Život drugih uz brdo smeća

Foto: Jovica Drobnjak

Ulaz na odlagalište otpada Prudinec-Jakuševec, dvadeset minuta udaljeno od centra Zagreba. Kamioni Čistoće u pravilnim se razmacima uspinju na gotovo pedesetmetarsko umjetno brdo nastalo nagomilavanjem otpada. Nad njima kruže galebovi koji čekaju da vozači istovare teret kako bi se domogli hrane: tako je već desetljećima. Na dnu odlagališta, u dijagonali od nekoliko stotina metara, odložene su hrpe komposta – biokompostana, otvorena prije četiri godine, vikendom ne radi.

– U naselju su zabranili držati svinje jer, kao, smrde, a što je ovo? Puno ljudi u Zagrebu misli da je smeće negdje kod Siska, ni ne znaju gdje je Jakuševec. Ne znam zašto im se to ne objasni, da im se kaže o kakvom se obimu i o kakvoj opasnosti tu radi. To je problem cijelog Zagreba. Ovom brdu nema kraja, ono ograničava Zagreb u širenju… Ne može biti ovakvo neprirodno brdo kraj Save, koju želimo učiniti plovnom rijekom – pomalo ironičnim, ali ozbiljnim glasom govori Ivica Barukčić, predsjednik vijeća Mjesnog odbora Mičevec, koji nas je dočekao na ulazu u odlagalište.

U Mičevcu kao u getu

Mičevec je naselje udaljeno nekoliko stotina metara zračne linije od odlagališta. Barukčić kaže da se u njega više nitko ne želi doseliti: prije rata imalo je više od 1.300 stanovnika, a danas samo 1.250. Razlog tome su smeće, dodaje, nesnosan smrad s odlagališta i potencijalna ekološka bomba, što nastaje gomilanjem plinova na otpadu.

– Je li moguće to što se priča, da bi, eksplodiraju li plinovi na odlagalištu, sve u krugu od pet kilometara bilo sravnjeno sa zemljom? – pitamo ga.

– Dakako da je istina, smeće je u svijetu već dvaput eksplodiralo. Na odlagalištu se nedavno zamalo dogodila havarija, bila je policija i blokirala odlagalište, kasnije smo slučajno saznali da biofilteri nisu radili… – uzvraća Barukčić u jednom dahu.

Prošloga su tjedna odlagalište Prudinec posjetili ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy, gradonačelnik Milan Bandić i ljudi iz Poglavarstva; dočekalo ih je nekoliko stotina stanovnika Mičevca i Jakuševca s plinskim maskama, posmrtnom limenog glazbom i lijesom, nastojeći upozoriti na neodgodiv problem. Gomilanje otpada mora prestati, odlagalište treba zatvoriti jer ugrožava zrak i vodu, a tu je i prijetnja od eksplozije, upozoravaju i mještani koje zatičemo u lokalnom kafiću. Kažu nam da žive u svojevrsnom getu, jer osim smeća u njihovoj su blizini i ranžirni kolodvor i aerodrom.

– Prijatelju, kada vjetar zapuše, moramo prozore zatvarati, takva je koncentracija plinova. U ljetnim jutrima i magla zna nastati od njih – priča Vlado Marinčević Buco.

I on spominje nezgodu od prije mjesec i pol dana, kada su zbog pritiska tlaka blokirani ventili i pokvaren dio sustava u kojem se spaljuju plinovi s odlagališta.

– Bilo je pet do dvanaest, da se dogodila eksplozija, mi danas ne bismo bili ovdje. Rješenje je da se smeće makne, ali nijedna vlast, ni ona bivša ni ova sadašnja, trule na svim pozicijama, ništa nije poduzela. Morat ćemo mi nešto poduzeti, mogli ste primijetiti kolika se kolona kamiona stvorila prilikom nedavnog prosvjeda, kada nisu mogli do vrha odlagališta istovariti otpad – rezolutan je Buco.

Ne zanimaju ga dvije tisuće kuna ekološke rente, koliko dobiva za razliku između tržišne vrijednosti i umanjene vrijednosti nekretnine radi blizine odlagališta otpada, želi samo da se smeće što prije makne dalje od njegove kuće.

Mještani Mičevca podsjećaju da se otpad ne reciklira, odnosno da se na odlagalište deponira sve i svašta: od šute do ljudskih nogu iz bolnica, lijekova i drugih stvari.

– Predsjednik Gradske skupštine Davor Bernardić kazao je da će problem rješavati druga generacija – domeće Juraj Špišić, jedan od starosjedilaca u naselju.

Poručuje vlastodršcima da nađu drugu lokaciju za deponiranje otpada i smatra da je idealno rješenje spalionica, poput onih u Grazu ili Parizu, koji ih ima tri.

– Uza sve sanacije koje su bile, mogle su se izgraditi dvije spalionice. Od otpada se mogla proizvoditi struja, ali nekome to nije bilo u interesu, jer ne bi dobio novac u džep. Nitko Bandića nije pitao zašto se nije spalio kao što je najavljivao, ako deponij ne bude saniran do 2010. Samo mi nemojte govoriti da je i ministrica ekološki osviještena, onolika farba koju stavlja na sebe sve o tome govori – revoltiran je Špišić ponašanjem političara.

Peče za grlo i oči

Nekoliko minuta vožnje od Mičevca susjedni je Jakuševec, iz čijeg središta pogled puca na brdo otpada, gotovo se kamen može do njega dobaciti. Iz ponekih dvorišta dopire vonj štale. Jedna baka, naslonjena na ogradu, kaže nam da je malo krava u selu i da se od njih nitko nije otrovao.

– Da znate kako smrdi, peče za grlo i oči, za ugušiti se – pokazuje prstom prema odlagalištu. – Najgore je ljeti i kada vjetar puše. Strah nas je da se nešto gore ne dogodi. Mi smo tu rođeni, ali nitko nema razumijevanja za nas.

Kod mjesnog kafića stoji oglasna ploča na kojoj se mogu pročitati koncentracije odlagališnih plinova u zraku, što se mjeri jednom mjesečno. U usporedbi s graničnim vrijednostima klorida ili sulfata, ispada da je sve u redu, da nema razloga za strah. No Željko Vrban, Jakuševčanin koji je osobno nosio lijes na dočeku političara, kaže da se ti parametri mjere za vrijeme klimatski idealnih uvjeta. Prilično je upućen u probleme odlagališta.

– Kada su ministrica i gradonačelnik najavili dolazak na odlagalište, tri dana i noći na smeće se navozila zemlja, kako bi došli na ravno i kako bi se činilo da se deponij uredno sanira. A kad je Industrogradnja prve godine, prvi put, sanirala odlagalište, pridržavali su se svih pravila, od odvodnje, plinovoda… to je bila najbolja sanacija! Onda su zapali u probleme, pa je vlast odlagalište 2005. ili 2006. dala na sanaciju zagrebačkoj tvrtki “Produkt”, koji su za to dobili 130 milijuna dolara. No, oni se nisu pridržavali pravila kao što su zatrpavanje, nasip, folije…, pa se treća ploha koju su sanirali urušila sedam i pol metara u dubinu. Sada, da bi se sanirala treća od četiriju ploha, treba još tri godine. I za četvrtu plohu još četiri, rekao mi je jedan inženjer – priča Vrban.

Upozorava da iz otpada van izlazi samo 20 posto plina, a 80 posto ostaje u smeću, unatoč odušcima na cijevima kojima kola plin, a koje su postavljene ispod zemlje. Što je preduvjet da se dogodi nesreća, pitamo ga?

– Dovoljno je da dođe do požara tamo gore, gdje dečki skupljaju bakar i pale žice. A ljudi puše… – kaže nam.

Jakuševec čeka spalionicu

Doznajemo da svakoga dana na odlagalište stiže između 600 i 800 tona otpada; Vrban tvrdi da se svašta dovozi, nitko sa sigurnošću ne zna što. Pita se gdje je završio opasni otpad bivše vojske, pohranjen u skladištu spalionice Pluto, koja je izgorjela 2002. godine. Ljuti ga predsjednik Gradske skupštine Bernardić, čovjek koji je završio fakultet, kada kaže da će problem deponija riješiti neki drugi naraštaj, a misli i da ministrica Mirela Holy donedavno uopće nije znala gdje je Jakuševec.

– Mi ćemo, kako bismo ponovno upozorili na probleme, biti prisiljeni zatvoriti odlagalište na dva-tri dana, pa da vidimo gdje će smeće na 35 stupnjeva! To možemo, deponij nema ni lokacijsku ni građevinsku dozvolu, pa zatvaramo nešto nepostojeće. Mislim, ipak, da se čeka novac Evropske unije za gradnju spalionice, koju ćemo, budite uvjereni, dobiti do 2016. godine – tvrdi Vrban.

Kati Vučković je predsjednik Gradske skupštine do jučer bio baš fini dečko, ali danas ne zna više što bi rekla… Prije dvije godine doselila se ovamo iz novozagrebačkog Sopota.

– Kada sam kupovala stan, rekli su da su odlagalište sanirali. Ipak, nije mi žao što sam se doselila, kada smrdi, zatvorim prozor – komentira Kata.

Priču o zagrebačkom odlagalištu otpada mogli bismo zaključiti podsjećanjem na dokumentarni film “Zemlja smeća” o najvećem svjetskom odlagalištu otpada, na periferiji brazilskog Ria de Janeira: prati skupinu ljudi koji se nazivaju catadoresima (skupljačima), koji od smeća stvaraju umjetnost i tako prehranjuju sebe i svoje obitelji. Ovdje, na drugoj strani planete, umjetnosti baš i nema, kao ni poštenog odnosa čovjeka prema čovjeku i čovjeka prema prirodi. A sat već uvelike otkucava…

Sanacija kasni, rok je 2018.

Iako je sanacija Jakuševca trebala biti gotova do početka 2012., na gradsko se smetlište godišnje doveze oko 350.000 tona otpada. Prilikom posjeta odlagalištu, ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy kazala je da do 2018. godine sva odlagališta moraju biti uređena po načelima centara za gospodarenje otpadom.