Bošnjaci još nisu ravnopravni

Jedno od većih iznenađenja prosinačkih parlamentarnih izbora, barem što se tiče manjinske scene, ulazak je predsjednika Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske Nedžada Hodžića u Sabor. Riječki poduzetnik, porijeklom iz sjeveroistočne Bosne, predstavljat će naredne četiri godine na Markovom trgu Bošnjake, Albance, Crnogorce, Makedonce i Slovence. Hodžić je, kratko nakon što je prisegnuo, na prijedlog zastupnika srpske i talijanske nacionalne manjine jednoglasno izabran za predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina, koji u ovom sazivu Sabora istupa vrlo organizirano. S Hodžićem smo, između ostalog, razgovarali o položaju Bošnjaka u Hrvatskoj koji, prema njemu, još nisu ravnopravni građani.

Godinama ste u poduzetničkim vodama. Kako to da ste se odlučili okušati u politici?

Na to me natjerao način na koji je ovo društvo funkcioniralo i, nažalost, funkcionira i danas, kada ljudi koji trebaju provoditi zakone rade sasvim suprotnu stvar. Naprosto sam želio pridonijeti tome da se neke stvari promijene nabolje. Na parlamentarnim izborima 2007. pokušao sam ući u Sabor kao nezavisni kandidat, ali nisam uspio, premda mi je malo nedostajalo. Već smo sljedeće godine osnovali BDSH i to mi je prvi put u životu da sam postao član bilo koje političke stranke. Zaključili smo da u bošnjačkom korpusu ima dovoljno prostora za još jednu stranku, što se na posljednjim izborima pokazalo točnim.

Borba za ustavna prava

Kako danas ocjenjujete položaj Bošnjaka u Hrvatskoj?

Gospodarska kriza zahvatila je sve, pa tako i nas Bošnjake. Situacija ni inače nije baš dobra, ne može se ne primijetiti kako vrlo malo Bošnjaka participira u javnoj upravi, sudstvu, školstvu. Strahovito je velik nesrazmjer između brojnosti Bošnjaka u Hrvatskoj i njihova učešća u radu javnih institucija.

Postoji li kod Bošnjaka dojam da su diskriminirani, da nisu jednakopravni građani?

Zasigurno nisu jednakopravni, na sceni je tiha diskriminacija. Neprestano smo zatrpani raznim primjedbama Bošnjaka, hrvatskih državljana, koji se žale da su diskriminirani, pogotovo po pitanju radnih mjesta. To definitivno jest tako. Zakonom su ta pitanja lijepo regulirana, ali u praksi stvari funkcioniraju malo drugačije. Morat ćemo se bolje organizirati, nametnuti i boriti za prava koja su nam Ustavom zagarantirana. Nešto smo ravnopravniji u odnosu na devedesete, ali još nismo ravnopravni.

Jeste li se od ulaska u Sabor stigli uputiti u probleme ostalih manjina koje zastupate?

Moram priznati da nisam uspio obaviti razgovore sa svima, ali svakako ću se u narednom razdoblju posvetiti svim manjinama koje zastupam, to smatram svojom obavezom. Postoje brojne manjinske udruge i ta je scena previše rascjepkana. Trebalo bi pronaći načine da se oforme i udruge koje manjine zastupaju u nekom većinskom razmjeru. Dotad ću se preko članova Savjeta za nacionalne manjine pokušati informirati o problemima onih koje zastupam.

Kako surađujete s kolegama, saborskim zastupnicima ostalih manjina?

Mogu reći da sam vrlo zadovoljan. Izabrali su me za predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina i dali smo si zadatak da kroz parlamentarni rad pošaljemo javnosti jasnu poruku da su pripadnici manjina prisutni. Prvi put uistinu postoji zastupnički klub manjina, prije to nije tako funkcioniral postojao je samo u formalnom smislu, ali mi sada na svakoj sjednici Sabora istupamo u ime Kluba i usuglašavamo sve stavove. Riječ je o vrlo konkretnoj suradnji i zaista dobro funkcioniramo.

U kojoj ćete mjeri biti oporba u Saboru, a u kojoj ćete podržavati Kukuriku koaliciju?

Nismo oporba, ali nismo ni dio Koalicije. U principu, podržavamo ovu Vladu jer želimo da napravi kvalitetan posao. Treba skupiti sve snage ne bi li se Hrvatska izvela iz ovog kolapsa. Iskreno, teško je i zamisliti pripadnike manjina u nekakvoj žestokoj oporbi, mi smo dužni rješavati i probleme ljudi koje zastupamo, a to je nemoguće iz opozicije. Moj je osobni stav da je ova Vlada vrlo hrabra jer, za razliku od prethodne, vuče poteze; ne vući poteze najčešće je najgora varijanta.

Prema građanskom društvu

Mnogima je vaš ulazak u Sabor bio veliko iznenađenje: neposredno nakon izbora, svi su mediji izvještavali da u Sabor ulazi predstavnica Albanaca. Uspjeli ste, vrlo tijesno, pobijediti tek u finišu obrade glasova?

Bili smo sigurni da ćemo pobijediti sve bošnjačke kandidate, ali smo, možda i zbog političkog neiskustva, zanemarili da Albanci imaju pozitivan emotivni naboj nakon osamostaljena Kosova, što je rezultiralo i većom izlaznošću albanske manjine na izbore. Albanci su bili vrlo dobro organizirani i mi im čestitamo na rezultatu te obećavamo da ćemo se truditi i njih što bolje zastupati u parlamentu.

Koji su vam primarni ciljevi u ovom mandatu?

Svi mi u Klubu želimo da se promijeni percepcija o potrebi prisutnosti manjinskih zastupnika u parlamentu. U svim velikim strankama ima dosta onih koji smatraju da nam u Saboru nije mjesto, a mi mislimo da bi nas trebalo biti i više, pogotovo ako uspoređujemo omjer manjinskog stanovništva i ukupnog broja zastupnika. Želimo pomoći da se izgradi društvo u kojem će se Srbina ili Bošnjaka birati za premijera ili predsjednika države, društvo u kojem neće biti bitna nacionalna odrednica nego kvaliteta kandidata. Moramo se otarasiti stava da je nacija presudni faktor i truditi se da postanemo istinsko građansko društvo. Sve do tada, manjinci trebaju imati prostora za djelovanje. Danas odnos dobrog dijela građana prema srpskoj manjini još nosi određene reflekse iz ratnih vremena i to želimo promijeniti. Prema Bošnjacima postoji nešto slično i to također želimo mijenjati. Osim toga, Bošnjaci, kao građani islamske vjeroispovijesti, nose teret na leđima i stoga što ih se gotovo poistovjećuje s terorizmom, iako zapravo ginu na svojim kućnim pragovima. U Sloveniji su, recimo, već napravili određene pomake u tom smjeru, pa je tako gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, a gradonačelnik Pirana tamnoputi doseljenik iz Gane Piter Bosman. U tom smjeru i Hrvatska treba ići.

Mnogi su glasači u biračke popise upisani ili se sami izjašnjavaju kao muslimani, a ne kao Bošnjaci, pa ne mogu glasati za manjinske liste, iako su zapravo nacionalna manjina. Kako se mislite nositi s tim problemom?

Do kraja godine trebala bi biti poznata nacionalna struktura prema posljednjem popisu stanovništva: to je bitno, jer će biti važan parametar za lokalne izbore. No, problem koji ste naveli ostaje – statistički podaci iz popisa stanovništva ne znače ništa po pitanju prava glasa. Svaki građanin upisan kao musliman morao bi sam preuzeti inicijativu i otići u matični ured te tražiti da ga se upiše kao Bošnjaka. Ljudima je to, nažalost, teško i morat ćemo trošiti energiju i objašnjavati im koliko je to bitno.