Povratak ispod nulte točke

Taman kad su u pravosudnoj vrhuški, Ministarstvu pravde Srbije i Visokom savjetu sudstva (VSS), pomislili da su završili trogodišnju “santa barbaru” s izborom i nereizborom sudaca (i tužitelja), Ustavni sud Srbije 11. je srpnja usvojio više od 120 žalbi nereizabranih sudaca i utvrdio da u odlučivanju o njihovim prigovorima nije srušena pretpostavka da ispunjavaju uvjete za izbor na stalnu sudsku funkciju, te je poništio odluke VSS-a o njihovom nereizboru i naložio njihovo vraćanje na sudove onog ranga gdje su bili prije no što su u prosincu 2009. proglašeni nepodobnima za sudačku funkciju. I ne samo to, čini se da se identična ustavna odluka priprema i za nereizabrane tužitelje!

Dio javnosti je odlukom Ustavnog suda zadovoljan; nadležni su, pak, odmah pokazali nezadovoljstvo. Tako je Ministarstvo pravde priopćilo da je to udarac pravosuđu i borbi protiv organiziranog kriminala, te da odsad nadalje sva odgovornost za pravosuđe pripada Ustavnom sudu – lijep način da se oni iz mandata prošle Vlade liše odgovornosti! I VSS je reagirao priopćenjem, u kojem kaže da je sve radio shodno pozitivnim propisima o pravosuđu i odlukama samog Ustavnog suda, koji je imao nekoliko prilika da se upetlja u cijelu priču, što nije učinio.

Žalba žalbu stiže

Činjenica je da je Ustavni sud – što je vjerojatno najvažnija točka u trogodišnjoj mučnoj pravosudnoj sagi – još 2010. odbio raspraviti ustavnost Zakona o sucima, kojim je predviđen prekid stalnosti sudačkog mandata i ponovni opći izbor svih sudaca (identično i tužitelja) na sudovima i tužiteljstvima svih razina. I kasnije je Ustavni sud ili donosio nedorečene ili odbijao donositi odluke o procesu reforme pravosuđa, pa mu sad neki predbacuju da je čekao na promjenu vlasti, dok oni drugi ponavljaju “bolje ikad, nego nikad”.

Kako god, Ustavni sud još nije završio svoj zadatak: njegova prva odluka odnosi se samo na nešto više od 120 nereizabranih sudaca, od njih 837. “Pred Ustavnim sudom je ostalo više od 200 sudačkih i 120 tužiteljskih žalbi. Oko 150 sudaca upravo piše žalbe za Ustavni sud, dok VSS do danas nije dostavio odluke za još oko 300 sudaca”, saopćilo je Društvo sudaca Srbije.

VSS je taman uoči srbijanskih izbora na svim razinama 6. svibnja, objavio da je završio odlučivanje o prigovorima nereizabranih sudaca. Njihov učinak je ovakav: od 752 prigovora usvojeno je 98 i toliko će sudaca, odlukom VSS-a, biti vraćeno u sudačke redove. Odbijeno je 630 prigovora, šest je odbačeno, a 11 sudaca je u međuvremenu steklo uvjete za mirovinu.

Oni mediji koji su slijepo podržavali pravosudne “reformatore” – a oni su u većini – nakon odluke Ustavnog suda počeli su javnost plašiti imenima sudaca koji su poznati po notornim zloupotrebama svoje profesije, a sad će se vratiti u sudske fotelje. Time se, dakako, zamagljuje pravi problem: nepodobne, nemoralne i neradnike moglo se i redovnim putem razriješiti funkcije, po slovu ranijih propisa, ali problem je u tome što su u tzv. reizboru mnoga sporna imena ponovno izabrana (primjerice, suci koji su sudjelovali u izbornoj krađi 1996. godine), dok su mnogi dokazano časni suci ostali “ispod crte”, a da ni oni ni javnost do dana današnjeg – poput predsjednice Društva sudaca Srbije Dragane Boljević – nisu dobili suvislo obrazloženje.

Upravo stoga je javnost ove tri godine rogoborila da su suci birani po stranačkim listama i naklonostima: ponešto o tome govori i činjenica da nepovjerenje u pravosuđe raste i da ga je krajem prošle godine 83 posto građana stavilo među najkorumpiranije segmente društva, odmah iza političkih stranaka i zdravstva.

Najgore pravosuđe

Činjenica je i to da su na sve probleme u reformi i reizboru sudaca i tužitelja u Srbiji nadležne upozoravali brojni “međunarodni faktori”, od Venecijanske komisije, Vijeća Evrope i Evropske komisije, do međunarodnih sudačkih i tužilačkih organizacija, kao i domaćih, te stručne i ostale javnosti. Svi su oni bili proglašavani neprijateljima i zlobnicima i odbijani tvrdnjama da “reformatori” prave najbolje od najboljih mogućih pravosuđa. Sve primjedbe koje su im iznošene tijekom protekle tri godine, a koje je sad konačno ustanovio i Ustavni sud Srbije, slušaju od samoga početka procesa, ali su se ponašali kao da su nedodirljivi na svom izmišljenom Olimpu pravosudne hijerarhije.

Sad se čeka formiranje nove vlade i odgovor na pitanje kako će se neki novi ministar izboriti s vraćenim i zatečenim sucima i tužiteljima; dosad ih je bilo premalo, sad ih ima previše, ali i stari predmeti se mjere milijunima, a i armija nereizabranih sudaca i tužitelja je sve donedavno primala plaću, do trenutka dok im nije stigla konačna odbijenica VSS-a.

Bez obzira na opću državnu besparicu, nije problem u novcu, nego u normalnom i efikasnom pravosuđu i povjerenju. To će biti najteže uspostaviti.