Profesija vidovnjak

Gotovo da nema osobe koja nije bar jednom poželjela saznati nešto više o svojoj budućnosti. Potreba da dobijemo mjerodavne odgovore na svoja egzistencijalna pitanja stara je koliko i čovječanstvo. No samo je mali broj ljudi u tome i uspio. Ti rijetki pojedinci nosili su imena proroka i šamana, koji su uvijek bili posebno cijenjeni. I u ova moderna vremena situacija je ista, samo što neki novi vidovnjaci više nisu tako sveti: vidimo ih na stranicama popularnih časopisa gdje reklamiraju svoje usluge i garantiraju zadovoljstvo budućih mušterija.

Vidovitost uključuje mogućnost direktnog percipiranja događaja iz prošlosti i budućnosti. To se postiže uspostavljanjem kontakta s višim sferama postojanja, u kojima vrijeme prestaje funkcionirati na linearan način i postaje nekom vrstom prostorne dimenzije. Općenito se mogu razlikovati dvije vrste vidovitosti, aktivna i pasivna. U slučaju aktivne vidovitosti posebno obdareni pojedinac samostalno putuje tim višim sferama postojanja i prikuplja potrebne informacije. Pasivna vidovitost svodi se na primanje željenih podataka uz pomoć određenih bića koja žive u tim višim dimenzijama. Pasivni vidovnjak ustvari je medij koji ovisi o kontaktu s tim bićima. Pasivna vidovitost može biti vrlo opasna, jer oni koji je prakticiraju nemaju nikakvu mogućnost samostalnog provjeravanja informacija koje su dobili.

I zapadna i istočna ezoterijska tradicija vidovitost povezuju s aktiviranjem tzv. trećeg oka, energetskog središta koje se nalazi na čelu između očiju. To se postiže intenzivnim meditacijskim vježbama i pridržavanjem vrlo rigoroznih pravila u svakodnevnom životu. Naravno, postoje i ljudi koji se rađaju s aktiviranim trećim okom i koji ne moraju raditi nikakve vježbe u svrhu postizanja vidovitosti. Možda bi bilo još točnije kada bismo rekli da se zapravo sva djeca rađaju s aktiviranom čeonom čakrom, no s vremenom ta njihova sposobnost polako nestaje. Tzv. treće oko ili ajna čakra povezani su s radom pinealne žlijezde, čija svrha do danas nije u potpunosti razjašnjena. Smatra se da je ona bila potpuno aktivirana u prošlim stadijima postojanja ljudske vrste, u mitskim vremenima kada su bogovi bili u stalnom kontaktu s ljudima. S većim vezivanjem uz materijalno i gubljenjem mogućnosti odvajanja od fizičkog tijela, ona je sve slabije radila i na kraju zadobila latentnu ulogu.

U sustavu joge vidovitost je svrstana u grupu takozvanih sidhija, čudesnih sposobnosti koje prate postepeno aktiviranje energetskih potencijala skrivenih unutar pojedinih čakri. Kada se jednom probudi, kundalini – zmijolika energija savijena u osnovnoj donjoj čakri – polako se počinje uzdizati i prolaskom kroz pojedinu čakru daje natprirodne moći. Pritom je važno napomenuti da sve škole joge ističu da je najveća greška vezivati se uz te moći i koristiti ih u svrhu osobnih interesa. Vidovitost i ostale moći najbolje je doživjeti kao potvrdu napredovanja, kao neku vrstu putokaza na putu do oslobođenja.

Slično mišljenje o vidovitosti imaju i različite škole zapadne ezoterije, koje ističu da tu sposobnost treba koristiti samo u interesu svih ljudi. Oni koji “otvore” čeonu čakru i dođu u mogućnost kontakta s višim svjetovima imaju dužnost pomagati i služiti onima kojima je to potrebno. Posebno je osjetljivo ako ti ljudi počnu zarađivati pružanjem svojih usluga. Čak se smatra da takvo korištenje vidovitosti ubrzo dovodi do gubitka te sposobnosti. Čeona čakra ponovno se zatvara, a osoba koja je zlorabila pruženu joj priliku tone u mrak nekih nižih svjetova. U pravilu, svi autoriteti ističu da nije grijeh prihvatiti dobronamjerne poklone zahvalnosti, no osuđuju isticanje unaprijed formiranih cijena. Razlog je vrlo jednostavan: vidovitost se dobiva poput božje milosti i ona ne može biti vlasništvo koje naplaćujemo.