Signali HRT-ove samovolje

Foto: Jovica Drobnjak

Mještane osam sela u sastavu općina Donji Lapac i Gračac već mjesecima ozbiljno boli glava, no ne od sunčanice izazvane ljetnom žegom, već od Hrvatske radiotelevizije! Problemi su za najveći dio srpskih povratnika u Doljanima, Dobroselu, Brotnji, Zaklopcu, Donjoj i Gornjoj Suvaji, Neteci i Beglucima započeli potkraj rujna prošle godine, kada im je državna televizija isključila, navodno zbog nerentabilnosti, odašiljač Stražbenica na istoimenom brdu, čime su ostali bez zemaljskog signala, a time i televizijskog programa. Pored svega, unatoč tome što nisu bili u mogućnosti pratiti program, HRT im je nastavio slati račune za televizijsku pristojbu, pa su se ozbiljno uvrijedili: ne želeći plaćati uslugu koju nemaju, mnogi su odjavili i televizore, a time i pretplatu. No, ni to im nije pomoglo – sada im stižu kazne u vidu prekršajnih postupaka i naloga za plaćanje pristojbe uvećanih za kamate, a nekima su odvjetnička društva koja zastupaju HRT ovršnim postupcima sjela na ionako mizerne, uglavnom poljoprivredne mirovine!

Kakva se sapunica u režiji HRT-a ondje zbiva provjerili smo u Donjoj Suvaji, iznad koje, u gustoj šumi, poput neke goleme šparoge, izviruje vrh ugašenog odašiljača na Stražbenici.

Nema ovog u pravnoj državi!

Po pasjoj vrućini, mještanka Dušanka Dubajić prisjeća se lanjskog 20. rujna, kada je oko 13 sati TV slika jednostavno nestala.

– Dotad smo imali dva programa državne televizije, jer se prije nešto više od dvije godine s analognog prelazilo na digitalne sisteme. Tada nam je obećano da ćemo, čim stigne novac, i mi dobiti digitalni signal, pa smo za 200 kuna kupovali aparate za prijem. Nakon što je signal nestao, nazvala sam službu u Zadru koja je održavala odašiljač da ih pitam o čemu se radi, a oni su mi kazali da im je žao: dobili su naređenje iz Zagreba da nas isključe, nema novca i digitalizacije na ovom području neće biti – priča dobro upućena Dušanka Dubajić.
U selima koja su posljednji put bila povezana autobusnom linijom prije više od dvadeset godina, televizija je ostala gotovo jedini oblik zabave, pa su se nakon gašenja odašiljača uglavnom svi odlučili pozdravili s HRT-om i pretplatiti se na kabelsku televiziju. Tako je i Dušanka ubrzo potpisala ugovor s B.netom, odnosno Total mrežom, ali računi za HRT-ovu pristojbu nisu prestali stizati.

– Kada sam obrazac za prestanak plaćanja pristojbe potvrdila u matičnom uredu u Gračacu, u januaru ove godine, istog su mi mjeseca došle na naplatu tri rate, 240 kuna plus 15 kuna kamata, iako od konca septembra nismo imali ni TV-signal ni TV-program. To sam platila, a onda je 2. maja HRT ustanovio da za januar nisam platila 88,30 kuna, 80 kuna pristojbe i osam kuna kamata. U redu, platim i to. I onda, 28. maja dolazi kontrola, dvojica u autu zagrebačke registracije. Kažu da su došli zbog televizije. Kakve televizije, pitam ih ja: dobro znate da ste nas vi isključili, to nije bila naša želja, mi smo bili zadovoljni i s dva programa. Sada imamo samo sliku koju nam omogućuje Total mreža… Na koncu, ja sam i odjavila televiziju. Da, ali imate prijemnik, kažu. A što to znači?, pitam ja, nije to samo kutija da gledam u nju, moram imati prijem, sliku koju nam vi niste omogućili. Tužit ćemo vas, kaže inkasator. Ma, ne možete vi mene tužiti, ja sam svoje odjavila i neću platiti sve da pravdu tjeram do Vrhovnog suda – prepričava Dušanka susret s kontrolorima HRT-a.
Prijetili su kontrolori sudom i drugim mještanima, koji su uglavnom starije životne dobi, pa su se mnogi pomalo uplašili. Našoj je sugovornici nedavno došla i opomena pred prekršajni postupak, a uz nju nalog za plaćanje 240 kuna pristojbe; misli da je riječ o računima za veljaču, ožujak i travanj.

– Nitko na svijetu, ako postoji pravna država i ako se radi po zakonu, ne može plaćati ono što ne koristi. Ako nam ne mogu dati signal s odašiljača, onda ne trebaju ni naplaćivati. Da nisu isključili odašiljač, ne bi nam palo na pamet uzeti kabelsku mrežu. Neću platiti, pa makar morala na sud – završava Dušanka Dubajić.

Badava smo plaćali

Njezin komšija Simeon Keča kao da je čuo o čemu razgovaramo, pa je pohitao prema nama s bijelom omotnicom u ruci: u njoj je zahtjev upućen HRT-u kojim traži da mu se odjavi radijski i televizijski prijemnik zbog nepostojanja digitalnog i analognog signala na području sela u kojem živi. Potpisao je i izjavu kojom, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, izjavljuje da je navedeni razlog odjave prijemnika istinit. Odjavu je pečatom i potpisom 4. siječnja potvrdila i služba za opću upravu u Gračacu, koja je dio Ureda državne uprave Zadarske županije. Unatoč tome, HRT mu je 27. lipnja poslao obavijest o pokretanju prekršajnog postupka, s uplatnicom od 240 kuna; kontrolor je, naime, 13. lipnja ustvrdio da Keča ne plaća TV-pristojbu za televizor koji je odjavio!

– Prošle smo jeseni plaćali pristojbu, iako nismo imali program, dakle plaćali smo badava. Još smo za 200 kuna kupili digitalni priključak, jer su nas na to navukli – kaže Keča, koji živi od 850 kuna poljoprivredne penzije. Zanimljivo, na uplatnici ne piše na koje se platno razdoblje odnosi.

– Kontrolori su zaprijetili da će moj slučaj predati sudu… ma, nek’ predaju kome hoće – ogorčen je Simeon Keča.
U raspravu se umiješao se i Mirko Dubajić Čobi, koji smatra da je slučaj s odašiljačem politički motivirana diskriminacija na nacionalnoj osnovi.

– Zašto signala nema baš u osam sela u kojima žive Srbi? Godinu dana imali smo analogni signal, jer smo bili u sustavu tzv. analognih otoka, ali od prošle godine aj’, zdravo! Treba tužiti državu, Sabor kao osnivača Hrvatske radiotelevizije, jer nam uskraćuje pravo na informaciju i naplaćuje nam nepostojeću uslugu pod prijetnjom pljenidbe penzije. Poručujem HRT-u da su oni servis: kako da im nešto platim ako mi ne pružaju uslugu? Logika govori sama, ne treba tu biti pravnik – kaže Mirko i dodaje da nitko nije protiv plaćanja pristojbe, ali osnovna je stvar da im onaj koji ih traži novac, HRT, pruži odgovarajuću uslugu, a to je televizijski signal.

Ljut je i na kontrolore: to su klinci, kaže, koji nemaju pravo ulaziti u kuće, mogu to samo uz sudski nalog.

– Ako im pet puta kažem da nema signala, neka to napišu i odnesu svom direktoru, pa neka se on raspravlja s direktorom Odašiljača i veza – dodaje Mirko.

Ovrhe bez obavijesti

Ništa bolje nije ni u susjednom selu, Doljanima. David Krneta Dakan prevalio je sedamdesetu. Iako ni on nije imao signala, HRT mu je ovrhom sjeo na poljoprivrednu mirovinu od 800 kuna: dvaput ju je u cijelosti zaplijenio, a treći su mu mjesec s računa skinuli 300 kuna. Za to je doznao u donjolapačkoj poslovnici Fine, kamo je otišao po penziju. Pao mu je mrak na oči, kaže, nikakvu obavijest prije toga nije dobio.

– Tek sam četvrti mjesec dobio punu mirovinu. Da mi nije žene i njene penzije, skapao bih od gladi. Ma, koji to zakon propisuje da čovjeka ostaviš bez ijedne kune za život? Zar nitko ne vodi računa o tome kako će ljudi preživjeti? – pita Dakan.

I on je prešao na kabelsku televiziju, pa nam u skromnoj sobici ponosno pokazuje programe.

– To ti je taj Total – govori dok mijenja kanale.

Najčešće gleda glazbeni program, a posebno voli narodnu muziku.

– Volim ja gledati i jedan ljubavni program, a najviše kada onaj garan u’vati… – šali se Dakan, dok ga supruga Dara hihotom upozorava da pazi što priča.

Iz njihova dvorišta, po kojem kljucaju kokoši, a jedan se garavi pas čisti od buha, odlazimo na uzvisinu iznad sela, gdje nailazimo na izuzetak od dosadašnjeg pravila: Jovo Obradović stanuje na najvišoj točki u selu, pa televizijski signal prima s odašiljača Ćelavac na Plješivici.

– Počeli su seljanima oduzimati od poticaja za poljoprivredu i mirovina kako bi se naplatili, a ljudi još od lani nemaju signala ni televizijske slike – potvrđuje nam Jovo.
Navodno, mještanima Doljana iz jednog je ureda Vlade svojedobno poručeno da bi trebalo mnogo uložiti u digitalni sustav, što državi nije isplativo. Isto tako, poručeno im je da će državna televizija uzimati pristojbu, bez obzira na to imaju li signala ili ga nemaju…

Strah od HRT-ovih kontrolora uvukao se duboko u selo, a da ga ne napušta govori i sljedeći primjer: iako je nakon gašenja odašiljača jedan od seljana odjavio TV-prijemnik i trenutačno ne dobiva nikakve informacije o tome što se zbiva u zemlji i svijetu, zabrinuo se da će ga posjetiti kontrolori ako fotografiramo “snijeg”, jedino što je u stanju proizvesti mrtva televizijska kutija. I potom mu naplatiti nešto čega, jednostavno, nema.

    Krivi su Odašiljači i veze

    O ovom smo slučaju od HRT-a dobili prilično iscrpno priopćenje, koje potpisuje Igor Medić iz službe za Odnose s javnošću.

    “Hrvatska radiotelevizija, prema Zakonu, nije dužna osigurati signal, već proizvesti program, a za signal je zadužena tvrtka Odašiljači i veze, koja je od 2002. izdvojena iz HRT-a kao zasebno društvo. Što se tiče odašiljača Stražbenica/Suvaja, on se nalazi na području tzv. analognih otoka, odnosno stotinjak područja u RH koja nisu pokrivena digitalnim signalom nakon gašenja analognog, odnosno prelaska na digitalnu televiziju. Napominjemo kako je Strategiju prelaska s analognog na digitalno emitiranje donijela Vlada 2008. godine, koja je tada odredila da pokrivenost stanovništva novim, digitalnim signalom treba biti 95 posto. Prema toj Strategiji, Odašiljači i veze su izgradili mrežu kojom je pokriveno 98 posto stanovništva. Dakle, preostalih oko dva posto nije pokriveno digitalnim signalom, i to su ti analogni otoci, među kojima je i Stražbenica/Suvaja, odnosno mjesta Brotnja, Donja i Gornja Suvaja, Neteka i Zaklopac. HRT pritom ne ulazi u razloge zbog kojih je tadašnja Vlada odredila da pokrivenost stanovništva treba biti 95, a ne 100 posto. Kada bi pokrivenost stanovništva bila 100 posto, ne bi bilo ni analognih otoka. Odašiljači i veze su u rujnu 2011. trajno isključili sve analogne televizijske odašiljače i pretvarače, odnosno analogne otoke, u koje se ubrajao i analogni TV-pretvarač Stražbenica/Suvaja. Budući da HRT nije zadužen, niti je u njegovoj nadležnosti rad odašiljača, ne možemo komentirati zašto pojedini od analognih otoka ipak nisu digitalizirani. Hrvatska radiotelevizija je svojim pretplatnicima na području tzv. analognih otoka poslala obavijest o gašenju analognih otoka, uz poziv da se jave, kako bismo im, bez dodatne naknade, poslali HRT SAT dekodersku karticu, koja će im uz odgovarajuću satelitsku opremu (prijemnik s Viaccess modulom i satelitskom antenom, što moraju sami nabaviti), omogućiti nesmetan prijem programa HRT-a putem satelita. Zakon o HRT-u kaže kako je ‘svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu’. Naglašavamo kako je 100 posto teritorija RH pokriveno satelitskim signalom te se stoga smatra kako su ispunjeni uvjeti za plaćanje RTV pristojbe. Gledatelji su se u ovom slučaju odlučili za prijem putem IPTV-a, odnosno nekog od telekomskih operatora, iako su mogli jednokratno investirati u satelitsku opremu, dobiti besplatno HRT-ovu dekodersku satelitsku karticu te uz plaćanje pristojbe HRT-u nastaviti gledati program putem satelita, u kojem slučaju ne bi plaćali mjesečne naknade IPTV operatorima. Naglašavamo kako su gledatelji o toj mogućnosti bili pravodobno informirani pismima odaslanima na njihove kućne adrese od strane HRT-a”, stoji u priopćenju.

      Pazite što plaćate!

      Iz službe Odnosa s javnošću HRT-a osvrnuli su se i na slučaj Simeona Keče i ovrha koje sjedaju na mirovine nekih mještana: “Što se tiče pretplatnika Keča Simeon, Donja Suvaja 12, Srb, on je svoj prijemnik odjavio sa danom 1. veljače 2012. godine i od tada više nije pretplatnik HRT-a. Međutim, istaknuli bismo da HRT svoje račune šalje svakih šest mjeseci radi štednje. Tako je i navedeni pretplatnik dobio račune za šest mjeseci, no račune za veljaču i ožujak, koje je dakle dobio u paketu sa onima dok je još bio pretplatnik, nakon odjave nije dužan platiti. Ovrhe za HRT obavljaju odvjetnička društva, stoga u slučaju bilo kakvih nepravilnosti ili protuzakonitosti molimo pretplatnike da nam daju konkretne primjere, ili se pak obrate nadležnim državnim tijelima.”