Slabi okvir za uredničku neovisnost HRT-a

William Horsley međunarodni je direktor Centra za slobodu medija pri Sveučilištu Sheffield, predstavnik za slobodu medija u Asocijaciji europskih novinara i bivši novinar BBC-ja. Budući da se dugi niz godina bavio odnosom državnih institucija i medija, s Horsleyjem smo prokomentirali amandmane na Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji koje je predložila Vlada.

Europska komisija amandmane na Zakon o HRT-u ocijenila je spornima kada je u pitanju zaštita te kuće od političkog utjecaja. Kakvim se vama čine ta zakonska rješenja?

S obzirom na to da amandmani kontrolu nad imenovanjem glavnog ravnatelja daju strankama koje upravljaju većinom glasova u parlamentu, rekao bih da oni slabe okvir za uredničku neovisnost HRT-a. Vlada se ovime izlaže optužbama da pokušava “preuzeti kontrolu” nad HRT-om, dajući glavnom ravnatelju sveobuhvatne ovlasti da imenuje glavne urednike i tražeći da se ta funkcija, putem obaveze ravnatelja da Saboru svake godine podnosi izvještaj, učini konstantno ovisnom o podršci parlamentarne većine. Tom prijedlogu nedostaju i transparentnost i nužne mjere kojima bi se osigurali nepristranost i raznolikost mišljenja. Hrvatska televizija ranije je optuživana zbog političke pristranosti, što zaslužuje da se preispita u neovisnoj istrazi, jednako kao što bi trebalo ispitati navode o lošem upravljanju, o čemu su govorili neki istaknuti novinari, kojima se zbog toga prijetilo otkazima. Situacija u Hrvatskoj dodatno je zabrinula europske stručnjake koji strahuju da političke snage u nekim zemljama tretiraju javne medije kao svoje privatno vlasništvo, što oni sasvim sigurno nisu.

Kako to radi BBC

Kako se imenuje uprava BBC-ja i kojim se mehanizmima tamo osigurava zaštita od političkog utjecaja?

Predsjednika BBC Trusta, nadzornog tijela kuće – a trenutno je to lord Chris Patten, bivši ministar u vladi konzervativaca – imenuje vlada na prijedlog parlamentarnog odbora sastavljenog od predstavnika svih stranaka. Sustav se oslanja na svestranački konsenzus koji je dosad funkcionirao bez ozbiljnijih problema. Ostalih 11 članova Trusta odabire se bez obzira na njihove stranačke sklonosti, na temelju njihove posvećenosti BBC-jevim ciljevima kao javnog medija i njihove individualne stručnosti. Transparentnost se postiže pozivom velikog broja kandidata da se jave na natječaj, dok se zadatak selekcije povjerava panelu širokog članstva, uključujući i osobu za neovisni nadzor i predsjednika. Trust donosi opću strategiju rada i njemu je odgovoran Izvršni odbor, na čijem je čelu glavni ravnatelj, istovremeno i glavni urednik. U formalnom smislu, pokušaji političkog utjecaja na uredničku politiku mogu se prijaviti Odboru za uredničke standarde Trusta, koji ponekad ima primjedbe na sadržaj. Sadašnji glavni ravnatelj Mark Thompson nedavno je rekao da je BBC tijekom 1980-ih bio “lijevo pristran” u odnosu prema vladi Margaret Thatcher, no naredni predsjednici i ravnatelji upadljivo su držali za sebe svoje stranačke preferencije i generalno se dobro odupirali intenzivnim političkim pritiscima i lijevih i desnih vlada.

Koje biste modele upravljanja javnom radio-televizijom izdvojili kao najuspješnije?

Velika Britanija ističe se kao zemlja koja ima najsofisticiraniji i najuspješniji sustav upravljanja javnim medijima, no, kako je rekao bivši kontrolor uredničke politike BBC-ja Stephen Whittle, on se pokazao kao neizvoziv jer je izrastao iz specifične političke i medijske kulture te zemlje. Nordijske zemlje i Nizozemska također imaju uspješne modele temeljene na obaveznoj pretplati koji opstaju jer ih podržavaju bogata društva, koja usto dijele političku kulturu i jako cijene javne medije i transparentnost. Njemački model također se diči regionalnom raznolikošću i visokim profesionalizmom, ali institucionalizirani utjecaj političkih stranaka na imenovanja u nadzornim odborima i na uredničkim pozicijama može se smatrati fatalnom manom u smislu uredničke i novinarske neovisnosti. Taj uzorak utjecaja vladajućih stranaka ima korumpirajući utjecaj u velikom dijelu Europe, primjerice u Francuskoj, gdje su velike ovlasti bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja da imenuje direktore javnih televizija izazvale opravdani bijes. Nažalost, primjeri postavljeni u Zapadnoj Europi, uključujući Francusku i Italiju, ohrabrili su pojavu strančarenja i sumnjivih imenovanja u javnim medijima i u mnogim zemljama Srednje i Istočne Europe.

Pritisci oglašivača i sponzora

Ovisi li sloboda javnog medija od partijske politike i o nekim drugim faktorima, osim o zakonodavstvu?

Da bi se to postiglo od vitalne je važnosti da se sami novinari odreknu stranačkih simpatija i da novinarska udruženja inzistiraju na uspostavi zakonodavnog okvira kojim će se čuvati njihova neovisnost. Osim toga, šira javnost mora biti informirana i na oprezu od korupcijskog utjecaja partijske politike i drugih partikularnih interesa u javnim medijima, te mora javno govoriti protiv toga. Velike demonstracije koje su se dogodile u Italiji protiv politizacije medija u vrijeme bivšeg premijera Silvija Berlusconija, kao i glasno protivljenje diljem Europe recentnom paketu medijskih zakona u Mađarskoj pokazuju da su kontinuirani pritisak javnosti i snažna argumentacija temeljena na autoritativnim istraživanjima, primjerice onima Vijeća Europe, ispravna platforma za zahtijevanje neovisnih sustava.

Velik dio prihoda HRT dobiva od oglašavanja, što mnogi kritičari smatraju problematičnim jer može dovesti do pritiska i neželjenog utjecaja oglašivača.

Neki javni mediji u Europi oslanjaju se na oglašavanje kako bi nadoknadili svoje prihode, bilo zato što tako propisuje zakon, primjerice u Njemačkoj, bilo zato što im se smanjuju prihodi zbog pada gledanosti ili slabijeg prikupljanja sredstava od pretplata. Međutim, oglašavanje neizbježno javne medije izlaže potencijalnim pritiscima oglašivača i sponzora, pa ga je uvijek bolje izbjegavati. BBC-ju je zakonom zabranjeno oglašavanje kada su u pitanju domaći servisi, no on znatan dio prihoda ostvaruje kroz prodaju sadržaja putem svog komercijalnog krila, BBC-ja Worldwide.