Volim kretene koji se koprcaju

Po mnogima najveća nada hrvatske kinematografije, Hana Jušić, na ovogodišnjim je Danima hrvatskog filma nagrađena Oktavijanom za najbolji (kratki) igrani film. Tim povodom razgovaramo s autoricom o filmovima, egzistenciji, klasi i erotici.

Prilikom premijernog prikazivanja vašeg novog filma “Mušice, krpelji i pčele” rekli ste da je u njemu riječ “o troje kretena”. Kad se uzmu u obzir vaši prethodni filmovi “Danijel”, “Stric” i “Zimica”, uz eventualni izuzetak “Pametnica”, ne radi li se uvijek u njima o dvoje ili troje “kretena” koji i bi i ne bi rado bili zajedno? Odnosno, nemate li superioran pogled prema svojim likovima, koji se koprcaju u ovom svijetu kako znaju i umiju?

“Pametnice” su u biti najveće kretenke od svih njih, baš zato što su toliko uvjerene da nisu. Ja nekako ne volim kad filmovi, knjige i glazba sebe shvaćaju preozbiljno, uostalom kao i ljudi – volim se rugati ljudima, volim se rugati i sebi, ljudi koji me poznaju potvrdit će da se dosta mojih fora bazira na ruganju sebi. Jednom mi je jedan prijatelj rekao da uvijek na ljudima uočavam stvari koje žele sakriti. U mojoj obitelji ruganje je oblik iskazivanja ljubavi i relativizacije životnih nedaća. Svi ti likovi meni su užasno dragi i kad kažem “kreteni”, ja im na neki način tepam – najdraže mi je baviti se situacijama u kojima su stvari na rubu neke drame, ali u sebi zadržavaju nespretnost, apsurdnost i grotesku. Zato, recimo, ne volim “Strica”, jer nisam uspjela u tome. Također, voljela bih da sam u zadnjem filmu bolje izbalansirala humorne elemente i provalu drame u svađi dviju sestara. Dakle, volim gledati likove kako se koprcaju, ali nadam se ne svisoka.

Obiteljske životinjice

Većina odnosa u vašim je filmovima više ili manje nekonvencionalna. Majka skrbi o sredovječnom sinu kao o bolesnom djetetu (“Danijel”), stariji brat pred očima mlađeg seksualno opći sa suprugom potonjeg (“Stric”), cura traži od bivšeg dečka sirovo seksualno druženje (“Zimica”), dvije sestre u odnosu su uzajamne ljubavi i nerazumijevanja te se na kraju ljube u usta (“Mušice, krpelji i pčele”), a u “Pametnicama” se, kao i u “Zimici”, radi o izvrtanju uobičajenih rodnih uloga. Jesu li takve relacije krik protiv stereotipnih karakterizacija u hrvatskom filmu ili ste naprosto “perverzni”?

Naprosto sam perverzna. Šalim se – nekako te teme filmova i likovi proizlaze iz nečeg što me u tom trenu uzbuđuje, neobično je ovako vidjeti u tome uzorak, jer ja u tim svojim filmićima ne vidim autorski pečat, već je svaki nastao oko nekog odnosa koji me u tom trenu preokupirao. Mislim da je zajednički nazivnik svemu ipak obitelj – najviše me preokupira činjenica da su nam pojedini ljudi zadani za čitav život i koliko se svi unutar obitelji znamo gnjusno ponašati i dopuštati si ono što smo si socijalizacijom s drugima prestali dopuštati nakon vrtića. U obitelji smo baš male životinjice koje se životinjski vole, ali su i najokrutnije. Također, zarekla sam se da nikad neću raditi filmove o problemima u vezi. Ta tema stravično mi je dosadna na filmu. Iznimka je “Zimica” koja je bila zadana vježba, ali sam je odlučila napraviti bez suvišnog razgovora.

Gajite poseban interes za mlade u pubertetu i želite raditi film o njima. Je li sljedeći uradak iz serijala o Kušanovom Koku prilika da debitirate u dugom metru omiljenom temom? Računa li producentica serijala Ankica Jurić Tilić na vas?

Ankica računa na mene kao na scenaristicu, nedavno sam privela kraju scenarij za “Zagonetnog dječaka”, idući film iz serijala o Koku, a čini se da ću pisati i još jedan nastavak. Pisanje tog scenarija bila mi je uživancija, ali što se tiče debija u dugom metru i mojih perverznih preferencija, mislim da Koko i kompanija nisu zaslužili da ih pretvaram u kretene koji se koprcaju u vlastitim manama. Također, voljela bih raditi filmove o tinejdžerima koji baš i nisu za predtinejdžersku publiku, a mislim da nitko ne želi vidjeti Koka u tom izdanju.

Žiri ovogodišnjih Dana potpuno je ignorirao vaš novi film, koji je selekcijska komisija uostalom jedva uvrstila u glavni program. Međutim, kritičari su vas nagradili Oktavijanom za najbolji igrani film s prosječnom ocjenom većom od 4,5, što je jedna od najviših ocjena u povijesti Dana. Kako to doživljavate?

Možda je to zato što sam i sama u teorijsko-kritičarskim vodama, tako da me većina tih ljudi poznaje, neki su mi čak i prijatelji, pa im je bilo neugodno dati mi manju ocjenu. Šalim se, ta nagrada me iznimno usrećila jer jako poštujem te ljude i njihov sud, a bila sam pomalo nesigurna oko filma i njegove uspjelosti. Što se tiče žirija i selekcijske komisije, svjesna sam da film nije po svačijem ukusu, upravo zbog tog miksa drame i humora koji je možda nejasan. Recimo, mnogima je promakla činjenica da je to film koji se trudi imati elemente komedije, dakle moj smisao za humor im je stran i debilan, i onda film odmah postaje neka “flah” drama o troje likova s kojima se teško identificirati.

Nastavak “Pametnica”

Prošle ste godine na Danima najavili, zajedno s kolegicom i prijateljicom Sonjom Tarokić, “manifest pičke”. Jeste li ga u ovih godinu dana napisale odnosno snimile?

Nažalost, nismo ga napisale, ta izjava nastala je više kao neko podrivanje kovanice “ženski novi val” koja se u to vrijeme počela spominjati, a kako smo rekle u tom intervjuu, iživcirala nas je činjenica da nas se sve stavlja u isti koš zbog spola, odnosno imanja tog konkretnog organa, a svaka od nas redateljica ima neku svoju “briju”. Sonjica i ja jako smo bliske i voljele bismo napraviti barem još jedan film zajedno. Na jesen, nadam se, počinjemo snimati svojevrsni nastavak “Pametnica” – također film o dvjema ženama s apsurdnim obratom na kraju.

Sudeći prema ljudima s kojima se družite, dio ste nove mlade ljevice. No vaši filmovi sugeriraju da je psihološko u ljudskoj egzistencije mnogo važnije od ekonomskog. Smatrate li da je erotsko bitnije od klasnog?

Ne bi se baš moglo reći da sam dio neke ljevice, jer ti su ljudi moji bliski prijatelji već dugi niz godina čisto ovako, srcem. Mislim da oni za mene misle: “A Hanica, ne zna ona puno o politici i ekonomiji, nek’ snima te svoje filmiće o međuljudskim odnosima.” Šalim se, ja naravno dijelim njihove političke stavove, ali nisam ni blizu toliko upućena u sve to. Radim filmove o onome o čemu mislim da nešto znam i imam neke uvide. Mislim da erotsko nije bitnije od klasnog, ali ja o klasnom jednostavno ne znam estetski promišljeno govoriti.