I poslije Tadića – Tadić
Sva je prilika da će Boris Tadić, nakon što je izgubio predsjedničke izbore od Tomislava Nikolića, ipak ostati na vlasti. Danima su trajali razgovori iza zatvorenih vrata, da bi u nedjelju navečer “dobro obaviješteni izvori” potvrdili da je Tadić pristao na zahtjeve svoje stranke i predsjednika socijalista Ivice Dačića da bude premijer. Potom je i sam to potvrdio.
Po ocjenama mnogih, Tadić će nastaviti raditi posao koji je radio i dosad, jer se bez obzira na male ustavne predsjedničke ovlasti miješao u sve i svašta, pa i u rad Vlade na čijem je čelu bio blijedi Mirko Cvetković, čovjek stručan, ali bez ikakvog političkog utjecaja na ministre, koji su se, pak, ponašali kao da su im ministarstva vlastiti feudi u kojima mogu raditi što i kako hoće.
Utješno premijersko mjesto
Neki procjenjuju da će Tadićeva buduća premijerska funkcija (ako uspiju najavljeni dogovori sa socijalistima i nekim trećim, Liberalno-demokratskom partijom Čedomira Jovanovića ili Ujedinjenim regionima Srbije Mlađana Dinkića) značiti da se narušava volja birača, koji su na izborima odlučili kazniti Demokratsku stranku i njega. Bilo da su apstinirali od izbora, bilo da su bili “bijeli glasači”; nevažećih listića u drugom krugu predsjedničkih izbora 20. svibnja bilo je nešto više od tri posto (na parlamentarnim dva tjedna ranije nešto više od četiri i pol posto).
U svakom slučaju, novoizabrani predsjednik Tomislav Nikolić poziva Tadića i ostale da se što prije dogovore o Vladi i pokažu imaju li većinu u parlamentu, jer će on u suprotnom, nakon što preuzme predsjedničku funkciju, početi razgovore s najjačom strankom, Srpskom naprednom, kojoj je do pred koji dan bio predsjednik (ispunio je predizborno obećanje i, u suzama, dao ostavku na stranačku funkciju).
U pozadini političkih nagodbi, međutim, i dalje traje rasprava tko je kriv za loš rezultat demokrata i Tadićev poraz. Na tapetu je najviše Vesna Pešić – dnevnik “Danas” u svojoj rubrici “Pitanje – odgovor” čak je pitao koliko je ona pridonijela Tadićevom porazu (jedino je historičarka Dubravka Stojanović odgovorila da je on sam pridonio) – koja je dugo prije izbora žestoko kritizirala Tadićevu vladavinu i uzurpaciju vlasti i koja je rekla da, u slučaju parlamentarne pobjede demokrata, valja glasati za Nikolića, zbog kakve-takve ravnoteže. Osim nje, tu su i zagovornici tzv. bijelih glasova: profesorica prava Vesna Rakić Vodinelić i umirovljena profesorica Elektrotehničkog fakulteta Srbijanka Turajlić, zatim odvjetnik Srđa Popović, kao i oni koji su izbore “pretvorili u satove likovnog odgoja” crtajući razne Čiča Gliše, mačke, klaunove i slično po glasačkim listićima. Po većini onih koji se javljaju ovih dana u medijima i na raznim forumima, riječ je o neodgovornim građanima koji su skrivili ispunjenje Nikolićevih snova da postane predsjednik i krivcima za sve što bi ta činjenica mogla donijeti Srbiji.
“DS ne bježi od odgovornosti za izborni neuspjeh”, izjavio je predsjednik Političkog savjeta DS-a Dragoljub Mićunović, koji je nastavio Tadićev napad na intelektualce u izbornoj noći, iako kaže da ne želi abolirati svoju stranku od odgovornosti tvrdnjama da je intelektualna elita pozivanjem na “bijeli listić” pridonijela velikoj apstinenciji na izborima. Ipak, odmah potom zamjera “bijelim listićima” to što “lišavaju građanina osnovnog njegovog svojstva – da sudjeluje u izboru vlasti u državi” i dodaje da “u tom pogledu ‘bijeli listići’ nisu nikakav demokratski stav, to je stav ogorčenja, nezadovoljstva”. “To nije velika građanska svijest. Naprotiv, to je bježanje od odgovornosti”, tvrdi Mićunović.
Dosta im mačo impotencije
Badava prozvani objašnjavaju da je Tadić sam kriv za svoj (i stranački) neuspjeh, badava kritike činjenice da se takmičio za treći mandat (nakaradnim tumačenjem Ustava), da je nezakonito skratio vlastiti mandat, da je sad već bivša Vlada bila feudalna, da je amnestirao socijaliste Slobodana Miloševića, da je podržavao uništavanje pravosuđa skandaloznom “reformom”, da je dozvolio da se korupcija razvije do neslućenih razmjera…
Na pitanje što su građani kaznili – vlastiti loš život ili trule kompromise – Zoran Živković, bivši premijer koji je na funkciju došao nakon ubojstva Zorana Đinđića, danas pasivni član Demokratske stranke, kaže: “I jedno i drugo.” Taj protuprirodni blud sa Socijalističkom partijom Srbije je, kaže, građane ogorčio, gurnuo ih u apstinenciju, u “bijele listiće”. Dio birača DS-a, dodaje Živković, sluđen i poražen politikom stranke na čijem je čelu nekada bio Zoran Đinđić, odlučio je da od “licemjerja, trulih kompromisa, od prazne estradne predstave” pobjegne dijelom kod Čedomira Jovanovića, dijelom kod Mlađana Dinkića, ili je apstinirao ili poništavao listiće.
– Naprosto, bilo im je dosta te jalove politike, te poze – na mojim plećima je budućnost Srbije, na mojim plećima se slomila svjetska ekonomska kriza… Ljudi su shvatili da je u pitanju najobičniji politički kukavičluk i impotencija; takozvana mačo impotencija. Nešto kao Bata Živojinović u filmu “U raljama života”: stalno nešto prijeti i obećava, a onda ispade – smeta mu tetka! – kaže Živković.
Teško da bi se tome moglo nešto dodati, osim da su građani – sa sve “bijelim listićima” i apstinentima – i poslije Tadića dobili Tadića, kojem su ostale sve dosadašnje funkcije osim one jedine javne i formalne, predsjedničke.