Upropasti pa rasprodaj

Vjesnikova tiskara u Zagrebu, u kojoj nastaje lavovski dio ponude domaćih kioska, bit će uskoro privatizirana. Njezinih oko 400 radnika, međutim, već treći mjesec ne prima plaću, pa najavljuju štrajk. A osim nedospjelih primanja, ogorčeni su i činjenicom da ih više nitko ne pita za mišljenje o privatizaciji. Sadašnji većinski vlasnik tiskare je država, posredstvom Hrvatske pošte s oko 64 posto dionica.

Taj spomenuti “nitko”, pak, zapravo je sasvim izvjesni Prvi Potpredsjednik, neizbježni Radimir Čačić. On je prodaju tiskare najavio uz riječi da već postoje “razne ponude” ozbiljnih interesenata, stranih i domaćih. Ako tvrdnja zvuči poznato, nije slučajno: čuli smo je u vezi Trećeg maja i Brodosplita, kao i Petrokemije itd. Čim god Čačić da trži, uvijek se kiti neimenovanim adutima koji lake ruke driješe kesu, a u prvom planu im je održanje poslovanja firme.

I nikad on, baš nikad u obzir ne uzima mišljenje predstavnika radnika, dok ih ne dovede pred svršen čin. Tako je i s Tiskarom Vjesnik, opterećenom desecima milijuna kuna dugova što su nabrani kroz duge godine maćehinske poslovne politike vlade. Nešto slično zadesilo je i dnevni list “Vjesnik”, perjanicu nekadašnje radne organizacije s golemim fondom nekretnina i raskošnom novinsko-izdavačkom te prodajnom djelatnošću. Potom je ista temeljito razgrađena i opustošena.

Nenaplativa potraživanja

Tiskara je, što se tiče proizvodnje, jedini danas još uvijek aktivni i samostalni dio te kuće. Ali, njezin je račun sve češće pod blokadom, a pokrenuti postupci naplate od dužnika tiskare su veoma neizvjesni. Radi se o šest milijuna kuna od netom propale grupe NCL, gotovo isto toliko od državnih Narodnih novina, oko tri milijuna od dnevnika Business.hr itd. Najveći korisnik usluga Vjesnikove tiskare, Europapress holding, navodno je relativno uredan platiša.

To nam je potvrdio i Zlatko Šoštarić, predsjednik uprave Vjesnika. Prema njegovim riječima, EPH s nekoliko izdanja – “Jutarnji list”, “Sportske novosti”, “Glorija”, “Globus” i drugi – drži ovu kuću “iznad površine”, da sasvim ne potone. EPH je utoliko već glavni partner tiskare, a vjerojatno želi i više.

– Ne znam ništa o tome, mogu samo nagađati da bi EPH zaista našao interes, s obzirom na poslovanje u ovoj tiskari, ući u njezinu vlasničku strukturu – kaže Šoštarić.

Vlasnička struktura koja se istura na tržište, međutim, odnosi se samo na strojeve i registriranu djelatnost, uz stanovite obaveze prema radnicima. Novi ih vlasnik ne bi mogao baš sve otpustiti, i svakako ne odmah. Ali, zgrada tiskare u Slavonskoj aveniji nije na prodaju, što izrazito komplicira čitavu priču. Točnije, ona je zakomplicirana već time što je imovina u Slavonskoj do daljnjeg “zamrznuta”. Tiskara je nositelj dvotrećinskog dijela, a svoje tamo ima i – EPH.

Kupnja tiskare čija se nekretnina ne može iskoristiti ni kao zalog u financiranju tehnološke modernizacije, čini se veoma nepovoljnom, bez obzira na osigurani povlašteni najam prostora do bescjenja. Odvajanje vlasništva nad fizičkim prostorom – a tiskara je inače jedan prilično glomazan sklop – od vlasništva nad proizvodnjom i drugim poslovanjem, ne zvuči kao sjajna prilika za igrače u branši. Ipak, naš se Prvi Potpredsjednik, rekosmo, samouvjereno razmeće ponudama.

– Sve je to sastavni dio ukupnih odnosa u Hrvatskoj od devedesetih naovamo – rezignirano konstatira Stjepan Kolarić, predsjednik Sindikata grafičara i nakladničke djelatnosti. – Istina je da se nama garantira dijalog prema upravi, a ne vlasniku, ali kad se radi o promjeni vlasništva, morao bi dosadašnji vlasnik za mišljenje pitati i radnike. Jer, on je političkim odlukama i doveo tiskaru do ovog sad.

Kolarić nas je podsjetio kako je tiskari svojedobno namaknut uteg u vidu lista “Vjesnik”, režimski dirigiranog i društveno posve imobiliziranog. Da bi se teret gubitaka ravnomjernije rasporedio, kasnije su ga preuzele Narodne novine. Ali, njihove su se nevolje potom odrazile na tiskaru – vidi gore: dugovanja – koja se ujedno pokazuje najvitalnijim segmentom bivšeg poslovnog giganta, kao i najeksploatiranijim.

Tiskara i danas ima garantiranih oko 120 milijuna kuna izdanih usluga godišnje. EPH, naime, nema gdje tiskati većinu svojih izdanja, pa otuda tronuti glas njegova većinskog suvlasnika Ninoslava Pavića, koji prijeti općom propašću i, jasno, osipanjem gomile radnih mjesta pod njegovom paskom. Ukoliko tiskara ode u stečaj, dakle, ili joj radnici započnu štrajk. Stoga je u kuloarima raširen dojam da Čačić silom poduzima sve ne bi li, naprosto, (p)održao Pavića.

Probni baloni

– Slažem se, Radimir Čačić očito pušta probne balone. Fond za privatizaciju, odnosno AUDIO, raspisivao je natječaj triput, i nitko se nije javio, a sad se maše s ponudama na neviđeno. Odvajanje nekretnine od biznisa, koje spominjete, također je vrlo nejasan, čak nelogičan potez, iz perspektive kupca. Tako da ja u te silne ponude, osim valjda EPH-ove, baš i ne vjerujem. Mi bismo u štrajk zbog plaća, ali ne možemo više tolerirati niti tako netransparentno i štetno odlučivanje, tjeranje firme u stečaj – rekao nam je Kolarić.

Sindikalni predsjednik također smatra da bi viđeni manevri mogli značiti otvaranje prostora za EPH, eventualno u kombinaciji s još nekim interesentima. Uvjeti kupoprodaje bi se tako već dogovorenom intervencijom prilagodili ciljanom novom vlasniku, koji nema novca za samostalni iskorak, a u poziciji je da ucjenjuje državu. Ona će novom vlasniku strojeva zacijelo pripomoći kod neke buduće tehnološke modernizacije pogona, a vremenom će se riješiti i nekretnine.

Uostalom, iz pozicije vlasnika djelatnosti, kao i same tehnike, ako već ne prostora, nekako se bližim čine nekretnine Vjesnikova kompleksa. Nekretninskim se biznisom EPH već dosta bavio, štoviše, učinio je medijsko svoje poslovanje ovisnim o njemu. Ako novine i propadnu, njihova će imovina ostati unosnom, a ponekad je tako i prije same propasti novina. Slobodna Dalmacija je sjajan, ustvari grozan primjer: prvo je rasprodana fizički, zatim obezvrijeđena medijski.

Stoga iznova na stvari imamo tradicionalnu mat(r)icu hrvatske ekonomske politike, s državnim upropaštavanjem ovog ili onog poduzeća i djelatnosti, i potonjom privatizacijom u paničnim egzistencijalnim okolnostima. Na koncu kao spasitelji prolaze razni pavići, todorići, škegre, privremeni jamci očuvanja radnih mjesta. A narodni poslanici čitavo vrijeme pouzdano izvršavaju tek funkciju njihova poslovnog servisa.