Desnica na ljevici

Proces “rekonstrukcije vlasti” u Bosni i Hercegovini – a tako vladajuća Socijaldemokratska partija BiH tepa totalnom rasulu na državnoj, kantonalnoj i razini bh. entiteta Federacije BiH – tek je ušao u kompliciranu fazu, koja će BiH uvesti u još mračniji i nestabilniji period, ako je to ikako moguće.

A moguće je: u ovom trenutku moglo bi se reći da su skoro sve stranke koje su na općim izborima u BiH u oktobru 2010. prešle cenzus u vlasti, ali se ne može reći da ijedna od tih stranaka ima efektivnu kontrolu nad bilo kojim aspektom bh. političkih prilika, sa izuzetkom SNSD-a Milorada Dodika, koji Republikom Srpskom i dalje vlada gvozdenom rukom. U Federaciji BiH, za koju je Zlatko Lagumdžija populistički obećavao da će je pretvoriti u Zapadnu Njemačku, vlada i dalje postoji, ali iz pozicije u kojoj se trenutno nalazi ne može donijeti nikakvu zakonitu odluku.

Uvod u katastrofu

Proces “rekonstrukcije” započeo je u maju lider SDP-a, odlučivši da dosadašnje partnere, SDA, izbaci iz vlasti i zamijeni ih kadrovima Saveza za bolju budućnost BiH (SBBBiH), stranke koju vodi rigidni desničar, tajkun i vlasnik “Dnevnog avaza” Fahrudin Radončić. Lagumdžijin plan je podrazumijevao i asistenciju oba HDZ-a (HDZ BiH i HDZ 1990), bez čije pomoći nije moguće ukloniti ministre SDA-a iz državnog Vijeća ministara, jer predsjedavajući tog tijela Vjekoslav Bevanda, član HDZ-a BiH, ima ustavne ovlasti da smijeni ministre, naravno, uz ratifikaciju oba doma Parlamenta BiH, te potvrdu Ustavnog suda, što može potrajati mjesecima.

Paralelno sa ovim procesom, ministri iz SDA-a su ekspresno zamijenjeni ministrima iz SBB-a u četiri kantona u kojima je to bilo moguće, ali je glavni problem ostala rekonstrukcija Vlade Federacije BiH, koju su izričito zahtijevala oba HDZ-a, a protiv čijeg se ulaska u vlast ovoga entiteta najavatrenije zalagao upravo Lagumdžija, i to punih 14 mjeseci. Međutim, da bi taj plan uspio, bilo je potrebno otarasiti se manjih stranaka sa “hrvatskim predznakom” – HSP-a i Narodne stranke Radom za boljitak (NSRzB). Tačnije, bilo je potrebno da predsjednik Federacije Živko Budimir, inače član HSP-a, razriješi dužnosti ministre iz SDA-a, ali i ministre iz svoje stranke i iz NSRzB-a, te na kraju – i samoga sebe.

No, ništa od navedenog nije se dogodilo i krenula je bespoštedna borba za pridobivanje labilnih kadrova iz stranaka kojima su pokazana izlazna vrata iz vlasti. Sumnje su pale na Desnicu Radivojevića, ministra prostornog uređenja, starog i provjerenog kadra SDA-a koji je, na koncu, i popustio, podržavši nedavno prijedlog SDP-a o smjenama upravnih i nadzornih odbora nekoliko važnih državnih poduzeća. Istoga dana, aktivirana je Radivojevićeva ostavka, koju je predsjednik Federacije Budimir uredno prihvatio te Radivojevića razriješio dužnosti. Sam Radivojević tvrdi da je ostavka montirana i da je on nije podnio, no iz stenograma sa spomenute sjednice Vlade jasno se vidi da je ostavka ranije potpisana i kuvertirana, upravo da bi se spriječili prebjezi ministara u druge partije, budući da mandatima u Vladi raspolažu stranke, a ne ministri individualno. Iz tih se stenograma također vidi da su i ostali ministri ranije potpisali slične dokumente, pa čak i ugovore o obeštećenju ukoliko ostavke budu i aktivirane. “Ostavka je dostavljena s potpisom Desnice Radivojevića i tu se nema šta raspravljati je li ona bjanko ili nije”, obrazložio je svoj postupak Živko Budimir. Prema stručnom mišljenju Ureda za zakonodavstvo FBiH, dužnost federalnog ministra prestala je onog momenta kad je predsjednik Federacije prihvatio njegovu ostavku.

Nikšićevo tumačenje

Kako god bilo, Radivojevićeva ostavka pokrenula je do sada najozbiljniju krizu federalne vlasti od izbora. Radivojević je obznanio da će se nakon ovih događaja priključiti SDP-u, no to ga ne može zadržati na ministarskoj poziciji. Naime, iako je SDP-u bitno da sačuva konfuziju nastalu nakon prihvatanja Radivojevićeve ostavke, procedura imenovanja novoga ministra mora teći sljedećim redoslijedom: nakon što pribavi potpise predsjednika i potpredsjednika Federacije (pozicije koje drže HSP i SDA), novi ministar mora biti potvrđen i u entitetskom parlamentu, i to prostom većinom; ukoliko, pak, novi ministar nema podršku predsjednika i potpredsjednika – a to je Radivojevićev slučaj – on mora biti potvrđen u parlamentu, ali ovoga puta dvotrećinskom većinom, koju nova koalicija SDP-SBBBiH-HDZ-HDZ1990 – nema.

Nakon Radivojevićeve ostavke, odnos snaga u Vladi Federacije izgleda ovako: na jednoj strani je osam ministara iz SDP-a, dok je na drugoj osam ministara iz SDA-a, HSP-a i NSRzB-a. Kvorum od minimalno devet ministara, potreban za rad Vlade, ne može postići ni jedna od ove dvije grupacije, što naprosto znači da će Vlada do daljnjeg ostati u pat-poziciji i potpunoj blokadi.

Premijer Federacije Nermin Nikšić podnio je krivičnu prijavu protiv Živka Budimira, dok je sam Budimir ovakav pokušaj promjene vlasti nazvao državnim udarom. Nikšić, koji je ujedno i gensek SDP-a BiH, iskazao se tako kao savršen primjer slijepog i gluhog stranačkog poslušnika. Jer, kad on naglas pročita rečenicu iz Ustava FBiH koja glasi: “Vlada se može smijeniti odlukom predsjednika Federacije uz saglasnost potpredsjednika Federacije ili izglasavanjem nepovjerenja Vladi većinom glasova u svakom od domova, a predsjednik Federacije smjenjuje ministre na prijedlog premijera”, mentalni luping u njegovoj glavi iznjedri ovakvo objašnjenje: “Imamo jedno tumačenje, imamo drugo tumačenje.” “Drugo tumačenje”, o kojem je Nikšić govorio, a koje je u suprotnosti sa Ustavom precizno definiranom procedurom, u dlaku se poklapa sa Lagumdžijinim stavom o nasilnom razbijanju na jedvite jade oformljene Vlade Federacije.

Kontrola medija

Nakon što je nova parlamentarna većina preuzela kontrolu nad federalnim Parlamentom, krenuo je proces uspostavljanja kontrole nad Federalnom televizijom. Bez natječaja su imenovana tri člana Upravnog odbora federalnog javnog servisa, mada je po zakonu propisano da se svake godine imenuje samo jedan član. Također, zakon propisuje da članovi uprave javnog servisa ne mogu biti i članovi političkih partija, no i pored toga je u Upravni odbor FTV-a imenovan izvršni ravnatelj Političke akademije HDZ-a BiH Nino Ćorić.

Razrađen je i plan po kojem će Lagumdžija i Radončić staviti pod svoju kontrolu dva najvažnija javna medija u Federaciji BiH. Dakako, pored FTV-a, radi se još o Federalnoj novinskoj agenciji, FENA-i. Prema ranijem političkom dogovoru, mjesto direktora ove agencije pripalo je SDP-u, koji je na tu poziciju instalirao novinara Faruka Borića, dok je mjesto glavnoga urednika po istoj nomenklaturi pripadalo SDA-u, pod uvjetom da on bude srpske nacionalnosti. Budući da u proteklom periodu SDA nije imenovao glavnog urednika FENA-e, to mjesto će pripasti novom koalicionom partneru SDP-a, SBB-u. Ovu informaciju su za “Novosti” potvrdili izvori bliski vrhu SDA-a, ali i Radončićevog SBB-a.