Rabljena sedmica
TELEVIZIJA
Sabor je izabrao Domagoja Novokmeta, urednika u HTV-ovu Mozaičnom programu, za vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije, a zatim je raspisan javni natječaj za pravog glavnog ravnatelja koji bi trebao biti izabran za tri-četiri mjeseca. Novokmet zasigurno neće postati pravi glavni ravnatelj, jer ne zadovoljava uvjete natječaja, to jest nema dovoljno godina radnog staža, ali ta ga činjenica ne ometa da se ponaša kao da će njegova vladavina potrajati doživotno. Odmah je posmjenjivao podređene direktore i glavne urednike i postavio svoje uzdanice, među kojima ima i časnih i kompetentnih ljudi, ali to je sasvim irelevantno: na jesen će biti izabran glavni ravnatelj s punim petogodišnjim mandatom, a on će, naravno, imati svoje kadrovske zamisli, što znači da će rovovska borba klanova i dalje biti primarni oblik bavljenja novinarstvom na Prisavlju. Čemu bi trebao poslužiti ovaj upravljački intermezzo, osim da neke persone ižive šefovske nagone i tu si činjenicu upišu u reference, nije valjda jasno ni onima koji su se takvom rješenju dosjetili, ni onima koji su ga izglasali, ali logika ovdje ionako nije naročito važna.
Kako trenutačno stoje stvari, najizgledniji kandidat za trajnijeg glavnog ravnatelja jest Goran Radman, prijeratni direktor Televizije Zagreb i kasniji regionalni direktor u Microsoftu. No vremena za preokrete ovdje nikad nije manjkalo…
PRIJETNJE
Beogradski list “Press” objavio je, pozivajući se na tajnopolicijske izvore, da je odbjegli narkoboss iz Pljevalja Darko Šarić osigurao deset milijuna eura za narudžbu ubojstava šestero srbijanskih državnih funkcionara koje, navodno, smatra odgovornima za krah svoje narkokorporacije. Na listi su bivši predsjednik Srbije Boris Tadić, njegov šef kabineta i predsjednik Biroa za koordinaciju Savjeta za nacionalnu bezbjednost Miodrag Rakić, ministar unutrašnjih poslova i izgledni kandidat za premijera Ivica Dačić, šef BIA-e Saša Vukadinović, tužilac za borbu protiv organiziranog kriminala Miljko Radisavljević i ministrica pravde Snežana Malović. U prilog ozbiljnom shvaćanju prijetnji govore i dva nedavna ubojstva u Beogradu, koja se povezuju sa Šarićevom odmazdom, pa su mjere sigurnosti oko nabrojanih ljudi podignute na najvišu razinu.
TROŠKOVI
“Jutarnji list” otkrio je da Ministarstvo unutarnjih poslova, što hoće reći porezni obveznici, od ožujka 2011. plaća odvjetničke troškove optuženiku za ratne zločine Tomislavu Merčepu. Dosad je tako Merčepovu odvjetniku iz MUP-ove kase isplaćeno više od 400.000 kuna! Ali Merčep nije jedini optuženik za ratne zločine kojem policija plaća advokata. Tu su još i Franjo Drlje, Božo Krajina, Mihajlo Hrastov, Vladimir Milanković… I sve se to događa po Karamarkovu Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima iz 2009. godine: članak 98. tog zakona propisuje da je MUP dužan osigurati plaćanje pravne pomoći svojim sadašnjim i bivšim zaposlenicima koji su izvrgnuti pravosudnom progonu zbog obavljanja policijskog posla. To što svjesno sudjelovanje u ratnim zločinima, a za to se optužuje spomenute bivše MUP-ovce, nije obavljanje policijskog posla, e to nikoga ne smeta, jer je važno da vitezovi ne troše svoj novac na svoje advokate, što je i bila ideja Tomislava Karamarka.
Zanimljivo je, međutim, da takva zakonska podvala nije smetala birokratima iz Europske komisije, koji su zdušno podržali Karamarkov uradak, ali su se zato žestoko usprotivili zakonu koji je predlagala nova Vlada, a čija je osnovna ideja bila da se na vodeće položaje u policiji mogu postaviti i ljudi iz srodnih državnih tijela, to jest da policija ne mora biti osuđena na kadrove koje je u najviša policijska zvanja promovirao bivši ministar unutarnjih poslova. Usput, taj odbijeni zakonski prijedlog predviđao je i izmjenu članka 98. koji omogućuje plaćanje obrane Merčepu i drugovima.