Kult ličnosti

DMITRIJ KITAJENKO, jedan od najznačajnijih svjetskih dirigenata, ravnao je Zagrebačkom filharmonijom koja je prvi put nakon 30 godina održala koncert u Kolarčevoj zadužbini u Beogradu. Koncert je organiziran u okviru ciklusa regionalne suradnje filharmonija Zagreba, Ljubljane i Beograda pod nazivom “Pika – točka – tačka”, a na programu su bila djela Mauricea Ravela i Felixa Mendelssohna. Ravnatelj Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić zahvalio je kolegama iz Beograda na dirljivom prijemu i dugom aplauzu po završetku koncerta, dok je direktor Beogradske filharmonije Ivan Tasovac rekao da su koncertne dvorane jedino mjesto gdje nikada nije bilo sukoba između “ćirilice i latinice”.

IBRAHIM HADŽIĆ, crnogorski pjesnik, dobitnik je nagrade Bosanski stećak na književnoj manifestaciji Sarajevski dani poezije, koja se održava u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. U obrazloženju nagrade kaže se da se “opus Ibrahima Hadžića nameće izuzetnom liričnošću i mudrošću, kao refleks humanosti u babilonskoj vrevi pobunjenih južnoslavenskih jezika”.

Sarajevski dani poezije imaju tradiciju dugu pet desetljeća, a ove godine na njima sudjeluje 73 pjesnika iz 12 zemalja regije, Evrope i svijeta. Predsjednik organizacijskog odbora Senadin Musabegović kaže da Sarajevski dani poezije zapravo čuvaju kozmopolitski duh grada koji se, uslijed nacionalne segregacije i nedostatka političke i moralne svijesti o održanju bilo čega što predstavlja kontinuitet s prošlošću i tradicijom, počeo urušavati iznutra.

BORIS BUDEN, teoretičar kulture i politike, bio je jedan od gostiju Subversive festivala nedavno održanog u Zagrebu. Govoreći o mladima u Hrvatskoj i Evropi, Buden je rekao da “mladi nisu naša budućnost nego evropska, a ta evropska budućnost ne mora imati više nikakve veze s budućnošću Hrvatske”.

– Politička svijest koja se budi, budi se upravo zato što je motivacijski i praktično napustila Hrvatsku kao ultimativni horizont političkog i moralnog angažmana. Hrvatska je otpočetka bila zamka, ješka na udici na koju su se ulovile mase i koja je već odavno pojedena. Mladi su se otkvačili s te udice i ne daju se manipulirati budućnošću Hrvatske, nametanjem tog identifikacijskog okvira koji upravo kao takav nije ništa drugo nego instrument kontrole. Hrvatska je kavez u koji upadne svatko tko povjeruje da je konačni cilj njegovog političkog djelovanja nekakav boljitak nacije projiciran u budućnost – kazao je Buden.

CARLOS FUENTES, poznati meksički književnik, autor 60-ak romana, novela, eseja i kratkih priča, preminuo je u 83. godini u bolnici u Mexico Cityju. Kandidat za Nobelovu nagradu, pripadao je generaciji pisaca u kojoj su još Gabriel Garcia Marquez i Mario Vargas Llosa, a koji su skrenuli pažnju svjetske javnosti na latinoameričku kulturu u burnim vremenima diktatorskih režima. Najpoznatija Fuentesova djela, koja su mu donijela međunarodni ugled, jesu “Smrt Artemija Cruza” i “Stari gringo”. Fuentes je bio opsjednut pisanjem i često je govorio: “Morate tome pristupiti ozbiljno, morate prakticirati zanat svaki božji dan ili ćete zaboraviti kako se to radi.”

PETAR KRALJ, beogradski kazališni glumac, nekadašnji član Ateljea 212, posthumno je nagrađen time što će jedna pozornica ovog kazališta nositi njegovo ime.

“U želji da zauvijek sačuva uspomenu na velikana našeg glumišta, pozorište Atelje 212 imenuje scenu teatra u podrumu imenom Petra Kralja”, najavila je uprava Ateljea. Svojom izuzetnom glumačkom i ljudskom osobnošću, Kralj je pripadao najslavnijoj generaciji glumaca Ateljea 212, naraštaju Zorana Radmilovića, Bate Stojkovića, Jelisavete Sabljić, Đuze Stojiljkovića i drugih, koja je stvorila ono što će kasnije postati duh i stil igre ovog kazališta. Čuveni glumac rođen je 1941. godine u Zagrebu, a preminuo je 10. studenog 2011. u Beogradu.

HEIKE DRUMMER autorica je izložbe fotografija “Nevidljivi heroji”, koja je ovih dana otvorena u Frankfurtu i koja pokazuje kako su obični ljudi pomagali Židovima proganjanima u nacističkoj Njemačkoj. Oni koji su se zauzimali za progonjene Židove i skrivali ih bili su malobrojni i činili su to iz različitih pobuda: jer se nisu slagali s nacističkom politikom, jer su jednostavno suosjećali ili zato što im drugačije nije dopuštala njihova savjest. O svim tim pothvatima, koje danas nazivaju “otporom kroz spašavanje”, dugo se ništa nije znalo, jer je u godinama nakon rata pomoć progonjenim Židovima u Njemačkoj bila tabu tema.

– Za njemačko poslijeratno društvo bila je to provokacija koja je većini pred oči ispostavljala njihovu vlastitu pasivnost i pokazivala da je moguće pomoći čak i u najtežim političkim okolnostima – kaže Heike Drummer.

EDWARD FALCO autor je knjige “The Family Corleone” prema kojoj će uskoro početi snimanje filma “Kum 4”. Radnja četvrtog dijela kultne gangsterske sage bit će smještena u godinu 1933, u vrijeme prije uspona familije Corleone i njezinih članova koje su u prva tri dijela briljantno odglumili Marlon Brando, Al Pacino i Robert De Niro.

Priča prati Lucu Brasia, egzekutora obitelji Corleone i početak rata između talijanske i irske mafije u New Yorku. Holivudski filmski studio Paramount dogovorio je nastavak snimanja nakon dugih pregovora oko autorskih prava sa sinom pokojnog Maria Puza, pisca romana “Kum” prema kojem su snimljena prva tri nastavka. Tko će režirati četvrti dio kultne sage i tko će u njemu glumiti za sada još nije poznato.