Rabljena sedmica

HOLLANDE

Francuska je, u drugom izbornom krugu, očekivano izabrala novog predsjednika – socijalista Francoisa Hollandea, dok je dosadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy najavio povlačenje iz političkog života. Hollande je pobijedio ponajviše zahvaljujući obećanju da će zaokrenuti ekonomski smjer zemlje: kani prekinuti politiku oštre proračunske štednje i discipline – politiku koju je inaugurirala njemačka kancelarka Angela Merkel – jer smatra da se na taj način ne može potaknuti gospodarski rast i novo zapošljavanje, a upravo su rast i zapošljavanje ono što Francuskoj i čitavoj Europi sad nasušno treba.

Premda je sigurno nezadovoljna Sarkozyjevim porazom, kancelarka Merkel čestitala je Hollandeu, a on će otputovati u Berlin u svoj prvi predsjednički službeni posjet. Merkel mu je odmah poručila da će ga prijateljski ugostiti, ali da je fiskalni pakt – ili pakt o štedljivosti i disciplini javne potrošnje – tema o kojoj više ne želi razgovarati. Vidjet ćemo što će francuski predsjednik učiniti da gospođa Merkel postane razgovorljivija.

KARAMARKO

Jadranka Kosor, Darko Milinović i Milan Kujundžić odjednom su shvatili da im je Tomislav Karamarko najozbiljniji protukandidat u utrci za mjesto šefa HDZ-a, pa su udarili po njemu svime čega se mogu sjetiti, a Domagoj Ivan Milošević valjda je shvatio da nema šanse za pobjedu, te je svoju kampanju, praktički, ugasio. Karamarko se, međutim, ne osvrće na – često – vrlo utemeljene prigovore, niti daje odgovore na pitanja koja mu se javno postavljaju. On vrti svoj nacionalistički film, u kojem uloge glavnih negativaca igraju komunisti, Srbi, Tito, Mesić, Jugoslavija… Penje se prema vlasti busanjem u svoja sasvim izmišljena tuđmanovska prsa i širenjem straha, a posebno nadahnut, u tom smislu, bio je u ponedjeljak na skupu u Karlovcu. Ovako je zborio. “Ne smijemo se bojati reći da smo hrvatski nacionalisti. U Kumrovcu se danas pleše Žikino kolo i razvlače petokrake zvijezde pod kojima se gazio Vukovar. I protiv toga se trebamo boriti”, rekao je, pa se osvrnuo i na HDZ-ovo vladajuće koaliranje sa SDSS-om: “Za mene je ta koalicija bila ponižavajuća. HDZ-ova Vlada financirala je obnovu četničkih spomenika, poput onog u Srbu gdje je iz vlaka izvučeno 200 nevinih osoba i ubijeno.”

Eto na čemu Karamarko gradi kampanju: na opasnim lažima i falsifikatima, uključujući i falsificiranje vlastite biografije, te na razbuktavanju međunacionalne mržnje. I to radi sasvim svjesno.

ZAKON

Novine javljaju da bi Ustavni sud vrlo uskoro mogao donijeti pravorijek o neustavnosti nekolicine važnih odredbi Zakona o kaznenom postupku, zakona koji je stupio na snagu 1. srpnja 2009, na dan ostavke Ive Sanadera, i koji je u određenoj mjeri omogućio pokretanje i ovakvo vođenje antikorupcijskih postupaka, među kojima su najrazvikaniji oni s Ivom Sanaderom kao glavnim optuženikom.

Nitko zasad ne zna što će eventualno ukidanje spornih odredbi ZKP-a značiti za procese koji traju, uključujući i one protiv bivšega premijera, ali je sigurno da takav potez Ustavnog suda neće ići u prilog optužbi, odnosno Državnom odvjetništvu čije su ovlasti i nadmoć u fazi istrage najproblematičnije točke rečenog zakona. Kao što će najproblematičnijim mjestom odluke Ustavnog suda, kakva god ona bila, biti označena činjenica da je do njezina donošenja trebalo proći više od trideset mjeseci, a tokom tih mjeseci vodili su se postupci koji su trebali potkrijepiti HDZ-ovu političku odlučnost u borbi protiv korupcije, odlučnost koju je zahtijevala Europska unija. Ustavni suci su za to vrijeme, eto, imali važnijeg posla, a sad će se zbog njihova političkog kalkuliranja Milanovićeva Vlada suočiti s neugodnim pitanjima i porukama iz Bruxellesa.