Milijune Jadrankamena uložio u tvrtku likvidiranih Makedonaca

Godine 2001. bugarska država odlučila je privatizirati tvrtku Ilindenci-mramor, s tri kamenoloma u jugozapadnom dijelu zemlje, a 75 posto udjela kupili su preko svoje tvrtke MB-94 dvojica makedonskih poduzetnika, Panče Bobevski i Trajko Prendžov. Iz pisanja bugarskih medija može se doznati da im je posao nakon privatizacije krenuo dobro, no imali su nesreću što ih je samo dvije godine kasnije policija pronašla kako nepomično leže na podu jednog iznajmljenog stana. Obojica su imala metak u glavi.

Iako je Prendžov bio političar još u Jugoslaviji, a tijekom 1990-ih i gradonačelnik makedonskog grada Velesa, bugarska policija je odbacila politički motiv za ubojstvo i osumnjičila njihovog tjelohranitelja Atanasa Božinova, čiji su motiv navodno bile financijske razmirice. Božinov je 2011. osuđen na 20 godina zatvora, ali je u međuvremenu uzeo lažno ime i pobjegao u Novi Zeland, pa u Australiju, što za ovu priču o bračkom Jadrankamenu više nije toliko bitno.

Izvlačenje novca

Za Jadrankamen je bitno to da je njegov većinski vlasnik Bruno Orešar 2005., samo dvije godine nakon ubojstva Bobevskog i Prendžova, odlučio kupiti njihovu tvrtku MB-94 i time preuzeti kamenolome Ilindenci-mramora, jednog od većih proizvođača u Bugarskoj. Orešar je u tu investiciju ušao preko svoje krovne hrvatske tvrtke Orbis holding, no na osnovu toga mu je 2008. Jadrankamen izdao mjenicu od 15 milijuna kuna koju je Orbis holdingu isplatila Erste banka, pa kreditno opteretila Jadrankamen za isti iznos.

“Novosti” su tu bugarsku priču istražile zato što je danas vlasništvo nad tvrtkom MB-94 i kamenolomima Ilindenci-mramora završilo među propalim udjelima i nenaplativim potraživanja Jadrankamena od tvrtki povezanih s njegovim vlasnicima Orešarom i Gordanom Širolom. Gubici po tim osnovama ukupno su premašili stotinu milijuna kuna.

Više od 39 milijuna kuna izgubljeno je zbog stečaja i gubitaka ovisnih tvrtki Uzor, Jadrankamen Selca i Jadrankamen Kaštela, a nenaplativa višemilijunska potraživanja odnosila su se na tvrtke Lir, Hoteli Novi, Orbis holding, Monter projekt i još neke povezane s vlasnicima Jadrankamena, koje su također dospjele u blokade, stečajeve i druge poslovne teškoće.

Zbog pisanja medija, hrvatskoj javnosti uglavnom je poznato što se događalo s tim tvrtkama koje su ostale dužne Jadrankamenu. No gotovo ništa se nije znalo o misterioznoj bugarskoj tvrtci MB-94, za kupnju čijeg je udjela Jadrankamen od Orešarovog Orbisa potraživao predujam od 14,6 milijuna kuna. Kako je pokazalo istraživanje “Novosti”, iza te tvrtke krije se najbizarnija Orešarova investicija, ne samo zbog toga što se odlučio u nju ući nakon što su prethodni vlasnici tvrtke likvidirani, već i zato što su se čudne stvari počele događati i nakon njegova ulaska u MB-94, pri čemu postoje naznake da su ga bugarski partneri, inače nasljednici ubijenih poduzetnika, prevarili.

Kada je nad Jadrankamenom prije mjesec i pol dana otvoren stečaj, mediji su objavili da Državno odvjetništvo već vodi protiv Orešara tri postupka zbog izvlačenja sredstava iz Jadrankamena, ukupno teških 33,5 milijuna kuna. Među tim slučajevima našla se i kupovina bugarske tvrtke MB-94. Tadašnji direktor Jadrankamena Erwin Truskaller i Orešar sklopili su 2008. ugovor o prijenosu tvrtke MB-94 na Jadrankamen, no bračka tvrtka iz nekog razloga nikada to vlasništvo nije uspjela konzumirati.

Početkom 2011. godine u Jadrankamen je došao novi direktor Vedran Vilović, koji se, preuzevši posao sastavljanja Jadrankamenovih financijskih izvještaja za minulu 2010. godinu, prihvatio čišćenja bilance tvrtke od spomenutih sumnjivih i spornih udjela i potraživanja, koja su se vodila kao imovina Jadrankamena, a zapravo su predstavljala lažnu vrijednost, jer su postala nenaplativa. Vilović je proveo brisanje tih stavki iz bilance, čime je imovina Jadrankamena bila umanjena za 87 milijuna kuna, pri čemu je, kako je kazao “Novostima”, nenaplaćena potraživanja utužio kako bi se eventualno u budućnosti nešto od svega toga uspjelo naplatiti.

Preferencijalna dionica

No bugarsku tvrtku MB-94 nije naprosto izbrisao iz imovine Jadrankamena, već je pokušao učiniti nešto drugo. Vilović je u studenom 2011. s Orbisom sklopio ugovor o prijenosu na Jadrankamen jedne preferencijalne dionice Ilindenci-mramora i poslovnih udjela u tvrtci MB-94 iz Sofije. Kada smo Vilovića pitali znači li to da je Jadrankamen konačno postao vlasnik tih tvrtki, on nam je kazao da je Jadrankamen trenutačno vlasnik, iako se još uvijek točno ne zna čega je vlasnik.

– O toj tvrtci postoji veoma malo podataka i praktički se ne zna na što se to vlasništvo odnosi. Zbog nje je između Jadrankamena i Orbis holdinga prije mog dolaska već bilo sklopljeno sedam predugovora, a ja sam potpisao ugovor kojim se ta kupnja finalizira. No potpisan je i aneks ugovora s rokom od šest mjeseci, u kojem bi Orbis trebao pribaviti dokumentaciju o čemu se zapravo radi u toj tvrtci. Za trajanja tog roka svaka strana ima pravo vratiti se u položaj prije potpisivanja ugovora – kazao nam je Vilović.

Prijašnji položaj bio je onaj u kojem Jadrankamen nije imao vlasništvo nad misterioznom bugarskom tvrtkom, ali je zato bilježio višemilijunska potraživanja prema Orbis holdingu, koja su također bila nenaplativa s obzirom da je Orbis, kako kaže Vilović, već dvije godine u blokadi. Bivši direktor pojašnjava da se tu radilo o izboru između toga da Jadrankamen nastavi potraživati nenaplativi iznos i toga da preuzme vlasništvo nad tvrtkom koja je možda “mačak u vreći”. Sada je taj izbor ostavljen stečajnom upravitelju Jadrankamena Ivi Bućanu, no on ima jako malo vremena da se odluči, s obzirom na to da bi rok od šest mjeseci iz aneksa ovih dana trebao isteći.

Bućan nam je kazao kako mu je taj problem s rokom poznat, ali da ne zna puno o bugarskim tvrtkama, jer još nije uspio ući u svu dokumentaciju Jadrankamena. No Viloviću je poznato da se iza tvrtke MB-94 trebalo nalaziti vlasništvo u kamenolomima Ilindenci, za što su “Novosti” saznale iz bugarskih medija.

– To je jedan velik i dobar kamenolom, ali je priča oko dionica maglovita i ne zna se što je Jadrankamen tu od Orbisa kupio i čega je zapravo Orbis vlasnik. Nije jasno zašto Jadrankamen kroz sve ove godine nije uspio doći do financijskih izvještaja i odgovornih osoba te tvrtke i to baca sumnju na cijelu stvar. Ne sumnjam da je bio dobar pokušaj da se preuzme Ilindence, ali negdje se u realizaciji zakasnilo i mislim da su ti ljudi u Bugarskoj neovlašteno prebacili dionice Ilindenci-mramora na drugu tvrtku. Koliko mi je poznato, pokrenut je postupak da se to vlasništvo vrati natrag Orbis holdingu, no pitanje je kakvo je bugarsko pravosuđe – kaže Vilović, napominjući da o svemu tome puno više zna Orešar.

Prema Vilovićevim saznanjima, problem je nastao zato što Orešar nakon kupovine tvrtke MB-94 i ulaska u Ilindenci-mramor početkom 2005. nije smijenio dotadašnje direktore iz obitelji likvidiranih Makedonaca.

– Oni su time imali dosta velike mogućnosti da naprave nešto protuzakonito, a skupština tvrtke nije reagirala na vrijeme i postavila novu upravu – kaže Vilović.

Prepisane dionice

“Novosti” su iz bugarskog sudskog registra trgovačkih društava pribavile opsežnu financijsku dokumentaciju Ilindenci-mramora, iz koje je vidljivo kako je Orešarov Orbis holding 28. veljače 2005. doista stupio u vlasništvo te tvrtke, upisavši se u knjigu dioničara. Štoviše, imenovan je i novi upravni odbor, u koji su ušli hrvatski državljani Bruno Orešar i Pave Drpić, te Zlatka Paraškeova Mihova i Goran Bobevski, sin jednog od ubijenih vlasnika, koji je imenovan za direktora.

Pave Drpić inače je splitski poduzetnik i vlasnik tvrtki koje također drže kamenolome, a u njegovom je vlasništvu i brački kamenolom Kavadur, čiji je direktor Mirko Bauk, otac ministra uprave Arsena Bauka. Drpića smo također pokušali kontaktirati, no ženska osoba iz njegova ureda s velikom nas je upornošću odbila spojiti kada smo joj rekli o kojoj se temi radi.

Iako se Orbis holding početkom 2005. upisao na svih 51.261 dionica Ilindenci-mramora, u srpnju 2007. knjiga dioničara, koju je vodio Bobevski, bilježi da se sve dionice, osim jedne preferencijalne, upisuju na stanovitu Žaklinu Nikolovu. Također, koncem te godine održana je izvanredna glavna skupština, na kojoj je kao dioničar bio prisutan samo odvjetnik Nikolove, a nije bilo predstavnika preferencijalne dionice, iz koje su proizlazila ekskluzivna prava odlučivanja. Na toj skupštini odvjetnik Nikolove i Bobetski promijenili su statut tvrtke Ilindenci-mramor tako da su izbrisali većinu posebnih prava preferencijalne dionice, a zatim donijeli odluku o prestanku članstva Orešara i Drpića u upravi.

Ako su Vilovićeva saznanja o bugarskoj prevari točna, onda se ona po svemu sudeći odigrala tijekom 2007. i početkom 2008. godine, kada su izvršene opisane promjene, bez sudjelovanja vlasnika preferencijalne dionice Orešara. No Orešar na naš prilično detaljan upit o tim zbivanjima nije htio ponuditi jasan odgovor.

“Nažalost, ne mogu komentirati navode g. Vilovića, s obzirom da ne znam gdje je dobio informacije koje ste naveli”, napisao nam je Orešar, navodeći da on nije u upravi tvrtke MB-94 od ožujka 2008. kada je Jadrankamen preuzeo upravljačko pravo temeljem predugovora o kupnji poslovnih udjela.

Orešar nije odgovorio na naša pitanja o razlozima za ulazak u taj bugarski pothvat, o ulozi Pave Drpića, o eventualnoj prevari bugarskih partnera i radnjama koje je poduzeo da Orbis, a posredno i Jadrankamen, dođu do prava koja imaju u bugarskim tvrtkama.

“Cijelu investiciju u Bugarskoj financirao je Orbis holding vlastitim sredstvima. Za tu investiciju Orbis holding je pretrpio štetu od 2,5 milijuna kuna jer je Jadrankamenu prodao svoje udjele za cijenu nižu od cijene stjecanja radi tečajnih razlika”, napisao nam je Orešar, napominjući pri kraju svog odgovora da su neka od nenaplativih potraživanja Jadrankamena, koja su bila predmet Vilovićevog otpisa, u međuvremenu i naplaćena te da također postoji i velika mogućnost da se naplate potraživanja vezana uz MB-94.

Međutim, time nije pojasnio što se to zapravo u Bugarskoj dogodilo, a na našu ponovnu molbu da nam u telefonskom razgovoru da više pojašnjenja, nije odgovorio. Činjenica je da je Jadrankamen s njegovim Orbis holdingom sklopio ugovor o preuzimanju bugarskog pothvata u ožujku 2008. godine, dakle dva mjeseca nakon što je Orbis holding već bio lišen ključnih prava u Ilindenci-mramoru.

Vlasnička prava

Što se tiče Ilindenci-mramora, u njegovom financijskom izvještaju za 2010. stoji da Nikolova posjeduje 51.260 dionica, a Orbis holding samo jednu preferencijalnu. Bivši većinski dioničar tvrtka MB-94 sada se spominje samo u kontekstu vjerovnika koji od Ilindenci-mramora potražuje 1,47 milijuna leva, odnosno 5,6 milijuna kuna.

Jadrankamen, očito, tu ima neka vlasnička prava, barem preko preferencijalne dionice i višemilijunskog potraživanja, koje priznaje i bugarska strana. No ostaje nejasno što s tim dugom i pravima može učiniti i postoje li neke nezakonitosti, pobijanjem kojih bi Jadrankamen mogao vlasnički ući u bugarski kamenolom.

Naime, bez obzira na poteze koje je koncem 2007. poduzela bugarska strana, u financijskim izvještajima Orbis holdinga i nakon 2008. stajalo je da on ima ulaganja u udjele MB-94 sa 50 posto glasačkih prava i ulaganja u dionice Ilindenci-mramora s većinskim utjecajem od 50.002 posto, što govori da je Orešar te tvrtke prikazivao kao da ih ima pod potpunom kontrolom.

Prema svojem izvještaju, Ilindenci-mramor zapošljavali su 77 radnika i imali 2010. prihod od 15,5 milijuna kuna, uz dobit od 2,8 milijuna kuna. Tvrtka je, zajedno s dugom prema MB-94, zadužena za 27 milijuna kuna, zbog čega ima problema u dobivanju kredita, no za razliku od Jadrankamena, ipak posluje pozitivno. Ta imovina Jadrankamenu bi dobro došla, bez obzira na rasplet situacije oko stečaja.