Još jedna crveno-crna koalicija

Nakon što je dobila novog predsjednika – Tomislava Nikolića, bivšeg radikala, četničkog vojvodu i u posljednje vrijeme “naprednjaka” – Srbija je dobila i novog mandatara, Ivicu Dačića, još aktualnog ministra policije i potpredsjednika Vlade, koju je dosad predvodila Demokratska stranka (DS) Borisa Tadića. Dačić je na funkciju predsjednika Socijalističke partije Srbije (SPS) došao nakon što je godinama bio portparol stranke koju je predvodio haški optuženik (danas pokojni) Slobodan Milošević.

Dačićev preokret

Nakon neuspjelih pregovora s Tadićevim demokratima, Dačić se okrenuo drugoj strani. Usprkos njegovoj predizbornoj predsjedničkoj podršci bivšem predsjedniku Tadiću i zaklinjanju koalicije (umirovljenici i Jedinstvena Srbija Dragana Markovića Palme iz Jagodine) da će ostati vjerni dotadašnjem političkom poretku, Dačić se okrenuo Nikolićevim naprednjacima.

U trenutku nastajanja ovoga teksta – riječ je o utorku – čini se da su ipak sigurne koalicije na vojvođanskoj razini (tamo demokrati, predvođeni Bojanom Pajtićem, kao i u Novom Sadu, imaju solidnu većinu s malim strankama) i u Beogradu, gdje bi Dačić mogao srušiti aktualnog gradonačelnika Dragana Đilasa. Čini se, bar zasad, da će Dačić prepustiti samoj Demokratskoj stranci da odluči što će sa samom sobom: da li će smijeniti već propalog Tadića na čelu stranke, da li će Đilas ili Pajtić krenuti potom u trku za prvog čovjeka DS-a ili štogod drugo. Kako god, demokrati odlaze – kad je o republičkoj vlasti riječ – u oporbu i treba sačekati njihove unutarnje okršaje zbog propasti na izborima, a propast su uglavnom (bar čelništvo stranke) itekako zaslužili.

Socijalisti i naprednjaci novu vladu obećavaju do kraja srpnja. Nagađa se da će, osim premijerskog Dačićevog mjesta, socijalisti dobiti još cijeli niz resora: policiju, infrastrukturu, prosvjetu, zdravstvo, ali i Bezbednosno-informativnu agenciju (BIA). Naprednjacima bi pripali vojna obavještajna služba, pravosuđe i još ponešto, a Mlađanu Dinkiću, predsjedniku Ujedinjenih regiona Srbije (nekad G17 Plus) svi ekonomski resori, sve što se tiče financija, osim eventualno guvernerske funkcije, za koju bi Nikolićevi naprednjaci rado proturili Jorgovanku Tabaković, koju su prije ovog “komplota” sa socijalistima vidjeli kao premijerku.

Valja sačekati prijedlog ministarskih i ostalih mjesta u vladi, ali ovo što se dosad čuje, već bi bilo urnebesno kad ne bi bilo utemeljeno u stvarnosti. Na stranu loši ministri koji su predviđeni da svoje funkcije zadrže (obrazovni i infrastrukturni), ali se spominju za te funkcije i, na primjer, Velimir Ilić, poznat po onom svom prijekoru radnicima da “ne kradu, nego da kraduckaju”, pa da ih tolerira, ili Oliver Antić, danas savjetnik predsjednika Nikolića koji je bio dekan Pravnog fakulteta u vrijeme Vojislava Šešelja, kad je niz uvaženih profesora izbacio s fakulteta, ili pak – što je posebno smiješno ili užasavajuće – da će novi ministar obrane biti Borislav Pelević, “profesor” kik-boksa, prijatelj i “suborac” pokojnog Željka Ražnatovića Arkana, za kojega je Šešelj izjavio da “češće mijenja čarape na glavi nego na nogama”. Uzgred, onaj naprijed spominjani Marković Palma iz Jagodine bio je svojedobno, uz Pelevića, jedan od prvaka Arkanove stranke.

Samo prazna obećanja

Ivica Dačić, kojega Vesna Pešić – kriva demokratima za sve njihove poraze na svim razinama na zadnjim izborima – zove “malim Slobom”, obećao je da Srbiju neće vratiti u devedesete, da ga ne zanima nebeska Srbija (tako draga njegovom nekadašnjem šefu), da ga zanima sve suprotno od toga. Njegovi drugovi iz crveno-crne koalicije iz 1999. godine, današnji predsjednik Nikolić i njegov suradnik Aleksandar Vučić, obećavaju sve što je suprotno onome za što su se zalagali još donedavno: i slobodu štampe, i dobre međususjedske odnose u regiji i šire, i departizaciju društva i svašta još.

Činjenica je da im, iako konkretna imena ministara još nisu objavljena, pa nije sigurno kako će buduća srbijanska vlada izgledati, već sada nitko ne vjeruje. Činjenica je i to da je Demokratska stranka razbijena izbornim porazom u krajnjem skoru, ali najviše vlastitim kriminalom, nepotizmom i “odljepljivanjem” od stvarnosti, da još nije shvatila da odlazi u opoziciju i da joj se valja pod hitno, čak i u oporbi, rekuperati, kao i to da ovi koji su namjerili praviti novu vladu nemaju dovoljno kvalitetnih kadrova koji će se umjeti suprotstaviti svim izazovima, prvorazredno ekonomskim, koji stoje pred Srbijom i njenim građanima.

Suglasnost je, u principu, opća: bolje biti neće. A nastavak slijedi – zadnji rok za novu vladu ističe za dva mjeseca…