Pokrajine

Održani prvi Dani srpske kulture u Bjelovaru

Izložba, radionica, liturgija

Kvaliteta većinskog naroda, njegova uloga i značenje je u tome da iste šanse i mogućnosti pruža i nacionalnim manjinama, rekao je bjelovarski gradonačelnik Antun Korošec

Prvi Dani srpske kulture u Bjelovaru ponudili su, prema ocjenama organizatora, skroman program – izložbu slika akademske slikarice iz Daruvara Perside Žutinić Larma, dječju igraonicu i svečanu liturgiju u crkvi Svete Trojice – no svi se slažu da je sadržaj bio izuzetno kvalitetan i u recesijskim uvjetima sasvim dovoljan. Otvaranje manifestacije bio je prvorazredni društveni događaj, pa se u galeriji Foto-kluba Bjelovar, unatoč tome što je grad te večeri, u petka 1. lipnja, vrvio različitim događanjima, među ostalim i koncertom Đorđa Balaševića, tražilo mjesto više. Uz članove i čelnike SNV-a i SKD-a Prosvjeta, građane, predstavnike drugih kulturnih udruga i nacionalnih manjina, otvaranju su prisustvovali predstavnici veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj, veleposlanik Republike Češke Karel Kühnl, saborski zastupnik Vladimir Bilek, dožupan Saša Lukić i gradonačelnik Bjelovara Antun Korošec. – Drago mi je da su Dani srpske kulture započeli baš mojom izložbom.

Mislim da su se ovim bojama i događaju svi razveselili jer slike unose malo radosti u naše živote opterećene brigama – izjavila nam je slikarica, pedagoginja i scenografkinja Persida Žutinić Larma. O njenom umjetničkom radu govorio je Radovan Dožedić, potpredsjednik VSM-a Bjelovarsko-bilogorske županije, kazavši da su slike, izložene pod nazivom “Nebo i zemlja”, zalog sretne svakodnevnice.Dan kasnije, u subotu, održana je radionica “Azbuka – slova u pokretu”, koja je okupila dvadesetak mališana predškolske i školske dobi i njihove roditelje. Radionicu je vodila glumica i profesorica Svetlana Patafta.  Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole i Sv. cara Konstantina i Jelene, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan služio je svetu arhijerejsku misu u hramu Sv. Trojice u Bjelovaru. Na liturgiji su visokopreosvećenom mitropolitu sasluživali protojerej stavrofor Slobodan Lalić, jereji Aleksandar Obradović, Darko Petković, Ljubiša Miodragović i đakon Branimir Jokić. Dani srpske kulture u Bjelovaru završili su druženjem u crkvenom dvorištu uz gulaš, kolače i kulturno-zabavni program, u kojem su sudjelovale Prosvjetine folklorne skupine iz Daruvara i Garešnice.

– Bjelovar je grad koji uvažava različitosti, njeguje toleranciju i kulturu drugih. Kvaliteta većinskog naroda, njegova uloga i značenje je u tome da iste šanse i mogućnosti pruža i nacionalnim manjinama. Vratili smo spomenik “Poziv na ustanak” Vojina Bakića, otvorili romski dječji vrtić, u gradu djeluju kulturna društva svih manjina koje ovdje žive. U tom su smislu dobrodošli Dani srpske kulture, koji su posljedica nove aktivnosti Vijeća srpske nacionalne manjine. Potičemo na aktivnosti, ne samo financijski nego iskreno i dobronamjerno – rekao je gradonačelnik Bjelovara Antun Korošec ,obećavši kako će sljedeći projekt koje će Grad podržati biti obnova spomenika žrtvama Drugoga svjetskog rata u Gudovcu.

G. G.

Izložba dizajnerice Ivane Popović u SKD-u Prosvjeta

Umjetnošću protiv bolestiPN: Poznata dizajnerica odlučila je progovoriti o bolesti na hrabar i umjetnički način: “To je moja priča o onome što sam proživjela, što još proživljavam i što ću, nadam se, i pobijediti”

Vrlo zanimljivo društvo, od uobičajenih posjetilaca do mladih umjetnika, okupilo se na otvorenju izložbe “Moje cice” poznate dizajnerice Ivana Popović u dvorani SKD-a Prosvjeta u Zagrebu. Izložbu koju čini više ženskih poprsja od terakote i poculana u kombinaciji s haljinama koje je kreirala, velik broj portreta i oko 4.000 malih glinenih figurica, Ivana je dopunila i prigodnim performansom s troje manekena.

Formalnog otvorenja nije bilo, pa smo je upitali čemu ova izložba. – Početkom ove godine dijagnosticiran mi je rak i odstranjena dojka. Tada sam odlučila napraviti grudi i to kao oklope koji čuvaju ženu od rakova. A figurice su promatrači, one na svakom mom događaju ili izložbi promatraju publiku, to je neka vrsta moje interakcije s njom – priča Ivana. Na pitanje zašto se odlučila za ovaj prostor, odgovara: – Zato što je milo, pitomo i brzo organizirano. Nakon operacije, sve sam morala izbaciti iz sebe i nazvala sam strica Miloša Popovića (voditelja Likovne sekcije), pitajući ga može li se sve organizirati onoliko brzo koliko želim. To je bilo prije mjesec dana, a on je rekao da može. Kad imaš takav brzi odgovor, onda i ti dobiješ motivaciju da budeš što brži. To je nešto što treba svakom umjetniku – rekla je i dodala da je sve što je izašlo iz nje bilo jako emotivno.

– To je moja priča o onome što sam proživjela, što još proživljavam i što ću, nadam se, i pobijediti. Ivani nije bitan broj onih koji će izložbu pogledati u narednih mjesec dana i koliko će ona ostati otvorenom: – Bitan mi je broj onih koji će osjetiti što sam ja osjećala. Za mene je ta izložba jako bolna, jer me boljela i sama pomisao da sam ostala bez jednog ženskog organa. Znamo da je umjetnost komunikacija i da moramo komunicirati sa svijetom, a brzina s kojom sam to izbacila me oduševila, jer sam nakon operacije i stvaranja izložbe bolji čovjek – kazala je Ivana Popović.

N. Jovanović

Saradnja Opštine Borovo sa vojvođanskim Žitištem pokraj Zrenjanina

“Garavi sokak”, dar za domaćine

U Borovu je upriličeno gostovanje dramske grupe OŠ “Sveti Sava” iz Žitišta sa predstavom “Garavi sokak”, po motivima pesnika Miroslava Mike Antića

Nakon što je pre četiri godine Opština Borovo potpisala Povelju o bratimljenju sa Opštinom Žitište kod Zrenjanina, saradnja dveju sredine proširila se na gotovo sve segmente života, od kulture i sporta do obrazovanja. Kao rezultat uspostavljenih prijateljskih odnosa, u Borovu je upriličeno gostovanje dramske grupe Osnovne škole “Sveti Sava” iz Žitišta sa predstavom “Garavi sokak”, po motivima istoimenog dela pesnika Miroslava Mike Antića.

Žitištani su doputovali na poziv direktora borovske škole Tihomira Jakovljevića, a zanimljivu, društveno angažovanu predstavu pogledalo je oko dve stotine učenika. – Atmosfera je izvanredna, sala je prepuna i mislim da je ovo samo početak jedne lepe tradicije – kaže Jakovljević.

– Prvi put smo ovde. Deca i ja smo iskreno oduševljeni svime šta smo videli, a posebno izgledom škole i gostoprimstvom. Predstava govori o ljubavi, o tome kako čovek, bez obzira na svoje materijalno stanje, može da ima dušu i da voli. Uspeli smo da kroz lik Mileta Dileje,  koji je karakterističan za Mikine pesme, nateramo publiku da ga na kraju zavoli i da poželi da samo na jedan dan ima njegovu dušu. Jer, bez obzira na to koliko je on fizički i materijalno neugledan, ima dušu, za razliku od mnogih – kaže učiteljica Desanka Malešević, koja potpisuje scenario i režiju predstave u koju su uključeni i pripadnici romske nacionalne manjine.

Dodaje da je predstava, osim po autentičnom tekstu, specifična i po tome šta u njoj učestvuju i bivši učenici žitištanske osnovne škole: danas studenti ili radnici, rado su se odazvali pozivu, pa predstava ima i širi karakter. – Predstava je deo programa “Obrazovna inkluzija Roma” – podsetila je Svetlana Babić, načelnica za društvene delatnosti Opštine Žitište. Cilj programa je unapređivanje dostupnosti i kvaliteta obrazovanja Roma na lokalnom nivou. Dušan Milićev, zamenik predsednika Opštine Žitište, rekao je da je cilj ove posete povezati mlade Borovce i Žitištane, kako bi saradnju i prijateljstvo dveju opština nastavile i buduće generacije. – Zaista smo ovde našli prave i iskrene prijatelje i smatramo da to prijateljstvo treba da potraje, a najbolje će trajati ako ga prenesemo na mlade Borovce i mlade Žitištane – naglasio je Milićev.

Dragana Bošnjak

Proslava Duhova u Vinkovačkoj parohiji

U nedelju 3. juna, Pravoslavna crkva proslavila je po važnosti, nakon Uskrsa i Božića, treći praznik – Silazak Svetog Duha na apostole. Kod nas se ovaj praznik još zove i Sv. Trojica, ili Trojičin dan, a kod Rusa i Grka Pedesetnica (Pentikosta), pošto biva pedeseti dan posle Hristova vaskrsenja i time podseća na jevrejski praznik istog imena. Ovaj praznik smatra se rođendanom Crkve.Vinkovačka parohija poslednjih godina vrlo svečano obeležava praznik koji je i slava te parohije. Božanstvenu liturgiju služili su prota-stavrofor Dušan Kolundžić, paroh u penziji, prota Predrag Azap, domaći paroh i protonamesnik Miljen Ilić iz Tenje. Crkva je bila ukrašena svežom zelenom travom i ružama nežnih boja.

Za vreme čitanja molitvi svi vernici su klečali na kolenima i pleli venčiće: koliko vernika, toliko različitih venčića, toliko toplih molitvi. Posle završenih duhovskih molitvi, sveštenici su najpre osveštali litiju – crkveni barjak s ikonom Isusa Hrista, koju je poklonila Cveta Gligorević, Vinkovčanka koja živi u Šidu. Po završetku litijskog ophoda, ušlo se u sveti hram, gde su sveštenici blagoslovili slavski kolač i slavsko žito koje je pripremio kum Velimir Đorđić sa suprugom Marinom i sinom Hristijanom. U crkvenoj porti, pod šatorom je pripremljena zajednička trpeza ljubavi za 100 osoba, gde se nastavilo s narodnim veseljem.

P. A.

Četvrta vukovarska Mala olimpijadaN: Klinci olimpijci

Odbor za obrazovanje i sport Veća srpske nacionalne manjine Vukovarsko-sremske županije okupio je na Maloj olimpijadi polaznike četiriju dečjih vrtića koji rade na srpskom jeziku i pismu. Četvrta po redu dečja olimpijada, na kojoj je učestvovalo oko 120 mališana iz dečjih vrtića “Zlatokosa” iz Borova , “Radost” i “Borovo” (iz sklopa vrtića “Vukovar II”) i “Liliput” iz Bobote, održana je u dvorištu borovskog vrtića. – Ovo je jedan jako lep povod da se deca zajedno igraju, takmiče, druže i vesele. Županijsko veće nam je organizovalo i finansiralo čitavo druženje, prevoz, osveženje, zahvalnice i diplome i ovim putem im se zahvaljujemo što misle na mališane – kazala je  direktorka Radmila Latas.

Učesnici Male olimpijade pokazali su spretnost, snagu i izdržljivost u skokovima u vis i dalj, na poligonu te u takmičarskoj igri “Između dve vatre”. Navijalo se baš kao na pravom takmičenju. Da bi sve bilo regularno, pomogli su gosti-pomagači, treneri karatea, fudbala i košarke Slavko Bubalo, Nebojša Landup i Milorad Manojlović, koji je ujedno i spoljni saradnik borovskog vrtića. Diplome najuspešnijima i zahvalnice svim učesnicima uručila je Dragana Jeckov, potpredsednica županijskog VSNM-a.

D. B.

Stogodnjak (115)
15. 6. – 22. 6. 1912: Manastir Gomirje odlučio je regulirati sve imovinsko-pravne odnose s potomcima kmetova koji su na ovo crkveno zemljište doselili prije 200 godina. Svaki doseljenik tada je dobio zasebno i omeđeno zemljište te potrebne zgrade, a zajednički su im bili pašnjaci  i bujadare u šumi Gorice i oko nje. Zauzvrat su kmetovi morali manastiru svake godine davati stanoviti broj težaka (rabotaša) ili novčanu odštetu od 66 potura za svakoga težaka. Naseljavanje je obavljeno planski: oko glavnoga crkvenog posjeda u neprekinutom krugu  kmetovi su dobili zemljište, tako da do manastira nitko nije mogao doći a da prije toga ne zađe u kmetovsku zemlju. Tako su nastala sela Polovine, Ribnjak, Zelići, Kaštigari i Luke. S vremenom je porasla cijena zemljišta, pa tako i nadnica, što je dovelo do otvorenog neslaganja između manastira i seljaka. Jer, svatko je želio imati svoju računicu. Zato je kotarska oblast u Ogulinu oko 1898. posredovala u nagodbi između manastira i seljaka. Manastirska uprava obavezala se da će svim porodicama ustupiti gruntovno vlasništvo uz odštetu od 60 kruna po katastarskom jutru oranice i 70 kruna po katastarskom jutru šume. Time bi se manastir odrekao svih potraživanja i u novčanoj i u težačkoj raboti. Ali, seljaci nisu pristali. Ne zato što nisu htjeli, nego što nisu mogli – u njihovoj oskudici to je bilo pravo bogatstvo. Stoga su zatražili pomoć Srpskog narodno-crkvenog sabora da on posreduje u višegodišnjem sporu.

* Zajedničkom Saboru predložena je zakonska osnova o gradnji ličko-dalmatinske željezničke pruge od Ogulina do Knina. Željeznica, koja će – odvajajući se kod Ogulina – od budimpeštansko-riječke pruge ići prema Kninu do granice ličko-krbavske županije sa susjednom Dalmacijom, ima se izgraditi najdalje za šest i pol godina, računajući od proglašenja zakona. Ukupni troškovi gradnje iznosit će 90.420.000 kruna, s tim da će se u godinama 1913., 1914. i 1915. utrošiti 72 milijuna, 1916. deset milijuna, a 1918. 1,420.000 kruna.

* Kratko vrijeme nakon što je otvorio liječničku ordinaciju u Zagrebu, od teškog trovanja krvi umro je 32-godišnji liječnik Stevo Ristović, poznat i kao uspješni predsjednik “Srbadije” u Gracu, u vrijeme studija medicine. Bio je evropski priznati specijalist za kožne bolesti, a njegovu pokopu prisustvovalo je više hiljada Zagrepčana.

Đorđe Ličina