Od Kerumova raja do neslavnoga kraja
U proljeće 2009., kada je u kampanji uoči prvih neposrednih izbora za gradonačelnika počela sjati politička zvijezda trgovca Željka Keruma, dežurni skeptici pitali su se može li on funkcionirati kao gradonačelnik. Tri godine kasnije, ovjenčani jedinstvenim iskustvom života pod Kerumovom upravom, mnogi se Splićani pitaju može li im gradonačelnik uopće funkcionirati.
Višetjedno izbivanje iz javnoga života prekinuo je prošloga vikenda, pojavivši se u i dalje nedovršenom hotelu “Marjan” u društvu Danka Končara, poduzetnika koji je, navodno ozbiljno, zainteresiran ući s njim u partnerstvo na tom projektu. Prije toga, nigdje ga nije bilo, nije sudjelovao čak ni u ritualnoj proslavi Svetoga Duje, gradskog patrona, a posljednja dva desetljeća bilo je nezamislivo da prvog čovjeka grada nema na tom eventu. Anđelka Visković i Jure Šundov, njegovi zamjenici, virozom su opravdali šefov izostanak, no ubrzo ih je demantirao Index.hr, objavivši snimku gradonačelnika u šetnji dijelom splitske Rive. U vremenu izbivanja iz javnoga života, gradonačelnik se medijima obratio samo jednom i to poslovično spektakularno. Nakon što je “Slobodna Dalmacija” objavila tekst o blokadi Sunčanog odmora, tvrtke Fani Horvat, Kerumove nevjenčane supruge, oglasio se u eterima dvaju lokalnih radija, obećavajući vlastoručno iščupati grkljan Sandiju Viduliću, novinaru “Slobodne”, rezultira li njegov tekst o poslovnom posustajanju trudne Fani Horvat bilo kakvim problemima po nju ili plod.
Hipoteke i dugovi
Sudimo li po intenzitetu kojim ostvaruje predizborna obećanja, Vidulić nema razloga za brigu. Sve što je najavljivao 2009., kada je na prvim neposrednim izborima za gradonačelnika pobijedio HDZ-ova kandidata Ivana Kureta i SDP-ovca Ranka Ostojića, Kerum je propustio ostvariti. Bilo je tu priča o investicijskom bumu, o njegovu imenu kao magnetu za poznate ulagače koji će navaliti u Split čim gradsku upravu preuzme uspješni poduzetnik. Hvalio se poslovnim vezama, ugledom kod bankara, javno prezirao političare, obećavao ukidanje nezaposlenosti i podstanarstva…; onome tko mu je vjerovao, vjerojatno je to proljeće 2009. izgledalo kao ulaznica za raj.
Danas je sve drugačije. Dok je s novinarima čekao kraj još jednoga, trećega Končareva obilaska “Marjana”, Kerum je pjevušio “Šta je meni ovo trebalo”, što mu je vjerojatno najiskreniji javni istup u novije vrijeme. Za tri godine ne samo što nije preporodio Split, nego su mu i poslovi krenuli nizbrdo. Veći dio mreže svojih trgovina prepustio je konkurentskoj tvrtki Tommy, a sada je pred odlukom i o ustupanju dijela ili čitavog hotela “Marjan” Končaru. Premda tradicionalno ratoborna sestra Nevenka Bečić brani njegov poslovni status tvrdnjama da je glavna obiteljska tvrtka, ona trgovačka, uspješna i premda se Kerum voli pohvaliti da nema ni kune dospjeloga duga, poznato je da je gotovo sve što je naveo u svojoj još uvijek poduljoj imovinskoj kartici opterećeno hipotekama.
Razmjeri Kerumove zaduženosti mogu se naslutiti iz jednog, naoko nebitnog detalja. Nakon obilaska hotela, u društvu Končara stao je pred novinare. Premda konačan dogovor o sudbini “Marjana” nije postignut, pa nije bilo ozbiljnog razloga za davanje velikih izjava, Končar je procjenu da u objekt treba uložiti još 25 do 35 milijuna eura za dovršetak radova dopunio i podatkom o 35 milijuna eura dugova kojima je opterećen. Pritom je čak nebitno što je, kako smatraju upućeni, iz trgovačkih razloga barem udvostručio iznos koji navodno valja utrošiti na “Marjan”, kao što možda i Kerum pretjeruje kada kaže da je na nesretni hotel potrošio 113 milijuna eura. Bitan je podatak o zaduženosti – ona, vrlo vjerojatno, prelazi ukupan iznos realno potrebne svote za dovršetak “Marjana”.
Prezaduženost Kerumovih tvrtki nije od jučer. Još prije dvije godine njihove su poslovne bilance upućivale na loše gospodarenje, na manjak kontrole u trošenju novca. Na kraju pretprošle godine, tvrtka Kerum, primjerice, imala je dobit od 13 i pol milijuna kuna, ali je dobavljačima dugovala 64 milijuna, a bankama 32 milijuna kuna. Poslovi Fani Horvat nikada, pak, nisu ni imali obilježja uspjeha, pa je njezina glavna tvrtka Sunčani odmor već prije dvije godine dobavljačima i bankama dugovala impresivnih 12,6 milijuna kuna.
Politika kao pribježište
Zbog dugogodišnjeg života s dugovima, malo tko se čudio kada su internetski portali počeli pisati da Kerum tjednima izbjegava javnost jer je, navodno, dobio batine. Priče o tome tko ga je, gdje i zašto pretukao se razlikuju, jedni se kunu da se to dogodilo u Zagrebu, drugi tipuju na domaće, splitske batine dobivene od mjesnih troublemakera, braće nezgodne reputacije, s kojima je i u poslovnom odnosu, jedni uvjeravaju da su posrijedi kockarski dugovi, drugi govore o batinama od kamatara… No neovisno o tome jesu li točne, glasine nisu nevjerojatne. Navika života na visokoj nozi, združena sa sve manjim dotokom novca u obiteljsku blagajnu, čini svaki mračan rasplet jednako vjerojatnim.
A da je 2009., kada je “krenuo u politiku”, kako voli nazivati svoje žalosne pokušaje upravljanja Splitom, predviđao mogućnost ovakvog raspleta, Kerum bi se možda još i danas držao onoga što mu je donijelo najviše zadovoljstva i novca – trgovine. Naime, u godini kada se kandidirao, Ivo Sanader suvereno je vladao HDZ-om i Hrvatskom i nije neumjesno pretpostaviti da su baš njih dvojica imali ozbiljne poslovne planove, naglo prekinute nakon što je Sanader podnio ostavku prvoga srpanjskog dana te 2009., dok se Kerum još nije pošteno ni opustio u gradonačelničkoj fotelji. Uostalom, tek je potom u Splitu razvrgnuta njihova koalicija, planirana u arhitektonskom uredu Sanaderova prijatelja Jerka Rošina, koalicija koja bi, da je zaživjela, obojici bila itekako isplativa. Općepoznato je što se potom dogodilo sa Sanaderom. Kerumova je silazna putanja nešto sporija, a amortizira je kapital zarađen bavljenjem koliko-toliko legalnom djelatnošću – ne treba, naime, zaboraviti sumnje koje su pratile stjecanje njegovih prvih većih prihoda, čak je bio istraživan zbog sumnji na šverc šećera. Postoji još jedna razlika. Sanader je odustao od politike, pod i danas nejasnim okolnostima, Kerum se ponaša kao da mu je ona pribježište. Novinarima je tako minule subote u “Marjanu” govorio da će “sve rasprodati” i posvetiti se politici, ali nije mu svaku pametno uzeti zaozbiljno, govorio je i da će otići na selo i posvetiti se uzgoju stoke.
Kerumova je era, kako god okrenuli, pri kraju. Barem onaj njezin dio u kojemu je imao razloga smatrati se uspješnim poslovnim čovjekom. Kockanje s poslovima, ta smiješna potreba za isticanjem, provincijski kompleks izražen u pokušaju preuzimanja gradskih simbola, od hotela “Marjan”, za koji je Hrvatskom fondu za privatizaciju platio oko 22 milijuna eura, trostruko više od realne cijene, preko nikad uređenog hotela “Central” na središnjem gradskom trgu, do hotela iznad Bačvica, najpoznatije gradske plaže, koji je preprodao jer nije imao novca da ga uredi i želja za rasipništvom obrnuto razmjerna uspješnosti poduzeća, sve to dovelo ga je u situaciju da mora prodavati ono od čega je godinama više nego dobro živio, da bi preživio. Naravno, u poslovnom smislu.
Najave za sljedeće izbore
Što se u međuvremenu događa s gradom, ionako nikome nije bitno. Sjednice Gradskoga vijeća odavno su pretvorene u tužne igrokaze s Nevenkom Bečić u ulozi predsjednice, Kerumovi se vijećnici igraju vlasti, a HDZ i koalicija predvođena SDP-om opozicije. Koliko je opozicija ozbiljna pokazuje i činjenica da se za tri godine nije uspjela usuglasiti ni oko očite činjenice da je Kerumova vlast skandalozna, niti mu je ozbiljno zagorčala život u gradskom predstavničkom tijelu. Split je u tri Kerumove godine ozbiljno zaostao ne za hrvatskim prosjekom, jer on je još gori, nego za normalnim razvojnim ambicijama. Ne samo što nema ni traga svim onim investitorima koje je današnji gradonačelnik nekada velikodušno najavljivao, nego nije uspio završiti ni ono što su prethodnici započeli, poput izgradnje poslovnoga tornja uz Spaladium arenu. U kulturi se, nadalje, apsolutno ništa bitno nije događalo, barem ništa bitno što bi bilo potaknuto gradskim dotacijama. Obećavao je i preporod sporta, a Hajduk je na nikada nižim granama, sve dobro u Splitu odvija se mimo gradskih vlasti ili unatoč njima.
Nema minimalno objektivnog kritičara spremnog progovoriti nešto dobro o bilanci Kerumova bavljenja politikom. Gradsku je vlast degradirao uspješnije od svih prononsiranih prethodnika, a mjesto u Saboru, gdje se, zajedno sa sestrom Nevenkom, uspio uvaliti zahvaljujući politički kratkovidnoj koalicijskoj ponudi Jadranke Kosor pred zadnje parlamentarne izbore, koristi na najgori mogući način. Na sjednicama se ili ne pojavljuje ili ne istupa. Uglavnom, od njegova sjedenja u hrvatskom parlamentu nitko nema koristi, osim već pomalo ugrožena obiteljskog proračuna.
Najave za sljedeće izbore govore o vjerojatnom novom pokušaju Kerumove liste. Po planovima, koje prenose novine, ulogu gradonačelničke kandidatkinje tumačila bi Anđelka Visković, a Kerum bi se zadovoljio rolom velikog meštra iz sjene. U njegovoj bi percepciji to bio najmanje bolan uzmak, ne bi se predao bez borbe, niti bi se iznova blamirao s ulaskom u izbore. Tu, međutim, počinje problem. Među demagozima sada najbolje stoji don Ivan Grubišić, na zadnjim je parlamentarnim izborima po broju glasova bio treći, iza Kukuriku koalicije i koalicije Keruma i HDZ-a. Kerum bi se samostalno teško mogao nositi s Grubišićem, jer više nije vrijeme trgovaca opće prakse, nego prodavača morala. Hoće li HDZ ponovno spremno dati Kerumu ruku nitko ne zna, jer je do njihova Općeg sabora nemoguće detektirati kojim će putem ta stranka. SDP je već istaknuo svoga gradonačelničkog kandidata, to je Ivo Baldasar, koji ni kao gradski vijećnik nije bio prepoznatljiv. Što on može ponuditi, jedna je od većih enigmi splitske politike.
A u njoj enigmi ne manjka. Ne zna se gdje će se zaustaviti gradonačelnikovo poslovno posrtanje, ni tko će biti kandidati za gradonačelnika, nejasno je i što će obećavati, jer svašta se obećavalo na dosadašnjim izborima… Sigurno je samo ono što se može vidjeti: Split pamti puno bolje dane, a nema nekih izgleda da će mu se uskoro reprizirati.