Kult ličnosti
IVAN MEŠTROVIĆ, svjetski poznat kipar, bit će sa svojim radovima najesen predstavljen u pariškom Muzeju Rodin. Bit će to prvi put u povijesti da se na istome mjestu u dijalogu nađu skulpture Meštrovića i Rodina, dvojice kultnih kipara koji su za života bili u neprestanoj kreativnoj vezi. Tako će u neposrednoj blizini “Mislioca” (1902), jedne od najvažnijih Rodinovih skulptura, biti izložen “Job” (1946), koji se smatra Meštrovićevim remek-djelom.Riječ je o radu temeljenom na Meštrovićevom neposrednom iskustvu: skica je napravljena u zatvorskoj ćeliji u koju su ga smjestile ustaške vlasti kada se 1941. odlučio skloniti u Španjolsku. Meštrović je četiri i pol mjeseca proveo u zatvoru, čekajući ondje smrtnu presudu. Pomilovan je na intervenciju Vatikana, no zatvor je neizbrisivo obilježio njegov daljnji rad.
DRAGOLJUB RAŠA TODOSIJEVIĆ, beogradski likovni umjetnik, ovih dana u Galeriji Rima u Kragujevcu izlaže dio svoga obimnog opusa, čije je međunarodno značenje potvrđeno lani, na 54. biennalu u Veneciji. Još od buntovnih 60-ih, Todosijević na svoje radove gleda kao na društveno-kritičke forme, u kojima estetika ne može biti izvan svog vremena i prostora. Obračunavao se i sa socijalizmom i s vremenom nakon njega, stavom da umjetnost mora biti u stalnom dijalogu sa suvremenošću. Stoga Todosijevićevi radovi u Kragujevcu – “Was ist Kunst, Marinela Koželj?”, “Veliki dnevnik” i “Gott Liebt die Serben” – predstavljaju prvorazredni doživljaj angažirane umjetnosti.
PJER ŽALICA, sarajevski filmski redatelj, predstavio je ovih dana, na podgoričkom festivalu Underhill, svoj novi film “Orkestar”. Kroz prizmu Plavog orkestra, jednog od najpopularnijih teen-bendova osamdesetih, film govori o kreativnom muzičkom valu tog vremena, ali i o ratu i raspadu Jugoslavije. O tome zašto je želio napraviti film upravo o Plavom orkestru, a ne o drugim, angažiranim bendovima, Žalica kaže: “Problem je kada se jedan popularan bend s milijunskom publikom, kakav je bio Plavi orkestar, počne baviti političkim temama. Sve je OK dok Zdravko Čolić pjeva ‘Druže Tito mi ti se kunemo’, a Johnny Štulić provokativnu ‘Oni dolaze’. E, zbog toga, zbog mega-popularnosti, Plavom se orkestru moralo zabraniti da se bavi političkim temama”.
DUBRAVKA VRGOČ, direktorica Zagrebačkoga kazališta mladih i predsjednica Evropske kazališne konvencije, sudjelovala je ovih dana u mađarskom Miškolcu na sastanku te udruge, na kojem se okupilo više od 70 kazališnih direktora, redatelja, glumaca, producenata, scenarista i kritičara iz preko 25 evropskih kazališta. Tema sastanka, “Evropsko kazalište danas i nacionalni mitovi”, otvorila je mnoga pitanja: kako se nacionalni mitovi tretiraju u suvremenom kazalištu, koliko se država i politika miješa u teatarski posao, koliko je teatar danas uopće važan te kako može preživjeti iscrpljujuće političke i ekonomske krize. Malo više optimizma unijela je Ann Branch, voditeljica kulturnih programa i akcija EU-a, predstavljajući program “Kreativna Europa 2014-2020”, kojim se za scensku umjetnost predviđaju značajna sredstva.
MLADEN BADOVINAC, SAŠA ANTIĆ I LUKA BARBIĆ, članovi splitskog TBF-a, ovih su se dana u razgovoru za medije osvrnuli na 20-godišnje iskustvo u stvaranju kritički intoniranih pjesama. “Split je dobar lakmus-papir za ono što se događa u cijeloj Hrvatskoj: Split je drugi grad po veličini u Hrvatskoj, a njegova industrija i urbani identitet su uništeni. Rat je bio iskorišten da se ljudima ispere mozak i da se izbriše sve ono dobro otprije, što je u Splitu rezultiralo time da na vlast dođu siledžije. Mi nismo naročiti buntovnici, samo želimo voditi dnevnik o ovim događajima i ispričati priču koja je drugačija od one službene”, kazali su TBF-ovci.
TANJA OSTOJIĆ, beogradska umjetnica koja živi i radi u Berlinu, izlaže ovih dana u ljubljanskoj Galeriji ŠKUC svoje radove na izložbi nazvanoj “Tanja Ostojić: Telo, politika, agent…”. Riječ je o socijalno-kritičkim radovima: fotografijama, performansima,
videoinstalacijama i radovima na papiru, nastalima u specifičnim društvenim i političkim okolnostima, od 1995. do danas. Kako kaže likovna kritika, “Tanja Ostojić kompleksnim projektima konstantno konfrontira publiku s društvenom realnošću, ali izražava i vlastite stavove o pitanjima poput postkolonijalizma, feminizma, identiteta, moći, ekonomskih odnosa i ideologije.” Njezini radovi djeluju izuzetno provokativno i šokantno, no dublji uvid u njih pokazuje nevjerojatnu senzibilnost, koja još intenzivnije razotkriva realnost društvene svakodnevnice.
CHRISTOPH MÖLLER, šef Odjela za psihijatriju mladih na Klinici u Hannoveru, voditelj je prvoga njemačkoga bolničkog odjela za liječenje ovisnika o internetu. Prema nedavnom izvještaju njemačke vlade, više od pola milijuna osoba u toj zemlji ovisno je o internetu; oni koji su pogođeni, pokazuju iste simptome kao alkoholičari ili narkomani. “Oni jednostavno više nemaju kontrolu nad konzumiranjem”, kaže Michael Bender, šef Rhein-Jura klinike za psihijatriju. “Kao i kod narkomana, kod internetskih se ovisnika javljaju psihički poremećaji: stanje depresije, napadi straha i bijeg u izolaciju. Ovisnici tada ponovno posežu za internetom, kako bi na njemu pronašli zadovoljstvo koje nemaju u realnom životu.” Izvještaj njemačke vlade zaključuje da je ta ovisnost u porastu, a prisutna je među svim generacijama.