Proračun zdrav, građani siromašni

Kada su prošlog tjedna objavljeni podaci o padu industrijske proizvodnje u prva četiri mjeseca ove godine za 7,1 posto, a odmah potom i podatak o padu BDP-a za 1,3 posto u prvom kvartalu, vlada Zorana Milanovića nije zbog toga pretrpjela ozbiljne kritike ekonomskih analitičara jer se novo potonuće u recesiju još uvijek percipira primarno kao rezultat naslijeđene loše strukture privrede u kombinaciji s aktualnim produbljenjem evropske krize.

Nova vlada od početka godine povukla je nekoliko krupnih fiskalnih poteza, od kojih su glavni rezanje proračunskih rashoda, povećanje stope PDV-a, smanjenje doprinosa za zdravstvo i veće oporezivanje viših, a manje oporezivanje nižih dohodaka. Usvojene su i neke mjere poticanja zapošljavanja, pojačana je porezna disciplina, a najavljen još niz mjera sređivanja sustava. Povišene su cijene energenata, a sa sindikatima javnog sektora upravo se vode razgovori o suspendiranju materijalnih prava.

Iza tog seta mjera vidljivo je usmjerenje vlade na politiku interne devalvacije. Njome se, najkraće rečeno, radi postizanja konkurentnosti cilja na pojeftinjenje vlastitog stanovništva, s jedne strane smanjivanjem plaća, a s druge povišenjem poreza i cijena javnih usluga, zbog čega je raspoloživi dohodak sve manji.

Cijelo to vrijeme paralelno se govori o pripremi velikih paketa investicija koje bi trebale pokrenuti privredu i zapošljavanje, a od građana se traži strpljenje s obećanjem da će se prvi efekti te politike pojaviti krajem ove godine, dok bi zapošljavanje moglo krenuti sljedeće.

Stezanje potrošnje

No prvi efekti te politike možda su se već pojavili, i to u negativnim brojkama iz prva četiri mjeseca ove godine, koje mogu biti pripisane utjecaju evropske krize na Hrvatsku, ali su dobrim dijelom i posljedica dužeg stezanja domaće potrošnje, na koje je i nova vlada utjecala najprije svojim najavama, a od ožujka i travnja i svojim mjerama štednje. Nova je vlada time industrijsku proizvodnju učinila ovisnijom o izvozu, a da prije toga nije osigurala uvjete za njen oporavak na domaćem tržištu. Kreatori te politike, ministri Slavko Linić i Radimir Čačić, sada za sve krive loše vođenje državnih tvrtki u kojima izostaju i kasne investicije, no moguće je da su oni krivo izračunali stvari i da su preuranjeno stegnuli remen.

Industrijska proizvodnja je nakon izbijanja krize doživjela veliki pad u 2009. godini, kao i izvoz. Međutim, kada se izvoz počeo oporavljati i rasti u 2010. za 17,4 posto, a u 2011. za još 9,9 posto, industrijska je proizvodnja stagnirala, na što je ključan utjecaj imalo zamrzavanje investicija javnog sektora. Očigledno, porast izvoza nije bio dovoljan niti da u potpunosti kompenzira smanjenu proizvodnju za domaće tržište. Primjerice, podaci Državnog zavoda za statistiku govorili su da je 2010. godine, dok je promet industrije od prodaje na strano tržište rastao za 20,5 posto, na domaćem tržištu padao za četiri posto. Podaci za 2011. govore o rastu prometa na stranom tržištu od 14,2 posto, i daljnjem padu na domaćem tržištu za 3,1 posto.

Milanovićeva vlada na takvu je krhku industriju snažno nasrnula mjerama koje su rezultirale gušenjem domaćeg tržišta, pri čemu je obećani investicijski ciklus koji bi stvari doveo u ravnotežu vremenski planiran u značajnom zaostatku s ovim mjerama, a čini se da kasni i u odnosu na te planove. Konačno, u utorak je stigao i treći negativan statistički pokazatelj iz travnja, koji bilježi realni pad prometa od trgovine na malo za 7,3 posto, što je najveći pad još od travnja 2010.

Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić, nekadašnji glavni ekonomski strateg SDP-a koji se razišao s tom strankom, za “Novosti” kaže kako su rezultati iz prva četiri mjeseca još uvijek stvar stare politike i da ćemo novu vladu moći cijeniti tek po rezultatima od listopada nadalje, ali da je razočaravajuće što se već vidi da nova vlada ne pokazuje poteze koji mijenjaju trend.

Jurčić navodi da domaće tržište pada zbog smanjene potrošnje države i državnih tvrtki, za koju je bilo vezano preko 50 posto domaće industrije, a da je temeljni problem te industrije pogrešna struktura investicija unatrag deset godina, koja je išla u neproduktivnu imovinu i infrastrukturu umjesto u proizvodne kapacitete. Zbog toga je u zadnjih sedam-osam godina izgubljeno oko 150 tisuća proizvodnih radnih mjesta, što je nadomještala država, koja za tim više nema potrebe.

No on dodaje da je nova vlada napravila krupan strateški promašaj kada je stvari počela sređivati smanjenjem proračuna u ovoj godini. Jurčić kaže da je svakako trebalo smanjiti neracionalnu i neproduktivnu potrošnju, ali da ukupna sredstva dobivena zaduživanjem nije trebalo smanjivati, već ušteđeno preusmjeriti u produktivne aktivnosti.

Izvoz odolijeva

– Smanjenje proračuna bilo je čista prorecesijska mjera, jer je njime nestalo četiri milijarde kuna potražnje koja je postojala po toj osnovi. Druga stvar bilo je podizanje PDV-a, a treća podizanje cijena energenata. Sve to smanjilo je domaću potražnju, jer realni dohodak građana pada i oni mogu manje kupovati. Bacanja novca ne smije biti, ali vlada je trebala, ako je na jednoj strani rezala sredstva, ta sredstva dati nekome drugome kako bi potražnja države ostala na istoj razini. Time je trebala poticati ciljanu potrošnju koja će završiti u domaćoj proizvodnji – drži Jurčić.

To urušavanje domaćeg tržišta vidljivo je i na padu uvoza koji je zabilježen u travnju, ali se može iščitati i iz snažnog pada domaće proizvodnje, koji nažalost nije samo rezultat smanjenog izvoza zbog krize u Evropi. Izvoz se u prva četiri mjeseca ove godine doista smanjio u odnosu na isto razdoblje lani, pri čemu je prerađivačka industrija zabilježila pad izvoza od 4,7 posto, no to je još uvijek bitno manje od pada njene proizvodnje koji je za prva četiri mjeseca iznosio 7,1 posto.

Kada se podaci pogledaju detaljnije, vidi se da je izvoz još do ožujka bio u blagom porastu i da je do značajnog pada došlo tek u travnju, kada je pao za gotovo 20 posto, sa 6,75 milijardi kuna iz lanjskog travnja na 5,45 milijardi kuna. Međutim, podaci otkrivaju da je gotovo cijela ta razlika rezultat izostanka izvoza brodova, dok su ostale industrijske djelatnosti i u travnju bilježile prosječno stabilan rezultat u odnosu na prošlu godinu.

Osim brodova, veći pad izvoza u prva četiri mjeseca od značajnih djelatnosti zabilježili su još elektronički proizvodi te naftni derivati i kemijski proizvodi, dakle tvrtke INA i DIOKI, u kojem je proizvodnja u tom periodu bila obustavljena. No kada se isključe samo brodovi, hrvatska prerađivačka industrija ukupno je bilježila u prva četiri mjeseca ipak bolji izvozni rezultat nego u istom razdoblju lani. Umjesto pada od 4,7 posto, samo bez brodova u računici izvoz prerađivačke industrije rastao je za jedan posto.

Da izvozna slika industrije nije toliko pogoršana, kazuje i podatak da je oko dvije trećine industrijskih djelatnosti ipak zabilježilo rast izvoza, neke od njih značajan. No ista se stvar ne može reći za samu proizvodnju, gdje vidimo da je pad zabilježilo čak tri četvrtine djelatnosti. Ako bi iz proizvodne statistike isključili brodove kao nestabilan faktor tu bismo zapravo dobili još gori rezultat jer je proizvodnja brodova u prva četiri mjeseca ove godine čak rasla za 10,9 posto, što znači da je prosjek ostale prerađivačke industrije još i slabiji od ukupnog minusa od 7,1 posto.

Kriza domaćeg tržišta

Zbog tog raskoraka u Hrvatskoj imamo zanimljiv fenomen. Primjerice, u prva četiri mjeseca proizvodnja prehrambenih proizvoda porasla je samo 0,5 posto, ali je njihov izvoz rastao za 19,9 posto. Proizvodnja farmaceutskih proizvoda i pripravaka pala je 9,3 posto, ali je njihov izvoz rastao čak 37,1 posto. Proizvodnja metala pala je 24,7 posto, ali je izvoz rastao 23,8 posto. Proizvodnja strojeva i uređaja pala je 31,6 posto, ali je njihov izvoz porastao 18,1 posto.

Sve to ilustrira kako hrvatska industrija, koja još nekako održava lanjske pozicije na stranom tržištu, a u mnogim ih dijelovima i popravlja, i dalje doživljava krizu na domaćem tržištu, koja postaje sve oštrija. To, barem do ožujka ove godine, potvrđuju i dostupni statistički podaci po kojima je prodaja na stranom tržištu za obuhvaćene sektore industrije rasla pet mjeseci zaredom u odnosu na iste mjesece lani, a na domaćem ponovo bilježila pad dva mjeseca zaredom, i to oštriji od navedenih prosjeka za 2010. i 2011. godinu. Uza sve to, dok proizvodnja rapidno pada i gubi radna mjesta, uvoz je bio u porastu, što znači da domaća proizvodnja gubi pozicije umjesto da se vodi bitka za što veću supstituciju uvoza.

Što se tiče šest najvažnijih stranih tržišta, veći pad izvoza zabilježen je u Italiju (18,3 posto), a manji u Sloveniju (2,3 posto) i BiH (1,6 posto), ali su rast zabilježile Njemačka (5,3 posto), Austrija (34,3 posto) i Srbija (7,8 posto). Rast je ostvaren i s Mađarskom, Rusijom, SAD-om, Japanom i Velikom Britanijom, a pad s Nizozemskom, Poljskom, Turskom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Događa se, očigledno, da svaki ozbiljniji poremećaj na važnim izvoznim tržištima, kao što je sada slučaj u Italiji, može hrvatsku proizvodnju baciti u očaj zbog njene izrazito slabe i sve slabije pozicije u samoj Hrvatskoj.

Zbog izostanka ranijeg nivoa potražnje, sada nam se događa da su proizvođači počeli gubiti domaće poslove, a Jurčić upozorava da je država trebala djelovati obrnuto i nadomještati pad privatne potrošnje državnom potrošnjom, jer je čak i povećani javni dug lakše vratiti ako njime sačuvamo proizvodnju koju trenutačno uništavamo.

– Umjesto da vlada sve fokusira na povećanje proizvodnje, ona je stavila fokus na javne financije. Skandinavci koji imaju udio države u BDP-u preko 50 posto najmanje su osjetljivi na krizu. Liberalna Engleska je u krizi povećala javni sektor, a mi smo ga kao socijalna država išli rezati i dizati poreze. To je računovodstveno vođenje države i na kraju ćemo imati zdrave financije i siromašne građane – kaže Jurčić, dodajući da ga hvata jeza kada čuje da se ljude tjera s posla uz otpremnine.

Jurčić ne vjeruje da je vlada odustala od ranijeg nivoa zaduživanja samo zbog pritiska rejting agencija kod donošenja proračuna, već drži da je Kukuriku koalicija na vlast došla potpuno nepripremljena i da nekoordinirano improvizira. Ne vjeruje da će rezovi i interna devalvacija uroditi značajnim privlačenjem investicija i smatra da Hrvatsku čeka dugotrajna kriza s depresijom kod stanovništva koje je ipak naviklo na određeni standard.

– Sada se ne vidi potez koji bi taj trend mogao zaustaviti. Takvi potezi trebali bi biti usmjereni na stvaranje uvjeta za proizvodnju finalnih proizvoda za izvoz i za supstituciju uvoza, a umjesto toga mi imamo najavljene projekte poput obnove fasada, koji su zapravo nastavak stare politike ulaganja u neproduktivnu imovinu – zaključuje Jurčić.