Dolarski ekvivalent demokratske duše

Priča ide ovako: na nedavnoj telefonskoj sjednici tehničke Vlade (najveći broj sjednica održan je upravo tako, telefonski), iz već opustošenog državnog budžeta Vuku Jeremiću dodijeljeno je 2,9 milijuna dolara na ime “ličnih primanja i drugih rashoda predsjedavajućeg Generalne skupštine UN-a”. Taj se iznos, međutim, odnosi samo na troškove do kraja ove godine, dok bi za troškove predsjedavanja u 2013., prema računicama, trebalo izdvojiti još pet milijuna dolara!

Ne bi se za to ni znalo u javnosti da Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda i Tadićev zamjenik u DS-u, nije odluku odlazeće Vlade Srbije o izdvajanju sedam milijuna dolara iz budžeta ocijenio sramotnom i javno objavio da je to prošlog tjedna kazao i na Predsjedništvu DS-a, kao i odlazećem premijeru Mirku Cvetkoviću, te zahtijevao da se ta odluka, donesena još 24. svibnja, poništi.

Plavo-žuta prepucavanja

Odmah se javio prozvani Vuk Jeremić s optužbama da se Đilas – koji ozbiljno figurira za Tadićevog nasljednika, ako se krajem godine održi redovna izborna skupština DS-a – bori za prevlast u stranci. Tvrdi i da su navodi o odobrenom trošku iz budžeta za njegovo predsjedavanje u New Yorku lažni, pa kaže: “Stvari treba nazvati pravim imenom. Ovo je demagoški ispad i to je prvi pucanj u nečemu što će se okončati u borbi za budućnost i dušu Demokratske stranke.” Dodaje i to da u Đilasovom napadu na njega ima i “elemenata lične frustracije i ličnog animoziteta”, kao i “srpskog prokletstva da se oprašta sve osim uspjeha”. Također je negirao da će njegova plaća tokom predsjedavanja Generalnom skupštinom UN-a u narednih godinu dana biti 28.000 dolara, nazivajući te navode besmislenim.

Tu se Jeremićeva reakcija ne završava: on dalje kaže da “cifre koje su se pojavile nemaju veze sa stvarnošću”, jer će njegova plaća biti puno manja od spomenutih 28.000 dolara mjesečno. Međutim, nije rekao koliko će biti manja, kao što nije rekao ni koliko je manja cifra od sedam i pol milijuna dolara koliko bi, prema tvrdnjama, trebala koštati godina njegovog predsjedavanja Generalnom skupštinom. Umjesto toga, nastavlja s napadima na Đilasa.

– Čak i da je to točno, to bi značilo da bi narednih 60 godina Srbija mogla predsjedavati UN-om za cijenu mosta preko Ade, da naglasim, bez pristupnih saobraćajnica – kaže Jeremić.

Naime, riječ je o prvom beogradskom mostu preko Save koji se gradi nakon mnogo desetljeća, a za koji javnost još nije uspjela doznati kolika će biti njegova konačna cijena.

Boris Tadić izjavio je da nije baš u redu stranačke svađe iznositi u javnost, iz odlazeće Vlade zvukova uglavnom nema (osim što pokušava spasiti stvar tvrdnjom da je donesena samo odluka o formiranju Jeremićevog ureda, a ne i ona o količini novca), dok predsjednik Tomislav Nikolić izjavljuje da će se tek vidjeti koliko novca ima u budžetu, pa ako nema, neka nakon isprike Srbije zbog besparice Generalna skupština izabere nekog drugog predsjedavajućeg.

Dugo putovanje u bankrot

U međuvremenu, u javnosti su se pojavila nagađanja da je cifra od skoro tri milijuna dolara već uveliko potrošena na lobiranje Vuka Jeremića da baš on bude izabran za predsjednika Generalne skupštine UN-a. To može tek neka revizorska inspekcija riješiti, ali cijela priča govori barem dvije stvari. Prvu, da se demokrati usprkos porazu na izborima još nisu pomirili s time da odlaze u oporbu i da pokušavaju uglaviti negdje svog šefa Tadića (čemu je dokaz njegov iznenadni dolazak na summit u Dubrovniku), te iz već opljačkanog budžeta drpiti još koji dinar (dolar) za svoje kadrove. I drugu, da Jeremić, koji ima jednogodišnji posao pred sobom, pokušava zamesti tragove novca koji je rasipao u svom ministarstvu i osobno u protekle četiri godine, napadajući jednog od dvojice najjačih ljudi u stranci i njezinog najvjerojatnijeg budućeg lidera.

I najvažnije, sve se to događa u vrijeme kada Srbija još nema Vladu, a stručnjaci upozoravaju da su neophodne hitne ekonomske mjere kako država ne bi otišla u bankrot, čemu Jeremić, Cvetković i ostala odlazeća svita očito svesrdno pomažu.