirint bez topline “u kojem će svaki ugao biti prodat poduzetnicima”.

CHARLES BAUDELAIRE, francuski pjesnik, jedan je svjetskih književnika koji se našao na crnoj listi ruske državne službe za kontrolu narkotika Gosnarkokontrola. Kako javlja ruska televizija Kanal 100, ta je služba nedavno donijela rješenje prema kojem su autori poput Baudelairea, Aldousa Huxleyja, Irvinea Welsha, Williama Burroughsa i drugih nepodobni za današnju omladinu, jer u svojim djelima promoviraju upotrebu opojnih droga. Interesantno je da ova služba nema ingerencije donositi ovakve i slične zabrane, budući da one spadaju u djelokrug rada Ministarstva pravde. Ipak, knjige su praktički preko noći iščezle iz knjižara i čitaonica: kako navode upućeni, riječ je izgleda o nekoj vrsti autocenzure kojoj su, u skladu s preporukom Gosnarkokontrola, pribjegli izdavači i knjižari.

KYLE RUDDICK I BRANDON LITMAN autori su filma “Jedan dan na Zemlji” koji je 22. travnja, na Dan planeta Zemlje premijerno prikazan u preko 160 zemalja svijeta. Zanimljivost filma je da ga čine snimci preko 7.000 ljudi iz cijeloga svijeta koji su snimljeni u jednom danu. Društvena mreža ljudi koji su doprinijeli projektu “Jedan dan na Zemlji” ima 19.000 članova koji su predali desetke hiljada sati snimaka urađenih 11. studenog 2011. Sadržaj filma mijenja se tematski: snimci vjenčanja i rođenja isprepliću se sa slikama samoće i smrti, patnje i oskudice. “Nismo odustali od ovoga jer smo znali da radimo nešto sasvim novo – vremensku kapsulu za bolje razumijevanje čitavog svijeta”, kažu autori. U filmu “Jedan dan na Zemlji” predstavljeni su i radovi autorica iz Bosne i Hercegovine Marte Novović, Sabrine Begović i Tine Šmalcelj.