Intrigator

Katran & perje

Tripolarna ličnost Mihaela Zmajlovića

Civilni moćnik

Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović unikatna je zvijezda čak i u nesmiljenoj konkurenciji domaćeg političkog sazviježđa. Samo je nekoliko dana u ministarskoj fotelji, ali nakon šokantno iskrenog reality-životopisa, opet je na naslovnicama.

Zmajlović je u sezoni 2005/06. uspio funkcionirati kao tripolarna ličnost: kao civilni regrut – ročnik Hrvatske vojske, kao član Gradskog poglavarstva Jastrebarskog i kao direktor tamošnjeg komunalnog poduzeća. Javnost je ovih dana impresionirana ovakvim simultanim uspjesima SDP-ovog mladog lava, koji je izvozao jednoumne odredbe Zakona o civilnoj vojnoj službi što su zabranjivale služenje civilnog roka tamo gdje je gušter već zaposlen. Umjesto fotokopiranja, zalijevanja cvijeća, pranja zahoda i kuhanja kave, Zmajlović se žrtvovao za dobrobit rodnog kraja.

“Dok sam služio civilni vojni rok, i dalje sam bio odgovorna osoba u Komunalnom. Stav je bio da i dalje zastupam poduzeće kako bi se zadržao kontinuitet poslovanja i na taj način uštedjelo oko 100.000 kuna”, hrabro je izjavio Zmajlović “Večernjaku” te izrazio uvjerenje da nije izigrao zakon.

Nevjerojatnu požrtvovnost pokazao je istodobnim odrađivanjem navedenih poslova, za što mu je bilo potrebno deset do 12 pregalačkih sati dnevno.

Nakon ovog stožernog otkrića, Vladi Zorana Milanovića, osim prsluka, napokon pucaju i vidici kako ostvariti nove proračunske uštede. Šuška se o ponovnom uvođenju civilnog vojnog roka i to za sve građane, pa i za one koji su davno odslužili JNA. Tako bi ministri Linić i prvi potpr. Čačić mogli raditi dvanaestak mjeseci za kikiriki. Premijerovi spin doktori – ročnici bez plaće bi mogli prodavati još jeftinije fore.

Petar Glodić

Masovni izostanak zastupnika sa saborske sjednice

Leko: Ne znam gdje su članovi mog kluba

Dok SDP-ovi zastupnici s kojima smo razgovarali u polupraznim saborskim klupama ne vide ništa sporno, neki su poslanici HNS-a, HDSSB-a i HDZ-a izjavili medijima kako je riječ o neodgovornom ponašanju kolega

Iako su mediji izbrojili kako je saborskoj raspravi početkom ovog tjedna prisustvovalo tek 50-ak od ukupno 151 zastupnika, nijedan zastupnik parlamentarne većine s kojim su “Novosti” o tome razgovarale nije u izostanku kolega vidio nešto sporno.

SDP-ov potpredsjednik Sabora Josip Leko, koji trenutačno mijenja bolesnog predsjednika Sabora Borisa Šprema, na telefonski upit kratko nam je odgovorio kako nema informaciju o tome gdje su članovi njegovog kluba zastupnika, pa samim tim ne može ništa više reći, te je brzo završio razgovor.

Njegov kolega iz SDP-a Šime Lučin bio je iznenađen našim pitanjem, jer nije ni primijetio da je prisutnih zastupnika tek 50-ak, nego je po vlastitoj procjeni rekao kako ih je više, barem 70, pa nije vidio u čemu je problem, smatrajući kako je taj broj prisutnih sasvim dovoljan. Da problema po tom pitanju nema smatra i Tonino Picula, koji je također odbio komentirati poluprazne klupe Sabora.

– Prisutnost zastupnika u sabornici ovisi o stranačkoj disciplini, afinitetu i njihovim obavezama. Dužnost zastupnika nije samo da prisustvuju sjednicama, oni imaju i druge obaveze. Nije neuobičajen slučaj, kao što se može vidjeti i u drugim evropskim zemljama, da se u saborskoj dvorani nalaze samo dvojica-trojica zastupnika iz jednog zastupničkog kluba. Takvo što ne šteti raspravi. Zbog toga nije dobro iznositi paušalne ocjene zatečenog stanja – kaže Picula (SDP).

Dok trojica SDP-ovih zastupnika u ovom, ispodpolovičnom prisustvovanju zastupnika saborskoj raspravi ne vidi ništa sporno, neki su zastupnici HNS-a, HDSSB-a i HDZ-a izjavili medijima kako je riječ o neodgovornom ponašanju kolega.

U utorak se u Saboru raspravljalo o izvršenju državnog proračuna za 2011. godinu, što je bila prilika za prepucavanje između vladajućih i opozicije oko toga tko je kriv za sadašnje stanje u državi, ali i o Zakonu o HRT-u, koji obje strane smatraju zakonom od velike važnosti, a opozicija čak traži da se u njega ubaci odredba po kojoj bi se glavni ravnatelj HRT-a birao dvotrećinskom većinom, dok vladajući misle da je dovoljna većina od ukupnog broja svih zastupnika. To su vrlo ambiciozna stajališta s obzirom na to koliko ih dolazi na posao.

Inače, već je primijećeno da neki zastupnici, poput Željka Keruma, nikada ne dolaze na rasprave, dok neki drugi opravdano izostaju. Tako je bivša premijerka, a od posljednjih izbora vrlo marna zastupnica Jadranka Kosor u utorak morala svjedočiti na suđenju Ivi Sanaderu, što će biti upamćeno po njenoj izjavi da je mislila kako su pjevači za HDZ nastupali besplatno.

Mirna Jasić

Premijer uporno brani proračunski položaj Crkve

Misa ne, lova da

Zoran Milanović ponovno je na sto muka s Crkvom. Eno, morao je izjaviti da stotine milijuna kuna, koliko se godišnje izdvaja iz državnog budžeta za sve mnogobrojne crkvene potrebe, nije velik iznos. Otišao je i nulu dalje, ustvrdivši da ni milijarde, kao impozantni decenijski zbir, nisu neprihvatljive onoliko koliko to možda nekome zvuči.

U ovim smo novinama još prije izbora napisali da će stranka i koalicija s Milanovićem na čelu, dođe li na vlast, izbjegavati ma kakav sukob s Crkvom, kamoli oko novca. Do njega je istoj najviše stalo, a povremeni slučaj pasivnog otpora poput nedolaženja na misu ponekom državnom blagdanu, ipak nema takvu važnost. Stoga je izostanak moguće braniti, kao što je Milanović učinio prije nekoliko dana, jer su napadi mlaki upravo koliko i njihova beznačajnost.

Načelni stav o sasvim prihvatljivim davanjima Crkvi, pak, kudikamo teže javno drži vodu, pa konkretne situacije svako malo dovode našega današnjeg premijera u apsurdan položaj. Ovom je prilikom izvalio da je životni standard klera tako skroman da bi na nj pristao malo tko, mada nije rekao kako je stekao uvid u temu. No, uzgred je napomenuo da veliki dio novca Crkva dobiva na ime nevraćenih joj nekretnina.

Prije negoli se Zoran Milanović založi da se ubogoj Crkvi poveća apanaža, podsjetimo se ovdje na suštinu tretmana imovine po Crkvi, primjerenijeg feudalizmu negoli kapitalizmu. Rimokatolička crkva u Hrvatskoj, naime, karakteristična je u odnosu na suvremene joj sestrinske organizacije u npr. Španjolskoj ili Austriji, utoliko što njezina elita, zapravo viši kler, svu imovinu svojata kao svoju prćiju.

Globalno, nakon Drugog vatikanskog koncila Crkva se i po tom principu odredila kao vjernička zajednica, uslijed čega imovinom raspolažu i vjernici, o čemu je ovih dana na portalu Net.hr kazivao Ivan Grubišić. Hrvatski kler ne pristaje na demokratizacijsku te materijalno-statusnu mijenu, čak ni dok se brutalno uvećavaju socijalne razlike u društvu. A još veće je zlo što to ne uviđa ni hrvatski premijer.

Igor Lasić

Sindikat HŽ-a protivi se planu restrukturiranja Hrvatskih željeznica

Obnovite pruge!

Plan restrukturiranja Hrvatskih željeznica ovih je dana prihvaćen za sjednici Nadzornog odbora i predviđa postojanje triju umjesto pet dosadašnjih tvrtki, gašenje HŽ Holdinga do kraja godine i otpuštanje oko 2.500 radnika. Prema riječima Ivana Forgača, predsjednika Sindikata hrvatskih željezničara, takav scenarij izradila je Uprava HŽ-a, a plan je dalje upućen na usvajanje Skupštini HŽ Holdinga. Iako sindikalist takav plan još nije vidio, priznaje da je HŽ u velikim problemima, a glavni vidi u zastarjelosti pruga i voznog parka.

– Ne želimo govoriti o restrukturiranju ako u njega nije uključen snažan projekt obnove pruga. Ako se ne krene hitno s obnovom, nikakav broj radnika neće biti održiv. Otpuštanje radnika je zadnja opcija koju ćemo poduprijeti – tvrdi Forgač.

Modernizacija pruga spominjala se još 1980-ih, a nakon toga su rat, prioritet dan gradnji cesta i konačno kriza zadali, čini se, posljednji udarac željeznicama.

– Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor nije željela ulagati u željeznice, već je socijalni mir kupovala kolektivnim ugovorima, što je u nekim društvima unutar željeznice impliciralo kašnjenje plaća radnicima. Mjesecima, primjerice, kasne plaće onima koji se bave održavanjem pruga – kaže Forgač.

Gašenje HŽ Holdinga ne podupire, jer takve krovne organizacije postoje gotovo svuda u Europi. Smatra da su u prijevozu putnika željeznice još uvijek ponegdje konkurentne, to su Vinkovci, Koprivnica i zagrebački prsten, te da nema šanse da Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, koje je i dosad imalo glavnu riječ, u perspektivi kvalitetno vodi željeznice.

Zadnja je nada, zaključuje, vladino povjerenstvo koje bi se ozbiljno trebalo pozabaviti modernizacijom i obnovom pruga, u protivnom nas čekaju novi socijalni buntovi.

Dragan Grozdanić

Zagrebački gradonačelnik samoodricanjem odobrovoljio sindikate za kompromis

Bandić pokazao Vladi kako se pregovara

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uspio je nametnuti mjere štednje u dugotrajnim pregovorima sa sindikatima koji predstavljaju 10.500 zaposlenih u gradskim službama.

Sa sindikalne strane prijetilo se štrajkom, a s gradonačelnikove poništenjem kolektivnog ugovora. No sindikati su pristali na šestomjesečni rok suspenzije jubilarnih nagrada i božićnica te se za ovu godinu odrekli svih materijalnih prava osim posmrtne pripomoći, a regres će im biti prepolovljen. Iako se predlagalo rezanje plaća, one se neće dirati, a pri odlasku u penziju ostaju i otpremnine od 8.000 kuna.

Grad će zbog kompromisno završenih pregovora do kraja godine uštedjeti oko 50 do 60 miliona kuna, a među tim sredstvima su i mali iznosi nastali smanjenjem plaća za pet posto Bandiću, njegovoj zamjenici, pročelnicima i zastupnicima u Gradskoj skupštini, na što su oni, ničim izazvani, pristali.

Istini za volju, pet posto od 19.000 kuna Bandićeve plaće je 950 kuna, neki od zaposlenika uskraćivanjem prava izgubit će i više, ali je dan lični primjer, makar u Vladi to smatraju demagogijom.

U Vladinim pregovorima sa sindikatima javnog sektora takvog primjera samoodricanja još nije bilo, a na nedavno pitanje preko Facebooka o smanjenju funkcionerskih plaća, iz Vlade su odgovorili da ih je vlada Ivice Račana još 2000. godine srezala za 40 posto, pa kada bi se dodatno smanjivale, to bi izazvalo lančanu reakciju u javnoj upravi i dovelo do odlaska najstručnijih u privatni sektor.

I onda to nije demagogija?!

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a

Ni ne trude se da razumiju

Zbor udruga veterana splitskih gardijskih brigada iz Domovinskog rata osudio je vaš govor koji ste kao izaslanik Sabora i predsjednik Srpskog narodnog vijeća 24. juna održali na komemoraciji u Jadovnom, mjestu ustaških zločina nad Srbima i Židovima, kada ste, između ostalog, kazali: “Na ovom mjestu dogodio se zločin koji je bio matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.” Koji je vaš komentar tih napada braniteljskih udruga?

– Nisam siguran da ti ljudi razumiju što sam želio reći, a mislim da se ni ne trude da razumiju, jer se rukovode time da postoji samo jedna istina i da drugih istina nema. A istina jeste da su zločini u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima Jugoslavije matica svih kasnijih zločina, i to iz dva razloga. Prvi je taj što su zločini zloupotrijebljeni u kampanji za vođenje rata, a s druge strane zbog toga što su neki akteri te kampanje preuzeli logiku i politiku zločina koji su počinjeni u razdoblju od 1941. do 1945. godine, bilo od strane ustaške, bilo četničke, bilo neke treće vojske.

Kako objasniti karakter tih zločina ljudima koji to ne razumiju?

– Onome kome to nije jasno, ja mu to sigurno u Jadovnom neću objašnjavati. Ali volio bih da mi objasne tko je srušio spomenik, tko je uništio spomen-ploču na Pagu? Neka mi odgovore zašto ih to ne smeta.

Hoćete li odgovoriti Zboru udruga veterana splitskih branitelja na njihove prozivke?

– Nikakav im odgovor ne planiram dati, jer ono što govorim u Jadovnom, govorim biranim riječima. I ne smatram da se ikome trebam opravdavati, niti da ikome trebam obrazlagati što je Jadovno i što se tamo treba reći.

Mirna Jasić