Manjinske zajednice moraju se pomladiti

Nedavno ste izrazili svojevrsno nezadovoljstvo zbog položaja nacionalnih manjina u Hrvatskoj?

Hrvatska ima dobro zakonodavstvo kojim je regulirano ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Problem je ostvarivanje prava nacionalnih manjina u praksi. To se odnosi uglavnom na “nove” nacionalne manjine, posebno na područjima posebne državne skrbi. U najlošijem su položaju mnogi pripadnici srpske zajednice. Način povratka izbjeglica, koji je podrazumijevao samo povrat imovine i obnovu kuća, nije dovoljan za kvalitetan život. Bez razvoja infrastrukture i pokretanja gospodarskih aktivnosti te uključivanja povratnika u društvo nema zadovoljavajućeg povratka mladih. A bez povratka mladih teško je očekivati da će zajednica biti vitalna i gospodarski aktivna. Što se tiče ostalih dijelova Hrvatske, položaj nacionalnih manjina i njihova integracija u društvu u onom dijelu koji je zadovoljavajući više su odraz pozitivnih tekovina bliske prošlosti nego provođenja suvremenog zakonodavstva ili djelovanja manjinskih političara. Zapravo imamo lošije stanje nego prije rata. Odgovornost snose suvremena politika, prvenstveno većinska, ali i manjinska. S druge strane, kada govorimo o ostvarivanjima manjinskih kulturnih i društvenih potreba, usprkos značajnim financijskim potencijalima, mjesta za poboljšanje i napredak ima, rekao bih i previše.

Prednosti ulaska u EU

Kazali ste da bi možda neki drugi ljudi trebali nastaviti rješavati probleme nacionalnih manjina.

Jedan od ozbiljnih problema nacionalnih manjina u Hrvatskoj je visok prosjek godina starosti manjinskih aktivista. Za sada se uglavnom nije uspjelo uključiti mlade u rad manjinskih organizacija. Istraživanje koje je o radu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina provedeno prije dvije godine, pokazalo je da je prosjek starosti oko 60 godina. Mlade treba više uključivati u procese odlučivanja u manjinskim institucijama i time ih učiniti odgovornima za budućnost zajednice. U protivnom, proces asimilacije bit će sve brži, posebno u gradovima. Sve ovo u velikoj mjeri odnosi se i na srpsku zajednicu. Izuzetak je istočna Slavonija, gdje srpska zajednica ima institucionalne pretpostavke da mladi budu uključeni u sve segmente života i rada u zajednici. Srpska zajednica od ulaska Hrvatske u EU može imati samo koristi, kao i sve nacionalne manjine. Da bi se iskoristile sve prednosti koje će donijeti EU, bit će važno dodatno osnažiti sve institucije srpske zajednice. To će posebno biti važno u odnosu na korištenje sredstava iz evropskih fondova, a tu se neće moći puno učiniti bez mladih i obrazovanih ljudi. No, da biste mlade i obrazovane ljude dobili u manjinsku zajednicu, u kojoj se ne bi osjećali izolirano od ostatka društva, neophodno je, prije svega, zajednicu učiniti atraktivnom, ponuditi mladim ljudima povjerenje i dopustiti moderne sadržaje i teme te se osloboditi otežavajućih tegova političke prošlosti.

Ako ni nakon 20 godina samostalnosti pitanje manjina nije uspješno riješeno, nije li ipak glavni krivac država?

Država je omogućila dobar zakonodavni okvir za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Država je najodgovornija i za ostvarivanje tih prava, odnosno odgovorne su različite državne institucije, ali i manjinski predstavnici koji sudjeluju u vlasti. U tome možemo pronaći dobrih i loših primjera. Možemo govoriti i o područjima Hrvatske gdje se manjinska prava ostvaruju na različitim razinama. Jedna je razina prava, na primjer, u Istri, a druga u Lici. I u odnosu na pojedine manjine postoje značajne razlike u razini ostvarivanja prava. Sigurno da bi državne institucije trebale činiti puno više za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. To se posebno odnosi na pojedine lokalne i regionalne samouprave. Neophodno je i da hrvatsko društvo u cjelini poradi na općenito afirmativnijem pristupu prema temi manjina i manjinskih zajednica.

Kontinuirano poboljšanje

Što pokazuje dosadašnja praksa zaštite prava manjina u Evropskoj uniji?

Zemlje EU-a imaju različitu praksu u zaštiti nacionalnih manjina, od onih kao što je Francuska, koja ne priznaje postojanje nacionalnih manjina na svom teritoriju, do onih koje imaju visoku razinu manjinskih prava, kao što su Finska ili Austrija. EU nema posebne standarde zaštite nacionalnih manjina koje zemlje članice moraju prihvatiti. Svaka zemlja članica ima specifičan model zaštite manjina. Dakle, zaštita nacionalnih manjina u državama EU-a još je uvijek njihovo suvereno pravo. To se ne bi moglo reći i za zemlje koje pretendiraju ući u EU. Njima se mogu nametati određeni standardi u procesu pridruživanja. Hrvatska je primjer koji to pokazuje. Može se postaviti pitanje što će se dogoditi s pravima nacionalnih manjina kada država postane punopravna članica. U slučaju Hrvatske, mislim i nadam se da se neće ništa bitno promijeniti, posebno ne u smislu reduciranja prava. Ipak, treba ukazati i na tu mogućnost. Na to ukazuje slučaj Mađarske koja je nakon ulaska u EU smanjila neka manjinska prava, a neka se ne ostvaruju.

Hoće li se u preostalih godinu i nešto dana do ulaska Hrvatske u EU položaj manjina poboljšati?

Ako se složimo s konstatacijom da se položaj nacionalnih manjina u Hrvatskoj kontinuirano poboljšava u posljednjih nekoliko godina, za pretpostaviti je da će se taj proces nastaviti i u idućih godinu dana. Za to će biti motivirane i vlast i manjinske institucije. Štoviše, vjerujem da će se u idućih godinu dana moći lakše rješavati problemi koji još uvijek opterećuju nacionalne manjine. Na primjer, bilo bi dobro da se riješi pristup manjina javnim medijima, da mogu imati emisije na manjinskim jezicima, kako je to i propisano.

Što predlažete Srbima i ima li u Hrvatskoj primjera na koje bi se ostale manjine mogle ugledati?

Srpska zajednica je danas donekle dobro organizirana. U tome ima više od dvadeset godina iskustva. To ne znači da nema prostora za napredak, dapače. On se vidi u jačanju obrazovanja na srpskom jeziku i pismu. Tu su se počeli događati i pozitivni primjeri, recimo osnivanje Srpske pravoslavne opšte gimnazije u Zagrebu. Talijanska zajednica je dobar primjer za sve manjine u Hrvatskoj. U tom slučaju važna je financijska podrška države matičnog naroda, ali i percepcija talijanske manjine u hrvatskom društvu. U slučaju srpske zajednice u Hrvatskoj, u tom smislu postoji još dosta prostora za napredak. Dobro je da Srbija u posljednjih nekoliko godina čini značajnije napore da pomogne Srbima u okolnim zemljama da sačuvaju svoj identitet. Bilo bi dobro i da se više nego do sada koriste mogućnosti koje proizlaze iz bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina između Hrvatske i Srbije.