Uvjeti za povratak postoje

Koliko će izbjeglica ovogodišnji Svjetski dan izbjeglica dočekati u ovom dijelu Evrope i u kojoj je od država bivše Jugoslavije po tom pitanju najteža situacija?

Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Antonio Guterres proglasio je 2008. situaciju na zapadnom Balkanu, pogotovo u Srbiji, jednim od pet dugotrajnih izbjegličkih žarišta u svijetu. Trenutačno u zemljama bivše Jugoslavije UNHCR zbrinjava 355.939 interno raseljenih osoba (većina ih je došla u Srbiju s Kosova, njih 210.146; iz Bosne i Hercegovine ih je 113.000). Od 92.055 izbjeglica, većina ih je u Srbiji – 70.561, od čega je 49.883 iz Hrvatske. Srbija i BIH suočavaju se s ozbiljnim problemima raseljenosti, no htio bih naglasiti kako se rješenja mogu naći i u suradnji sa susjednim zemljama.

Svjedoci smo da, 17 godina poslije prestanka oružanih sukoba, još postoje kolektivni izbjeglički centri: Srbija ima čak 39 kolektivnih centara, Kosovo 13. Kako i kada se može očekivati rješenje tog problema?

Problem raseljenosti na Kosovu usko je povezan s političkim rješenjima. Dok ne bude snažne političke volje, neće se pronaći rješenja za interno raseljene niti će se ta rješenja moći provesti. Kvalitetan primjer dobre političke volje možemo vidjeti u Srbiji, koja je zajedno s Hrvatskom, BIH-om i Crnom Gorom započela konkretan proces, Regionalni program stambenog zbrinjavanja, oblikovan isključivo za najosjetljiviju skupinu izbjeglica iz ratnih sukoba devedesetih. Taj će program sigurno smanjiti potrebu za preostalim kolektivnim centrima.

Aktivnosti u regiji

Bez obzira na teške probleme, izbjegličko pitanje sve više postaje sporedna tema političkih razgovora i interesa medija?

To možemo protumačiti na dva načina. Kada govorimo o skupini od 74.000 raseljenih s početka devedesetih, kojom se bavi Regionalni program stambenog zbrinjavanja, politički razgovori su pri kraju, a na operativnim je institucijama da započnu s implementacijom programa. Beogradska deklaracija s kraja 2011., koju su potpisali ministri vanjskih poslova Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, jasno podcrtava opredijeljenost četiriju zemalja za pružanje stambenog zbrinjavanja te pristupa pravima i socijalno-ekonomskom razvoju za raseljene u regiji. Ipak, slažem se s vama da se raseljene sve manje spominje u medijima i javnim diskusijama, stoga što su rješenja već pronađena ili smo se usredotočili na druga važna događanja. Važno je naglasiti kako je UNHCR uvijek prednjačio, a tako će i nastaviti, u svim aktivnostima u regiji: partnerski će surađivati s vladama i nevladinim organizacijama na putu pronalaženja trajnih, održivih i adekvatnih rješenja za sve one koji su bili raseljeni tijekom ratova u regiji.

Mnogi tvrde da se s održanom donatorskom konferencijom zatvara i poglavlje raseljenosti u regiji, a mnogi su skeptični prema konačnim rezultatima Regionalnog programa. Koliko je moguće očekivati da se putem tog programa, u vrijeme velike ekonomske krize, riješi temeljno izbjegličko pitanje?

Regionalni program stambenog zbrinjavanja obuhvaća 74.000 osoba među raseljenima u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Program je logičan iskorak nakon nekoliko godina političkog ulaganja u normalizaciju i suradnju u regiji, što je kulminiralo Beogradskom deklaracijom. Nadalje, od ovog programa neće imati koristi samo izbjeglice i interno raseljene osobe, nego i regija kao cjelina, kroz održavanje dobrosusjedskih odnosa te veću sigurnost i stabilnost. Europska komisija, UNHCR, OESS i vlada SAD-a snažno su ohrabrile međunarodnu zajednicu da podrži ovu vodeću regionalnu inicijativu te je tijekom travanjske donatorske konferencije u Sarajevu osigurano više od 300 milijuna eura. To omogućuje zemljama partnerima da započnu s implementacijom vlastitih programa stambenog zbrinjavanja već od 2013. Regionalni program stambenog zbrinjavanja jedinstven je primjer regionalne suradnje, s ciljem rješavanja produljene izbjegličke situacije, i može biti primjer za rješavanje sličnih izbjegličkih ili internih iseljeničkih kriza u svijetu.

Koliko možemo biti zadovoljni lanjskim rezultatima povratničkog procesa u Hrvatskoj?

Kada govorimo o sadašnjim uvjetima za povratak, trebamo se vratiti u hrvatsku prošlost od prije sedam-osam godina i ustvrditi kako je stanje danas mnogo bolje. Procjena je UNHCR-a kako su uvjeti načelno pogodni za povratak svih hrvatskih izbjeglica, pripadnika srpske manjine. Naša studija o povratku iz 2011. pokazuje kako je od 133.000 formalnih povratnika 48 posto ostalo u zemlji, a ostali posjećuju Hrvatsku najmanje jednom godišnje. Stoga trebamo biti realni i jednako podržavati oba trajna rješenja – dragovoljni povratak u zemlju porijekla i lokalnu integraciju u zemlju primateljicu. U isto vrijeme, ohrabruje činjenica da je čak 75 posto povratnika, korisnika Programa stambenog zbrinjavanja Vlade Republike Hrvatske, ostalo u zemlji, odnosno u dodijeljenim stambenim jedinicama. Unatoč činjenici da u ovom trenutku postoji oko 57.000 hrvatskih građana koji posjeduju izbjeglički status u trima susjednim zemlja i koji traže održiva rješenja te uzimajući u obzir datum vašeg ulaska u Europsku uniju, UNHCR će uskoro temeljito preispitati stanje u Hrvatskoj s drugog stajališta.

Suvisli dijalog s vladom

Smatrate li da se u Hrvatskoj tijekom predpristupnih pregovora s EU-om moglo više uraditi po pitanju povratka, posebno u rješavanju statusnih pitanja i povrata imovinskih i stečenih prava koja su hrvatski građani srpske nacionalnosti imali početkom devedesetih?

Na kraju dugog puta hrvatskih pregovora s EU-om, moglo bi se reći kako su mnoge stvari mogle biti učinjene brže i kvalitetnije. No, jamčim vam da smo napravili sve kako bi taj trenutak iskoristili na najučinkovitiji i najkonstruktivniji način. Vjerujem kako su taj trud prepoznali Europska unija i Vlada Republike Hrvatske, a posebice naši korisnici, povratnici. Sva mjerila Poglavlja 23 stavila su UNHCR u jedinstven položaj, ali kroz sam smo se proces pozicionirali kao vjerodostojan partner vladi i postali dio rješenja, a ne problema. S tim na umu, želio bih zahvaliti prošlim i sadašnjoj vladi na povjerenju u našu agenciju: kao u svim drugim partnerstvima, imali smo uspona i padova, no uspjeli smo održati suvisli dijalog i s vladom i sa svim drugim sudionicima procesa.

Vječita je dilema izbjeglica: vratiti se ili se integrirati. Gdje je izbjeglicama s Balkana najsigurnije – u vlastitom domu, integriranima u zemlji domaćina ili u trećim zemljama?

UNHCR daje prednost dragovoljnom povratku, no izbjeglice mogu odabrati opciju ostanka i integracije u zemlji prihvata. Odabir je često temeljen na neposrednim ekonomskim, socijalnim ili obiteljskim potrebama i mi to moramo poštovati. Također, potrebno je osigurati dostupnost adekvatnih mogućnosti pri bilo kojem od tih odabira.