Pomoć države je nedovoljna

Općina Dvor rasprostire se na 505 četvornih kilometara, a graniči s Republikom Srpskom. Po popisu iz 2011. ima 5.803 stanovnika, a 1991. imala ih je 14.555, što znači da je nakon zadnjeg rata ostao tek svaki treći stanovnik. U Općinskom je vijeću 16 vijećnika; prošireno je zbog zaštite Hrvata koji su u Dvoru manjina, pa sada u tom tijelu sjedi petero Hrvata i jedanaestero Srba. SDSS ima petero vijećnika, HDZ četvero, Banijska demokratska stranka i Nezavisna lista po dvoje, a SNS, HSS i SDP po jednog. Zvanična koalicija ne postoji, ali se može reći da su svi udruženi protiv SDSS-a. No, Vijeće funkcionira tako da se na sjednicama svi dogovaraju o svakoj točki dnevnog reda – problemi s kojima se građani susreću najčešće se rješavaju konsenzusom ili neki vijećnici budu suzdržani, pa blokada rada uglavnom nema.

– Kada je o gospodarstvu riječ, sadašnje se stanje ne može komparirati s onim na početku devedesetih. Danas u Dvoru rade samo jedan pogon iz Samobora, koji proizvodi kade i opremu za kupaonice te zapošljava 25 radnika, zatim dvije privatne pilane, nekoliko obrta, trgovina i lokala i to je cijela slika. Devedesetih je samo u drvnoj industriji radilo 550 radnika, a ukupno je bilo zaposleno oko 2.000 stanovnika u dvama pogonima sisačke Željezare, transportnom, građevinskom i trgovačkom poduzeću. KIO keramika je otišla u stečaj, kupio ju je Modus koji zapošljava 80-ak ljudi, pa u cijeloj općini posao ima svega oko 350 osoba, s tim da gotovo polovica putuje na posao izvan općinskih granica te ne plaća poreze u Dvoru, što osiromašuje ionako tanak općinski budžet. To su državni službenici, zaposlenici u zdravstvu, školstvu i policiji, kojih je sve više, a taj će se broj i povećati kada Hrvatska uđe u Evropsku uniju i to zbog šengenske granice prema Republici Srpskoj i BIH-u, državi s kojom Dvor dijeli 72 kilometra granične linije – kaže Nikola Arbutina, načelnik Dvora.

Nastojimo preživjeti

Zaposleno je manje od pet posto od ukupnog broja stanovnika. Od čega ljudi žive i kako žive?

Riječ je uglavnom o starijoj populaciji, pa ljudi imaju kakva-takva primanja, uglavnom penzije: radničke, poljoprivredne ili iz NOB-a. Dosta je ljudi ostvarilo poljoprivredne mirovine nakon priznanja i konvalidacije radnog staža. Mnogi i dalje rade u vrtovima, pa tako uzgoje hranu za sebe; tek se dio mlađih poljoprivredom bavi malo intenzivnije, ostali uglavnom pokrivaju vlastite potrebe. Neki su odlazili u Rijeku i Pulu privučeni brodogradnjom, neki su u Zagrebu nalazili poslove u građevini, no i to je sada prestalo, znamo u kakvom su stanju te privredne grane. Stoga su se i takvi vratili kući i sada ovdje nastoje preživjeti.

Ima li izgleda da se u Dvoru otvori kakav ozbiljniji pogon?

Dosad pravi interes nije iskazan, no s obzirom na to da će Hrvatska uskoro u EU, bilo je upita o mogućnostima prebacivanja poduzeća iz Bosne i Hercegovine, koja žele biti prisutna na evropskom tržištu, a mi smo im blizu. Međutim, nešto ozbiljnije još nismo ostvarili. Velik je problem što su prostori predratnih dvorskih poduzeća sada u državnom vlasništvu, pa ni Općina ni potencijalni investitori do njih ne mogu doći.

Kako onda preživljavate? Općina nema privrede, nema poreza… mnoge su takve sredine na rubu bankrota, pa i funkcioniranje same općine dolazi u pitanje?

U 2011. prihodi od poreza su nam u odnosu na 2009. pali za više od 21 posto, dakle za petinu ili za oko 750.000 kuna. Zasad hladni pogon još funkcionira, podmirujemo ga iz svojih prihoda, ali više od toga ne možemo. Zato imamo problema s izradama projektnih dokumentacija i javljanjem na natječaje raznih fondova, za što je potrebno i vlastito učešće, koje mi nemamo. Pomoć države je nedovoljna, a vlastiti nam prihodi jako brzo padaju, pa su neke firme već otišle u stečaj. Stanje nije nimalo sjajno.

Što ako se takav trend nastavi?

Ako se ovako dalje nastavi, doći ćemo u poziciju opstanka općine i njenog funkcioniranja, nećemo moći financijski pratiti rad vrtića, knjižnice i čitaonice, komunalnog poduzeća. Doći će do smanjenja ionako niskog standarda naših građana.

Nema mladih

Kako na području općine stojite s kulturom i sportom?

To još uspijevamo financirati, no imamo problem mladog kadra koji se bavi tim aktivnostima. Dva nogometna kluba nemaju dovoljno igrača za sve uzraste, od pionira do seniora, pa se ne mogu natjecati na višim razinama. Nema mladih. Zahvaljujući naporima kulturnih djelatnika, svake godine u Dvor dovedemo niz eminentnih stvaralaca, pa to područje možemo ocijeniti visokom ocjenom.

Kakva je nacionalna zastupljenost stanovništva, koliko je Srba, a koliko Hrvata?

Budući da popis iz 2011. još nije zvaničan, mogu reći da je prema onom iz 2001. u Dvoru živjelo 61 posto Srba i 34 posto Hrvata, uz pet posto ostalih i neizjašnjenih. Odnosi među ljudima su dobri, nema međunacionalnih sukoba.

Kako je s povratkom i obnovom? Je li to završena priča?

Najviše je povratnika bilo između 1998. i 2003, nakon toga su se ljudi vraćali pojedinačno i sporadično. Zasad je to završen proces. Jedino bi neki novi ekonomski trendovi mogli navesti ljude da se vrate ili da se ovdje nasele neki novi. To bi bilo dobro, jer mjesta bez ljudi ne znače ništa. Najveći dio obnove je završen, ali imamo i nekoliko nedovršenih žalbenih postupaka. Problem je velik broj neriješenih imovinsko-pravnih sporova, bez čega nema obnove. Ljudi o tome prije devedesetih nisu vodili računa, pa im se to sada vraća kao bumerang.

Kakvo je stanje infrastrukture i komunalne opremljenosti?

Usprkos svim financijskim problemima, mi smo lani imali 2,5 milijuna kuna potpisanih ugovora za izradu projektne dokumentacije, asfaltiranje ulica i putova, parkirališta i nogostupa. Učešće države bilo je 1,3 milijuna, a Općine 1,2 milijuna. Najveći dio završen je lani, a manji ćemo dovršiti ove godine. Ove se godine pripremamo i za dva natječaja: za opremanje knjižnice i čitaonice u iznosu od 250.000 kuna, pri čemu mi sudjelujemo sa 50.000 kuna, te za uređenje zgrade Općine, fasada i stolarije, a u sklopu mjera energetske efikasnosti. Vrijednost tog natječaja je 1,1 milijun kuna; Fond za energetsku efikasnost daje 680.000 kuna, a Općina ostatak.