O današnjici bez pardona

U Subotici postoji kazalište “Kosztolanyi Dezso”, za koje ovdje malo tko zna, premda je riječ o jednom od najuzbudljivijih teatara u regiji; osnovan 1994., posljednjih godina svojim hrabrim produkcijama daleko nadilazi okvire kazališta mađarske zajednice u Vojvodini. Sami naslovi predstava – “Brecht – The Hardcore Machine”, “Turboparadiso”, “Urbi et orbi”… – govore o drugačijem teatru usred dremljive vojvođanske ravnice. Kazalište je pokrenulo i vlastiti festival, Desire Central Station, koji je postao zona okupljanja razbarušenih predstava i prkosnih autora, usprkos krizi i konzervativnoj okolnoj kulturi.

Do Subotice su se probili i zagrebački redatelji provokativnog izraza, Borut Šeparović i Oliver Frljić, čije su predstave “Bikini demokracija” i “Kukavičluk” pošteno uzdrmale ne samo lokalne duhove. Atmosfera oko teatra pomalo podsjeća na kraj 1980-ih, kada se – u predvečerje ratova – ondje zaustavio jubiša Ristić sa svojim avangardnim projektom KPGT (Kazalište-pozorište-gledališče-teatar), a desetine glumaca i redatelja dolazile sa svih strana podijeliti to zaista jedinstveno iskustvo.

Zarad nove stvarnosti

Kreator novoga kazališnog poleta u Subotici zove se Andraš Urban, već vrlo renomirani redatelj i kazališni direktor. Nova Urbanova predstava “Dogs and Drugs” samo potvrđuje visoki elektricitet koji “Kosztolanyi Dezso” želi postići u svakoj izvedbi. Ili, kako piše u programu predstave: “Razbiti okove, razbiti pravila realizma i historicizma, zarad neke nove stvarnosti. Zabavno jer nije licemjerno, istinito jer nije laž… Mi smo tvrd teatar bez pardona”. Predstava “Dogs and Drugs” govori o drogi, ali ponajmanje o pošasti koja kosi mlade: priča o heroinu samo je okidač za turobnu sliku današnjice, u kojoj su pomiješani šovinizam i neoliberalna ekonomija, konzervativna škola i pomodarstvo, predrasude i egzistencijalno beznađe. Predstava je prepuna crnog humora, radnja je rascjepkana na niz egzistencijalnih incidenata sličnih onima u životu, a pozornicom dezorijentirano glavinjaju i stari i mladi. Slike stvarnosti promiču poput mračnoga kabarea koji daje do znanja da današnji roditelji i djeca žive u iščašenom svijetu.

Rezultat života bez smisla je nasilje koje buja, prenosi se na stotine načina i prebiva posvuda. “Jeste li ikada, dok prolazite ulicom, pomislili što se događa iza zidova tih kuća?” pita na pozornici junak čudnog izgleda.

Otpor, ljutnja i bunt

Vrijednost predstave “Dogs and Drugs” u tome je što ništa ne skriva i što je potpuno naslonjena na neveselu stvarnost, ne štedeći nikoga. Pritom – a to uspijeva nadarenim redateljima! – ne želi šokirati i razmetati se naturalističkim scenama nasilja, nego ironičnim rješenjima stvara sliku pritajeno pomahnitala društva, koje nam postaje odvratno.

Uz činjenicu da glumcima i redatelju treba čestitati, predstavu valja gledati i u kontekstu mađarske kulture u Vojvodini i Srbiji: slične rezultate inovativnog teatra evropskoga ranga ostvaruju i kazalište “Ujvideki Szinhaz” iz Novog Sada i svjetski poznat plesač suvremenog plesa i redatelj Jožef Nađ, rodom iz Kanjiže na sjeveru Bačke.

Ovakvi kreativni napori samo pokazuju da društvenu kritičnost, koja većinskoj kulturi zna izmaknuti iz vidokruga, nadomještaju manjinske zajednice: one – otporom, ljutnjom i buntom – na neki napeti način doprinose ne samo društvu u kojem žive, nego i kulturi uopće.