Borba s oklopnim vjetrenjačama
Biografija Ljubiše Rajića je impresivna: diplomirao je nordistiku na Sveučilištu u Oslu, a magistraturu i doktorat iz opće lingvistike stekao je na Univerzitetu u Beogradu. Od jeseni 1977. bio je zaposlen na Filološkom fakultetu beogradskog Univerziteta, a od listopada 2001. do listopada 2004. bio je profesor na Visokoj školi u Oslu. Predavao je po pozivu na velikom broju sveučilišta i visokih škola u Skandinaviji, vojnim obrazovnim institucijama skandinavskih zemalja te, više godina, u ženevskom Centru za politiku sigurnosti. Gotovo četiri godine, od 1990. do 1994., uređivao je “Republiku”, list “protiv stihije, mržnje i nasilja”, bio je osnivač i predavač alternativnih studija u Srbiji tijekom devedesetih – od Ženskih studija, Beogradske otvorene škole do Alternativne akademske mreže. Bio je sudski tumač, prevoditelj, bavio se dječjom književnošću…
Borbeniji od većine
U ožujku 1999. izabran je za člana Akademije nauka Norveške.
Odlikovan je Vitezom Reda bijele ruže (Finska), Vitezom Kraljevskog reda Polarne zvijezde (Švedska), Medaljom Svetog Olafa (Norveška), dobio je nagradu Akademika za zasluge za norvešku kulturu i nauku u inozemstvu, nagradu Švedskog autorskog fonda za zasluge za švedsku književnost u inozemstvu, počasnu nagradu norveške zadužbine Slobodna riječ za zasluge za norvešku kulturu u inozemstvu.
Kad je u Norveškoj izabran za akademika, nije otišao na vlastitu promociju; dozvolu da tada ode u Norvešku nije mu dao Jovo Todorović, ministar obrazovanja u vrijeme Zakona o univerzitetu, koji je donio Vojislav Šešelj, čovjek koji je izbacivao “nepodobne” profesore s beogradskih fakulteta. U jednom intervjuu novinarki Vesni Knežević Ćosić profesor Rajić je rekao:
– Ne pristajem da mi iko ospori pravo na sopstveno mišljenje. U tome nisam ni izdaleka jedini, možda sam samo malo borbeniji od većine. Ne vidim zašto bismo pohvalili lekara jer nas je pregledao, činovnika jer nam je izdao potvrdu, mene jer sam održao časove. To je naš posao, za to primamo platu. Tek ako uradimo nešto preko toga, treba da nas hvale. Zauzvrat, oštro kritikujem političare. Vlada odlučuje o životu nas običnih ljudi u svakoj sekundi našeg postojanja, mi o njima nekoliko minuta jedanput u četiri godine.
Srbija koja ubija
Bio je jedan od najžešćih kritičara režima Slobodana Miloševića, ali ni poslije njegova pada nije otupio oštricu kritike vlasti, crkve i sveučilišne zajednice. Zato ga, za razliku od generacija njegovih studenata koji ovih dana govore o tome koliko im je obogatio živote, vlast ni nadležni na Univerzitetu nisu voljeli. Dokaz je i to da je tek prije godinu dana napokon postao redovni profesor Filološkog fakulteta, da bi mu ove godine najavili da mora u mirovinu, jer navršava 65 godina života. Njegova smrt osujetila je još jedno poniženje koje su mu htjeli prirediti. Uzgred, na komemoraciji i na sahrani predstavnika države nije bilo.
Norveški premijer Jenson Stoltenberg, povodom Rajićeve smrti, saopćio je da mu pripada “posebno mjesto” u odnosima Srbije i Norveške – većina Norvežana Rajića se danas sjeća kao “glasa iz Beograda”, koji je na tečnom norveškom jeziku izvještavao iz Srbije kasnih devedesetih i time pridonio kritičkom poimanju i razumijevanju situacije u zemlji, prenoseći vrijednosti druge, demokratske Srbije.
– Umeo je Ljubiša da bude hrabar, najhrabriji, iako do toga nije osobito držao. Da se usprotivi moćnim političarima, moćnim tajkunima, tzv. finansijskoj eliti, crkvi, sve konkretnim ljudima pominjući imena, upravo onome u Srbiji što ubija pristojno građansko društvo. Da se usprotivi i da osudi lenjost duha, palanačku bezobzirnost, učaurenost u tople kokošinjce. Takva Srbija, koja ubija, ubila je i Ljubišu. Onako isto kao i Vericu Barać. Ljubišina borba sa oklopnim vetrenjačama, borba plemenitog smisla i cilja neće biti okončana njegovom smrću, samo ako budemo razumeli Ljubišino naučno i društveno nasleđe. Kao i Veričino antikorupcijsko. I ako u mladim ljudima koje je učio i poučavao ostane iskra entuzijastične inspiracije kojom je Ljubiša zračio i prenosio je onima koji su imali sreću da ga poznaju – napisala je Vesna Rakić Vodinelić.