Nibiru i kraj svijeta
Nakon što je 18. lipnja BBC prikazao dokumentarni film i donio nove fotografije koje ukazuju na moguće postojanje planeta Nibirua, širom interneta ponovno su se pojavile spekulacije o skoroj globalnoj katastrofi koja će u 2012. označiti kraj čovječanstva. U kontekstu opće euforije vezane uz majanski kalendar, dolazak ovog planeta predstavlja konačnu točku na i.
Čitajući komentare brojnih zainteresiranih ljudi, izgleda kao da jedan dio svjetske populacije jedva čeka da se okonča materijalno postojanje planeta Zemlje i da uđemo u stvarnost nekih viših dimenzija. Ideje o dolasku velikog planeta koji će izazvati globalnu katastrofu kao da su u skladu s pretpostavkama kvantne fizike koje kažu da nema postepenog prelaska s jednog nivoa na drugi. Prelazak je moguć samo nakon određenog kriznog stanja koje aktivira energije promjene.
Teorija velikog uništenja
Godina u kojoj živimo postala je bremenita bogatom simbolikom koja nas zapljuskuje sa svih strana i zamagljuje neke istine. U skladu s velikom čovjekovom potrebom da na sve što doživljava projicira unaprijed stvoreno značenje, suočeni smo s neprestanim pokušajima da se problemi ovoga svijeta razriješe njegovim uništavanjem. Nibiru ili Planet X samo je jedan od mogućih načina bijega od stvarnosti koju smo stvorili. Ne izgleda li prilično besmisleno da jedan planet okonča sve iluzije koje smo stvarali tisućama godina?
Po mišljenju onih koji zastupaju teoriju velikog uništenja, planet Nibiru je čak četiri puta veći od Zemlje. Čak i ako ne dođe do njihovog direktnog sudara, prolazak Nibirua pored Zemlje izazvat će geotektonske poremećaje koji će uništiti veći dio života na našem planetu. Doći će do izmjene Zemljinih polova i ona će promijeniti svoju orijentaciju magnetskih polja. To će biti dovoljno da se počnu pomicati postojeći kontinenti i da dođe do potonuća velikih područja.
U propagiranju teorije dolaska ogromnog planeta najviše se istakla Nancy Lieder, Amerikanka koja je tvrdila da je od izvanzemaljskih civilizacija primila informacije o Planetu X. U svojim prvim istupima u javnosti ova Amerikanka najavila je dolazak velikog planeta tijekom 2003. godine i upozorila na kataklizme koje će se desiti. Nakon što je ta godina prošla, nemušto se pravdala kako je namjerno dala krivu informaciju o datumu radi zavaravanja skeptika širom svijeta. Zahvaljujući ovim krivim predviđanjima euforija oko Nibirua se postepeno stišala, tako da su se zaljubljenici teorije katastrofe počeli naslađivati drugim mogućnostima uništenja. Ipak, s približavanjem 2012. godine i s krajem kalendara Maja Nibiru je ponovno došao u prvi plan i natjerao mnoge da sa strahopoštovanjem spominju njegovo ime. Najnoviji dokumentarac BBC-ja dodatno je osnažio čitavu priču i potaknuo mnoge da zabrinuto gledaju u nebo, tražeći svijetlu točku koja nam se približava.
U razmatranju ideje kraja svijeta svakako treba razlikovati autentična proročanstva i manipulacije javnošću. Strah je jedna od najefikasnijih metoda kontrole javnog mnijenja. U trenucima kada su zastrašeni ljudi prestaju razmišljati i stapaju se u bezličnu gomilu koja automatski preuzima ponuđene modele doživljavanja stvarnosti. Tada je moguće realizirati sve vrste restriktivnih mjera i ograničiti ljudska prava i slobode. Kada i ne bi bilo Nibirua, vladajuće strukture bi ga izmislile, baš kao i različite epidemije i ekonomske krize. Najvažnije je pažnju ljudi odvojiti od njih samih i preusmjeriti je na neki nivo neosobnog ispaštanja.
Nema razloga za strah
U gnostičkom Tominom evanđelju učenici dolaze Isusu i mole ga da govori o kraju svijeta. Neopisivo ih zanima kako će sve to izgledati i gdje će oni završiti. Isus im odgovara: “Jeste li uopće pronašli Početak tako da sada možete pitati o kraju? Mjesto gdje se nalazi Početak ujedno je i mjesto kraja. Blagoslovljen je onaj koji će stajati na Početku i na taj način znati kraj. Taj neće nikada umrijeti.”
Ovaj Isusov odgovor dobro opisuje i trenutnu situaciju u svijetu. Velik se broj ljudi bavi globalnim katastrofama i krajem svijeta, a da pritom nisu razriješili osnovni problem otkrivanja svog pravog identiteta. Odgovor na sva pitanja vezana uz ono što je oko nas nalazi se unutar nas. Poput nekih spavača, mi sanjamo sebe u različitim ulogama i pritom zaboravljamo onog koji sve sanja.
Ova će godina proći i pritom uopće nije važno hoće li Zemlju udariti neki planet ili asteroid. Tim činom neće doći ni do kakvog pomaka u našem snu koji sanjamo otkada smo prvi put počeli živjeti na Zemlji. Negativna nam očekivanja samo odvlače pažnju od onoga što je najvažnije i tako nas još više zarobljavaju u vlastitim iluzijama. Različite ezoterijske pretpostavke o ovom svijetu kao školi života u mnogo čemu se pokazuju nedosljednima. Odgovor na pitanje je li u našu stvarnost uključen program oslobađanja ili nije svatko mora pronaći za sebe. U tom nam traženju zasigurno neće pomoći nikakve svemirske katastrofe i odlasci u petu dimenziju postojanja. Odgovor koji tražimo upravo je ovdje gdje je nastao i nastaje svakim našim novim buđenjem nakon prespavanog noćnog sna. Ako malo bolje razmislimo, nije teško zaključiti da smo svi mi istovremeno pitanje i odgovor koji tražimo. A ukoliko jednom i dođe neki Nibiru ili Planet X, stvarno nemamo razloga za strah. Mi smo postojali i prije svih velikih svjetskih katastrofa, a postojat ćemo i poslije njih. One nemaju neku veću važnost u našem konačnom ispunjenju.