Energetska politika je neodrživa

Zelena akcija podržala je najavljeno uvođenje poreza na plastične vrećice. Ta odluka donijeta je u mandatu Mirele Holy. Koja su još očekivanja s vaše strane, odnosno što je realno ostvarivo u jednom ministarskom mandatu?

Zahtjevat ćemo da se uvede reda u sustav gospodarenja otpadom, da se smanje gubici u prijenosu električne energije, ulože znatno veća sredstva u poticanje energetske učinkovitosti te u obnovljive izvore energije. Također, inzistirat ćemo da se napusti korištenje prljave tehnologije, kakva bi se koristila u termoelektrani “Plomin C”, te da se odustane od gradnje hidroelektrane Ombla. Obzirom da je prošlo nekoliko tjedana od stupanja na dužnost novog ministra, razočarani smo da se još uvijek nije očitovao o gotovo niti jednom aktualnom projektu.

Stop Ombli i Plominu

Zelena akcija trenutno je izuzetno angažirana na pitanju izgradnje novih elektrana.

U čemu je najveći problem?

Problem je što energetska politika RH počiva na sasvim krivim temeljima, a Kukuriku koalicija i osobito prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić nastavljaju s pogreškama koje je radila bivša Vlada. Cijelu energetsku strategiju je potrebno baciti u smeće i zatim napraviti novu. Umjesto da teži povećanju energetske učinkovitosti, a zatim i povećanju udjela solarnih i vjetroelektrana, Vlada i dalje gura zastarjele energetske projekte. Doslovno zastarjele. Studija utjecaja na okoliš za hidroelektranu Ombla je napravljena davne 1999. godine, kada su standardi zaštite okoliša bili znatno niži nego danas. Primjerice, zbog bogate bioraznolikosti špiljskog sustava Vilina jama, koja bi bila potopljena u slučaju gradnje hidroelektrane, konkretna lokacija je sada u planu zaštite kao dio europske mreže zaštićenih područja – Natura 2000. Dakle, okolnosti su se promijenile. Od četiri neovisna stručnjaka koja su radila reviziju ove Studije, čak trojica su dala negativno mišljenje te je jasno da Vlada mora odbaciti ovaj projekt, kojem se protivi i neovisna struka i javnost.

U slučaju trećeg bloka termoelektrane Plomin, problem je što planirana TE nije usklađena s prostornim planom Istarske županije. Predviđena TE je snage 500 MW, a kao energent namjerava koristiti ugljen, koji je s aspekta zaštite okoliša izrazito nepovoljan. Prostorni plan Istarske županije propisuje da energent obavezno mora biti plin, a maksimalna snaga može biti 125 MW, tj. 4 puta manja od one koju analizira Studija utjecaja na okoliš. Bitno je spomenuti i da Hrvatska nema vlastiti ugljen, nego bi se on trebao uvoziti, što znatno poskupljuje proces proizvodnje električne energije. Tragično je da je unatoč ovome, 21. lipnja povjerenstvo Ministarstva okoliša i prirode dalo mišljenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš. Ovoj farsi uvelike doprinosi činjenica da je Radimir Čačić odmah nakon ostavke Mirele Holy izjavio da Plomin ide dalje, i time sasvim otvoreno izvršio pritisak na članove Povjerenstva, koji se očito nisu imali snage oduprijeti volji Ministra kojem je sve dopušteno.

Jedna od proklamiranih smjernica djelovanja Zelene akcije je i promocija održivih ekonomskih modela temeljenih na ekološkoj i socijalnoj pravednosti kao alternativi postojećem sustavu. Što tu vidite kao prioritete?

Već dugo vremena je očito da postojećem ekonomskom sustavu dolazi kraj i da barem u ovom obliku ne može još dugo opstati. Želimo doprinijeti razvoju alternativnog ekonomskog modela koji će se temeljiti na održivom upravljanju prirodnim resursima, lokalizaciji proizvodnje i potrošnje, poštivanju radničkih i općih ljudskih prava te solidarnosti na globalnoj razini. Na lokalnoj razini namjeravamo promovirati dobre prakse postojećih održivih ekonomskih modela, pružati logističku podršku autentičnim inicijativama, poticati teorijske rasprave, ali i sami pokrenuti pilot projekt socijalno-društvenog poduzetništva.

Ugroženost prometa

Vaša je uža ekspertiza pitanje prometa koji je u hrvatskim gradovima svojevrsni tabu. Što se u tome smislu i u kontekstu održivog razvoja i neposredne koristi građana može učiniti već danas?

Postoji zaista mnogo načina da se popravi postojeća situacija; npr. osigurati poštivanje žute trake za bicikliste kako bi javni prijevoz postao brži, uvesti jeftine karte za javni prijevoz na kratkim relacijama, generalno sniziti cijene vožnje javnim prijevozom, locirati garaže na obodu gradskog središta, graditi kvalitetne biciklističke staze, postaviti parkirna mjesta za bicikle ispred svih javnih institucija, izgraditi nova željeznička stajališta. Međutim, najvažnije je uspostaviti kvalitetan sustav prostornog planiranja koji bi locirao pojedine objekte na prometno najprihvatljivijim lokacijama. To znači da se npr. ne smije dozvoliti gradnja nebodera ili drugih objekata uz Savsku cestu, jer je ona već u postojećoj situaciji prometno opterećena do maksimuma, a veliki objekti bi generirali dodatno povećanje prometa. To znači i da zbog istih razloga, tj. generiranja dodatnog prometnog opterećenja, ne smije dozvoliti gradnja novih garaža u gradskom središtu. U svakom slučaju, ključ za rješavanje problema, i to ne samo prometnih, se nalazi u smišljenom i strateškom pristupu prostornom planiranju. Na žalost, ni gradonačelnik Bandić ni gradski SDP to nisu prepoznali u ovih 12 godina koliko su na vlasti.

Jedan od gorućih problema je odlaganje otpada. Činjenica je da se gradske vlasti problemom aktivno ne bave.

Potrebno je osigurati poštivanje hijerarhije gospodarenja otpadom, što znači da u prvom redu treba smanjiti proizvodnju otpada, zatim povećati stupanj reciklaže, a nakon toga ostatni otpad tretirati mehaničko-biološkom obradom. Trenutno se u Zagrebu proizvodi oko 380.000 tona komunalnog otpada godišnje, a uvođenjem gore opisanog sustava ta količina bi se smanjila za preko 80%. Ključno je uvesti naplatu otpada prema količini, čime bi građani bili financijski stimulirani da odvajaju otpad na suhe reciklante, biootpad te ostatni otpad. Nakon toga je potrebno napraviti postrojenje za mehaničko biološku obradu otpada, gdje bi se iz ostatnog otpada odvajali iskoristivi materijali, te bi na kraju ostala relativno mala količina potpuno inertne mase.

Kako gledate na činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji značajna i snažna zelena stranka?

Problem je u razjedinjenosti te u činjenici da voditelji postojećih zelenih političkih stranaka nisu uspjeli prezentirati građanima zelenu politiku na adekvatan način. Također, postoji slučaj kada su pojedini članovi SDP-a u Zagrebu osnovali stranku Zeleni demokrati, kako bi smanjili šanse drugoj zelenoj stranci da prijeđe izborni prag. Zeleni demokrati su u mandatu 2005. – 2009. imali vijećnika u Donjem gradu koji je na sjednici Vijeća glasao za projekt Cvjetni, što dovoljno govori o bizarnosti cijelog slučaja.