Pokrajine

Zaselak Vujaškovići kraj Krnjaka: bez struje, vode i telefona

Život bez komunalnih računa

Bračnom paru Nadeždi i Svetozaru Vujaškoviću, sada 74-godišnjacima, od Drugog svjetskog rata do danas struja nije priključena iz istog razloga: državi je preskupo postaviti 40 bandera do njihove kuće. Zato oni nisu zatrpani računima za komunalije, struju i telefon

Da se povijest ponavlja najbolje se vidi u selu Ponorcu, u zaseoku Vujaškovići u općini Krnjak. Bračni par Nadežda i Svetozar Vujašković, sada 74-godišnjaci, nakon Drugog svjetskog rata proveli su godinu dana u Srbiji i onda se vratili u svoj kraj. Isto se ponovilo i nakon zadnjeg rata. Oba puta nisu dobili struju. Zaselak Vujaškovići vjerojatno je jedini u Karlovačkoj županiji u koji nikada nije uvedena električna energija.

Zaselak se smjestio na zelenim padinama Skradske gore koju s tri strane okružuje rijeka Korana. Iako su smješteni na području s obiljem prirodnih ljepota i kulturno-povijesnih znamenitosti, život Vujaškovićima nije nimalo lagan. Put je vrlo loš, osobna vozila teško mogu prići, a prva trgovina, ona u Čatrnji, udaljena je šest kilometara.

Doktoru traktorom

– Zdravlje me služi, ali ne znam kako će biti kasnije. Ako trebam doktoru, odem pješice ili me netko preveze traktorom. Ako mi jednom zatreba hitna pomoć, ona ovdje ne može doći – napominje Svetozar.

– Vujaškovići su bili bogat zaselak, sa šest kuća prije Drugog svjetskog rata. Puno je ljudi tu živjelo i bavilo se poljoprivredom na ovim plodnim obroncima Skradske gore. Uzgajale su se svinje, koze, krave, volovi, konji, sve. A sijala se pšenica, zob, proso, kukuruz…

Kako kaže Svetozar, za vrijeme Drugog svjetskog rata izgorjele su tri kuće, da bi nakon rata, 1947. godine, nova vlast cijeli zaselak kolonizirala u Vojvodinu, na područje Kljaićeva. Nakon samo godinu dana, njegova se obitelj vratila na svoje ognjište. Nije im za zamjeriti. Tko je odrastao s pogledom na brežuljkastu visoravan Korduna, s Malom i Velikom Kapelom, Klekom i ličkom Plješivicom u pozadini, teško se od njega odvaja.

Obnovili su kuću koja je nastradala u Drugom svjetskom ratu, ali struja im nikada nije uvedena. Trebalo je postaviti 40 bandera da se provuče žica. Čak i u to vrijeme stanovnici su za priključak trebali platiti dio troškova, koji su za Svetozarovu obitelj bili preveliki. Previše je stupova koje treba postaviti za samo jednu obitelj.

Vujaškoviće je 1991. zadesio još jedan rat. Za Srbiju su otišli 1995, da bi se godinu dana kasnije vratili i počeli život ispočetka. Ovaj put njih dvoje sami, kao stari ljudi, jer su im djeca otišla za svojim životima.

– Sada imam dvije svinje i deset kokoši. Nemamo snage da bilo što drugo držimo. Od poljoprivrede radimo samo vrt. Posijem i duhana, to je jeftinije od kupovine – priča Svetozar.

I danas je problem tih istih 40 bandera da bi u njihov dom došla struja. Nadeždi i Svetozaru svjetlo daju petrolejke. Televizora nemaju. Ali najviše im nedostaju hladnjak i zamrzivač.

Hladnjak u šternji

– Zimi svatko na prozoru ima frižider, ali problem je ljeti. Ne možeš pojesti kokoš od tri kile, pa višak mesa i kvarljivo nosimo susjedu, dva kilometra od nas. Hrana se stalno kvari, a ne možemo sve nositi susjedu. Nekada hranu spuštamo u šternju, jer je unutra puno hladnije – govori Svetozar.

Prema riječima načelnika Krnjaka Rade Kosanovića, selo Vujaškovići stavljeno je prije četiri godine u plan elektrifikacije općine.

– Nije riječ samo o ovoj obitelji, iako je ovo najteži slučaj. Riječ je i o jednom dijelu vikendica uz Koranu koje također nemaju električnu energiju. U današnje vrijeme bez struje nema nikakvog razvoja, pa ni razvoja turističkih potencijala ovog dijela općine – kaže načelnik.

Svetozar Vujašković kaže da nemaju ni vodovod, ali kako su od 1947. jedina obitelj u zaseoku, imaju čak pet šternji, pa vode ima. Nedostaje samo hidrofor. Idu spavati sa zalaskom sunca, što i nije problem tokom ljeta, ali za vrijeme dugih zimskih noći nedostaje im televizor. Kupovinu trebaju dobro organizirati, jer u trgovinu idu pješice. Ništa ne smiju zaboraviti kupiti – povratka u trgovinu taj dan nema.

Život u skladu s prirodom i na prekrasnoj poziciji ima još jednu prednost: nema računa za komunalije, struju i telefon. Nema nikakvih računa, osim ako se ne uvede porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište. Tada će ovo dvoje ljudi socijalnu pomoć od koje žive vraćati državi kao porez.

Jadranko Mrkalj

Novi sisački paroh, jerej Veselin Ristić

Volimo svoje, poštujmo tuđe

Došao sam da bih sa svima njegovao prijateljske odnose, kako prema pravoslavnim vjernicima, tako i prema kolegama drugih vjerskih zajednica, kaže sisački paroh

Novi sisački paroh, jerej Veselin Ristić, rodom iz Bosne i Hercegovine, na dužnost u sisačku parohiju stupio je 15. marta. U svojoj prvoj parohiji naslijedio je poznatog sisačkog protojereja Petra Oluića, koji je otišao u penziju, ali još uvijek kao aktivan član zajednice sudjeluje u crkvenim događanjima.

– Došao sam da bih sa svima njegovao prijateljske odnose, kako prema pravoslavnim vjernicima, tako i prema kolegama drugih vjerskih zajednica. Prenosit ću vjernicima želju da svi zajedno gradimo mir i ljubav, jer prije svega potrebno je voljeti svoje, a onda i poštovati tuđe. Iako postoji strah kod pravoslavnih vjernika u Sisku, imam volju da to promijenim, da ljude oslobodim straha, da se ne srame vjere, jer samo tako će ih i drugi ljudi cijeniti i prihvatiti. Radit ću i na tome da imamo više zajedničkih druženja – kaže Ristić.

Paroh planira od jeseni organizirati pravoslavni vjeronauk u prostoru crkve Svete Petke u Sisku. Zasad ima osmero djece koja bi ga pohađala, a ukoliko bude više zainteresiranih, radit će na tome da vjeronauk bude organiziran i u školi.

Svake nedjelje u crkvi Svete Petke u Sisku okuplja se petnaestak vjernika, a većim praznicima dođe mnogo više pravoslavnih vjernika s područja grada Siska i pripadajućih naselja. Na jedan od tih svetih dana, na Vidovdan, okupilo se u prostoru crkve u Lovrićevoj ulici šezdesetak vjernika. Nakon jutarnje liturgije, održan je parastos svim poginulim srpskim borcima u povijesti, a u popodnevnim satima jerej Ristić održao je predavanje o značaju praznika Vidovdana. S pažnjom su ga slušali okupljeni sisački osnovci.

– Značaj Vidovdana prikazao sam kroz pitanje koliko smo toga spremni da učinimo za svoju vjeru, da zajedno očuvamo ono što su naši pradjedovi očuvali, kada su i u teškim periodima slavili slave. Predavanjem sam pokušao objasniti da je prava vrijednost u tome da se ne postane rob materijalnog, nego da se posveti vrijednostima carstva nebeskog – kaže Ristić.

Protojerej stavrofor Petar Oluić održao je riječ povodom 91-obljetnice postojanja sisačke parohije, u kojoj su prije njega sveštenici bili protojerej stavrofor Boško Bogunović, protojerej Branko Barać i protojerej stavrofor Bogdan Matković.

Mirna Jasić

Razgovor s Dragutinom Babićem sa zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti

Suživota je bilo i u ratu

Ljudi su na ovim prostorima bili naučili živjeti jedni s drugima, a rat je to destruirao. No ne do kraja, što pokazuju neka moja istraživanja

Sociolog Dragutin Babić sa zagrebačkog Instituta na migracije i narodnosti smatra da postoje pretpostavke za obnovu multietničkih lokalnih zajednica, ali u tome ima i određenih prepreka.

Tvrdite da je suživot očuvan unatoč ratnim zbivanjima?

– Što se tiče suživota u poslijeratnom razdoblju, od 1995. naovamo, može se reći da se događaju pozitivni pomaci. Pokazuje se da kod ljudi još uvijek postoji pozitivno sjećanje na suživot, jer je on prije rata bio značajna vrijednost na ovim prostorima. Bio je svojevrsna konstanta i ljudi su bili naučili živjeti jedni s drugima, a rat je to destruirao. No ne do kraja, što pokazuju neka moja istraživanja koja su dokazala da postoje određene enklave, segmenti, u kojima je suživot i u teškim vremenima egzistirao. Pored sjećanja na suživot, i u ratnom vremenu je bilo međusobnog pomaganja i to treba iskoristiti kao pozitivni socijalni kapital, koji se u poslijeratnom periodu ne koristi dovoljno. Politika, iz samo njoj poznatih razloga, nije ovu dobru tendenciju koristila, jer joj je nacionalizam služio za održavanje na vlasti, inače bi rezultati bili daleko bolji. Važne su i makropolitičke poruke, politika, crkva, intelektualci, jer olakšavaju ljudima život u lokalnim zajednicama. To bi trebalo koristiti prilikom obnove suživota multietničkih lokalnih zajednica, kroz prijateljstva, kumstva, multinacionalno susjedstvo, pa i mješovite bračne veze, kojih ima sve više.

Koje su prepreke i problemi?

– Zašto to ne ide brže? Jedan faktor je činjenica što su ti prostori slabo razvijeni. Radi se o županijama koje su ispod 70 posto prosjeka razvijenosti države. To znači da je tu život težak svima, i Hrvatima i Srbima. To se onda može i politizirati u etničkom segmentu, pa se kaže: tamo se ne ulaže jer su tamo “ovi” ili “oni”, ili se kaže “samo se njima pomaže”, što ponegdje može biti i točno. Naime, u Hrvatskoj ne postoji dugoročna razvojna strategija. Dovoljno je vidjeti položaj Slavonije, na primjer, ili nekih dijelova Dalmacije. Dakle, te prostore treba ukupno jače razvijati. Onda bi se podigao ukupni kvalitet života, pa bi ljudi dobili stimulans za povratak, da imaju od čega živjeti. Drugo, promijenjene su životne navike. Ako je netko otišao u urbanu sredinu, teško će se ponovno vratiti. Treba ukazati i na etničke incidente kojih je, nažalost, bilo, ali im se nakon rata broj smanjuje. Tu su i problemi obnove kuća, stanarskih prava, egzistencijalni problemi. Za međunacionalne odnose važna je i makropolitička situacija na prostorima Jugoslavije, jer sve što se događa u novonastalim državama ima utjecaj na relaciji Srbi – Hrvati. Posebno tu mislim na odnose Zagreba i Beograda. Dakle, sve će to utjecati na situaciju na terenu.

Milan Cimeša

Tečaj pododbora SKD-a “Prosvjeta”

Virovitičani uče ćirilicu

Desetero učenika osnovnih škola iz Virovitice i okolice odlučilo je ljetne školske praznike iskoristiti za učenje ćirilice. Svakog utorka predvečer oni se nalaze u prostorijama organizatora tečaja, virovitičkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”. Učenje ćiriličnog pisma omogućeno je zahvaljujući poticaju generalnog konzula Republike Srbije u Vukovaru Živorada Simića, koji je “Prosvjeti” poklonio tri kompleta “Početnice za srpski jezik” za prvi razred osnovne škole, u izdanju beogradskog Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva.

Prve sate učenja djeca su izrađivala azbučna slova od tvrdog kartona po principu slagalice. Voditeljica tečaja, profesorica Gordana Kos, izuzetno je zadovoljna reakcijom i suradnjom učenika, a zadovoljna je i predsjednica pododbora Ljiljana Vukomanović.

– O nekom obliku učenja ćirilice i srpskog jezika razgovaramo već duže vrijeme, a ove godine naš smo plan i realizirali. Dobili smo podršku roditelja, puno nam je pomogao konzulat Republike Srbije u Vukovaru, sretni smo što djeca s voljom i zanimanjem dolaze na ove radionice i što su vrlo brzo naučila razliku između abecede i azbuke – kaže predsjednica pododbora.

G. G.

Radovi na crkvi Svetih otaca Prvog Vaseljenskog sabora u Daruvaru

Uređena crkvena ograda

Početkom srpnja obnovljena je ograda parohijske crkve Svetih otaca Prvog Vaseljenskog sabora na Trgu kralja Tomislava u središtu Daruvaru. Kapiju staru stotinu godina uredili su sezonski radnici angažirani na javnim radovima, u okviru redovitih poslova uređenja grada.

– Osigurali smo osam kilograma boje, a Grad Daruvar dao je radnike. Izuzetno smo zadovoljni što je program javnih radova obuhvatio i obnovu naše kapije – rekao nam je protojerej Luka Bosanac, dodavši kako je posljednji put ograda uređivana daleke 1999.

No, obnova oronule crkve, sagrađene 1749. godine, još nije na vidiku, iako zidovi, krovište i stolarija vape za sanacijom. Daruvarska crkva jedan je od važnih spomenika barokno-klasicističke arhitekture na širem prostoru Slavonije. Elementima klasicizma, koje je crkva dobila prilikom obnove 1848. godine, nisu poremećeni njezin sklad i ljepota. Od 28. travnja 2005. godine upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, na Listu zaštićenih kulturnih dobara.

G. G.

Obilježen dan Vijeća srpske nacionalne manjine Općine Barilović

Još trinaest kuća bez struje

U Elektri tvrde da za uvođenje struje nema novca. Što se vodovoda tiče, on je došao do Kosijerskog Sela, ali ljudi još nemaju priključke, što bi trebalo biti riješeno do kraja jula

Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Barilović obilježilo je u subotu, 7. juna prvi put svoj dan i krsnu slavu, Ivandan. O radu Vijeća i njegovim planovima govorio je predsjednik Milosav Kuljanin, a obred lomljenja slavskog kolača vodio je karlovački paroh Slaviša Simaković. O položaju srpske zajednice na području Karlovačke županije govorio je predsjednik županijskog VSNM-a Rade Kosanović.

Općina Barilović ima oko 3.600 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 2001. Srba je bilo više od 620 ili oko 18 posto, dok ih je danas, prema nezvaničnim rezultatima lanjskog popisa, više od 570 ili oko 16 posto. U posljednjih šest godina nije bilo međunacionalnih incidenata.

– Problemi su veliki, posebno kada se govori o povratku i obnovi. U Kosijerskom Selu je sagrađena samo jedna kuća za povratnicu, kao i u Malom Kozincu, a tek dvije u Perjasici, pa se ljudi nemaju kamo vratiti. U “Oluji” su svi izbjegli, tako da se svi Srbi u općini mogu smatrati povratnicima. Ostalo je devetero ljudi i svi su ubijeni. Tražimo još sedam lica, otprilike znamo gdje su pokopani, ali na sve naše zahtjeve za ekshumacijom, identifikacijom i dostojnom sahranom državne institucije nisu reagirale. Manjinsko vijeće će i dalje inzistirati na rješavanju tog i svih ostalih problema – rekao je Milosav Kuljanin.

U ovoj općini Srbi su uglavnom starije životne dobi, imaju kakve-takve penzije, uglavnom male poljoprivredne, a preživljavaju baveći se i dalje poljoprivredom, pa barem hranu ne moraju kupovati. Još je 13 kuća bez struje, za uvođenje koje u Elektri tvrde da nema novca. Vodovod je došao do Kosijerskog Sela, mada ljudi još nemaju priključke, što bi trebalo biti riješeno do kraja jula. Plan je da vodovod ide dalje prema Malom i Velikom Kozincu.

Saradnja VSNM-a s Općinskim vijećem, srpskim predstavnicima i načelnikom općenito je dobra. Doduše, VSNM nema prostorija za rad, pa se vijećnici sastaju po privatnim kućama. Tako je i prva slava Vijeća održana u dvorištu kuće Marka Kosijera u Kosijerskom Selu.

Problem predstavlja i kašnjenje s registracijom Vijeća, zbog čega još nisu stigla financijska sredstva koja je općina namijenila srpskoj zajednici.

M. Cimeša

Tjedan kulturne raznolikosti u igraonici “Zvončica” u Sisku

Pružite ruku jedni drugima

S obzirom na nacionalnu strukturu stanovnika sisačkog naselja Caprag, igraonica od svog osnivanja prije dvije godine nosi zamisao povezivanja vjera

Prvi Tjedan kulturne raznolikosti pod nazivom “Prijatelji iznad svega” održan je u sisačkoj igraonici “Zvončica” u Capragu, u sklopu tamošnje Narodne knjižnice i čitaonice “Vlado Gotovac”. U pet dana, bogatim kulturnim programom, koji je igraonica organizirala u suradnji s Medžlisom islamske zajednice Siska, SKD-om “Prosvjeta” iz Dvora i Romskim kulturnim centrom Sisak, predstavili su se pripadnici tri vjere, pravoslavne, katoličke i islamske. Kako je navela moderatorica programa Dragana Čubrilo Bila, Tjedan je organiziran uz podršku vjerskih zajednica grada Siska, paroha Veselina Ristića, imama Alema efendije Crnkića i župnika Branimira Goretića.

– Naša igraonica od osnivanja prije dvije godine nosi zamisao povezivanja vjera, s obzirom na nacionalnu strukturu stanovnika ovog sisačkog naselja. Zato kroz naše programe, koje organiziramo za polaznike od prve do 14. godine, djecu učimo bogatstvu kultura. Zajedno obilježavamo i sve velike blagdane, katoličke, pravoslavne i muslimanske. Po takvom programu za predškolski uzrast jedinstveni smo u Hrvatskoj – kaže Dragana Čubrilo Bila, voditeljica “Zvončice”.

Prvog dana Romi su se predstavili igrokazom, recitacijama i trbušnim plesom. Potom su drugog dana svoje običaje predstavili Bošnjaci, uz program KUD-a “Nur” iz Siska. Trećeg dana srpsku tradiciju prezentirali su članovi Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” pododbora Dvor, pod vodstvom Slobodana Repaka. Osim izvođenja recitacija i horske pjesme, najmlađi članovi ovog društva, njih 24, uz pratnju harmonikaša otplesali su koreografije igara s Banije i Korduna, iz Šumadije i Bosilgrada. Četvrtog dana predstavila su se hrvatska društva, među kojima i KUD “Komarevo”, Ženski vokalni ansambl “Petrus” iz Petrinje i sisački brejkeri “Strit šedous”.

Četrdesetak sudionika posljednjeg su se dana programa i zajednički predstavili, a prvo ovakvo multikulturalno druženje u Sisku završeno je prigodnim igrokazom koji se, kao i sam Tjedan kulturne raznolikosti, zvao “Prijatelji iznad svega”, a nosio je prigodnu poruku: “Pružite ruku jedni drugima, zagrlite one koje volite, recite lijepu riječ svakome. Ne mrzite! I najvažnije… vjerujte!”

Mirna Jasić

Jubilarna petnaesta manifestacija “Dani Borova – Borovsko leto”

Plesali, pevali i slikali

Međunarodni festival folklora, pevačka priredba Prvi glas Borova i Međunarodna likovna kolonija samo su neke od manifestacija u sklopu bogatog “Borovskog leta”

Jubilarna petnaesta manifestacija “Dani Borova – Borovsko leto” bogata je kulturnim i zabavnim sadržajima koji iz vikenda u vikend okupljaju brojne posetioce iz Borova i okoline. Među tim događajima značajno mesto pripada 13. Međunarodnom festivalu folklora, koji je ove godine okupio oko 200 učesnika.

Nakon svečanog defilea ulicama Borova, na letnjoj pozornici Kulturnog centra upriličen je celovečernji program pet društava iz Hrvatske, BIH-a i Srbije, koja su ljubitelje folklora igrom i pesmom provela kroz Slavoniju, Srem, centralnu, južnu i jugoistočnu Srbiju te bosansku Posavinu. Pored domaćina i organizatora, kulturno-umetničkog društva “Branislav Nušić” iz Borova, koje je na scenu borovskog festivala izvelo folkloraše svih uzrasta i svoj tamburaški orkestar, posetiocima su se predstavili članovi Akademskog društva Visoke turističke škole “Novi Beograd”, Srpskog kulturno-prosvjetnog društva “Prosvjeta” iz Obudovca, Kulturno-umetničkog društva “Ljubomir Ratić Bubo” iz Vere i šidski trubači, članovi orkestra “Lira” iz Šida.

Više od 600 posetilaca okupilo se poslednjeg junskog vikenda kada je u organizaciji Radio Borova i uz direktan radijski prenos održano takmičenje pevača amatera za Prvi glas Borova. Prvo mesto i novčanu nagradu organizatora u iznosu od 1.000 kuna osvojio je Petar Dujković, 13-godišnjak iz Borova koji se predstavio starom narodnom pesmom “Karanfil se na put sprema”. Drugo mesto i od 500 kuna pripali su prošlogodišnjoj pobednici Jasni Blitvi koja je otpevala pesmu “Sudbo moja” Jelene Tomašević. O trećem mestu odlučila je publika SMS porukama, a najviše glasova podrške dobila je 10-godišnja Katarina Lukić iz Borova i pesma “Oj livado, rosna travo”, osvojivši tako novčanu nagradu u iznosu od 300 kuna. O prvoj i drugog nagradi odlučio je tročlani žiri u sastavu: Živojin Jergić, vokalni solista Radio-televizije Vojvodine, Aleksandra Saška Krtinić, sviračica tradicionalnih instrumenata i Milenko Milo Mićanović, šef orkestra “Visoki napon”. Svih 16 takmičara pratio je orkestar “Maratonci” pod upravom Srđana Kolara, a u revijalnom delu programa nastupila je Plesna grupa “Venera” iz Borova naselja.

Uprkos vrućinama i najezdi komaraca, u Borovu je uspešno održana i 21. Međunarodna likovna kolonija na kojoj je ove godine učestvovalo dvadesetak likovnih stvaralaca iz Beograda, Brčkog, Crvenke, Koluta, Novog Miloševa, Novog Sada, Osijeka, Pančeva, Sombora, Vrnjačke Banje, Vukovara i Borova. Fond slika likovne sekcije borovskog KUD-a tako je obogaćen novim platnima koja su oslikana motivima Borova i uvek inspirativnog Dunava, ali i motivima koje su umetnici poneli iz svog zavičaja.

Osim kulturnih, “Borovsko leto” bogato je i sportskim događajima, kao što su turniri u malom fudbalu, košarci, šahu, ribolovu, a sve će biti začinjeno tradicionalnom fišijadom, tako da će osim domaćih, i Borovci koji u zavičaj dolaze na godišnji odmor iz Norveške, Engleske, Irske, Kanade, pa čak i iz Australije, imati u čemu da uživaju.

D. Bošnjak

Ljetni kamp “Vuk Karadžić” u Mađarskoj

Stekli nove drugove

U jezičnom kampu “Vuk Karadžić”, održanom od 25. juna do 2. jula u Balatonfenjvešu, turističkom mjestu na Balatonu, bilo je sedmero učenika starih od osam do 12 godina, od toga petero iz Zagreba, a dvoje iz Banovaca kod Vinkovaca.

Učenike koji su došli u kamp, što je dio dugogodišnje suradnje VSNM-a Grada Zagreba i Srpske manjinske samouprave u Mađarskoj, vodila je vijećnica Bogdanka Srdić-Vulpe.

– Održana je nastava ćirilice, likovnog i muzičkog, radile su dramska sekcija i zbor, a svi su zadnje večeri na priredbi pokazali svoje umijeće – rekla je Bogdanka Srdić-Vulpe.

Za polaznike kampa, djecu iz Mađarske, Hrvatske i Srbije, organizirana je biciklijada na kojoj se vozilo 30 kilometara. Tom prilikom obiđeni su jedan zavičajni muzej i etnografski muzej u kome su izložene nošnje tog kraja, a u dvjema sobama izlošci su lutkice i medvjedići.

Održana su i sportska takmičenja, pa je Mirko Jokić iz Zagreba osvojio prvo mjesto u tenisu. Naravno, u slobodno vrijeme djeca su se kupala u Balatonu koji im je služio kao osvježenje od pasjih vrućina. Djeca su upoznala mnogo novih drugova s kojima će se dopisivati i jedva čekaju da i sljedeće godine dođu u kamp.

N. Jovanović

Stogodnjak (119)

13. 7. – 20. 7. 1912: izišla je knjiga o popisu stanovništva u Dalmaciji koji je obavljen krajem 1910. godine. Po njemu Dalmacija ima 645.680 žitelja, od čega 10.811 stranih. Najviše je katolika – 538.101 ili 83,35 posto, pravoslavnih je 105.335 ili 16,31 posto, a ostalih 2.230 ili 6,34 posto, od čega najviše Židova – 523. Najveći broj Židova živi u splitskom kotaru, njih 160, koji su skoro svi nastanjeni u Splitu kao trgovci. Najjače je zastupljena katolička vjera u kotaru splitskom i zadarskom, a pravoslavna u kotarevima Benkovac, Knin, Kotor i Sinj. Najveći porast pravoslavnog stanovništva zabilježen je u benkovačkom kotaru, a najmanji u kotorskom. Dva glavna jezika u Dalmaciji – srpski ili hrvatski i talijanski – govorilo je 1890. godine 501.307 katolika i pravoslavaca i 16.000 Talijana, 1900. godine – 565.276 i 15.279 žitelja, a 1910. godine – 610.669 i 18.028 žitelja. Svi kotarevi, osim zadarskog, pokazuju hrvatski ili srpski posjed u razmjeru od 90 do 99,8 posto. U zadarskom kotaru ima Hrvata i Srba 85 posto, a Talijana samo 14 posto. Sedam kotareva ima preko 99 posto hrvatskog i srpskog življa, a pet preko 97 posto.

* Uprava Srpskog djevojačkog internata u Zagrebu obavještava sve roditelje da će uskoro razaslati sve prospekte internata o “uslovima za primanje pitomica. Koji roditelji žele u idućoj godini 1912./1913. da smjeste svoju kćer u pomenuti zavod, neka se što prije obrate upravi internata u Preradovićevoj ulici 21. Prvenstvo imaju oni koji se prije jave.”

* Mirko Korolija iz Kistanja, “moderan književnik koji zauzima već vidno mjesto među mlađim istaknutim srpskim pjesnicima” i koji je dosad objavljivao radove u Srpskom književnom glasniku i Srbobranovu nedjeljnom književnom prilogu, vratio se iz Praga s diplomom. Na tamošnjem sveučilištu promoviran je za doktora prava. Odmah je krenuo svojoj kući, rekavši da će u Kistanjama otvoriti advokaturu, ali se posvetiti i političkom radu.

* Jedan pomalo neobičan oglas već danima se pojavljuje u novinama: “Dječak star 6 godina, srpsko-pravoslavne vjere, bez oca i matere i bez svake rodbine, vrlo bistar, poslušan, moli prijatelje sirotinje, da bi ga ko primio, u školu slao, te sa njime kao otac upravljao.”

Đorđe Ličina