Gašenje predizbornih obećanja

Krajem prošle godine povukao se US Steel, a Vlada Srbije željezaru je otkupila za jedan dolar, uz prihvatanje obaveze vraćanja prethodnog duga. Sindikat metalaca pokušava da spriječi gašenje druge visoke peći, tražeći od Vlade da finansira proizvodnju dok se ne nađe strateški partner. Sindikalisti ističu da država ne snosi potpuni trošak poslovanja željezare, nego samo trošak nabavke sirovina, i apeluju da se proizvodnja ne zaustavlja. Razlog za zaustavljanje druge visoke peći 5. jula nestanak je koksa i rude, a nema novca za nabavku novih količina.

Oko 5.000 radnika željezare vjerovatno će na prinudni odmor, a njih oko 500 ostat će da prati rad na “tihom hodu”. Smederevska željezara bitna je ne samo za radnike, njihove porodice i grad Smederevo, nego i za ukupnu privredu Srbije, isporučioce gasa, elektroprivredu i još negdje oko 6.000 malih preduzeća koja su poslovala sa ovom firmom. Država je preuzela željezaru, taman u vrijeme kad je krenula izborna kampanja u Srbiji, i od strane vlasti su se mogle čuti najnevjerovatnije konstrukcije oko toga kako će sve biti u najboljem redu. Mediji su brujali o velikom interesu mnogih investitora da preuzmu kompaniju, nabrajajući značajne metalurške koncerne od Evrope do Indije.

Tender raspisan za strateškog partnera ipak nije izazvao interes, pa je produžen do septembra, sa veoma neizvjesnim ishodom. Objavljeno je da su prijave za učešće na tenderu ipak dostavile tvrtke iz Ukrajine, Rusije i Luksemburga. Čini se da bi Vlada najviše voljela kompaniju iz Gornjeg Urala – vode se direktni pregovori sa saradnicima njenog gazde, ruskog oligarha Iskandera Mahmudova. Navodno, Mahmudov bi uložio 150 miliona u galvanizaciju, kako bi se u Smederevu mogao proizvoditi pocinkovani, nehrđajući čelik. Željezara ima ozbiljan problem, a to je nedostatak sirovina, rude i koksa, dok Mahmudov i njegova kompanija imaju neograničene količine te sirovine.

Ministar ekonomije Nebojša Ćirić izrazio je nadu da će država obezbijediti strateškog partnera za suvlasništvo ili većinsko vlasništvo, sa kojim će doći i normalno funkcionisanje željezare. Kao rok za nadu označio je kraj ove kalendarske godine. Obeshrabruje naglo splasnuli entuzijazam vlasti nakon što su izbori prošli, kao i činjenica da se loše vijesti u Srbiji veoma teško i jako dozirano saopćavaju. Vlast još ne saopćava relevantne činjenice vezane uz željezaru, pa je i optimizma sve manje.