Glad za pravdom

Još se ne zna kako i kada će se izaći iz potpunog kaosa u kojega je zapalo pravosuđe u Srbiji, najprije tijekom trogodišnje reforme koja se pokazala u dobroj mjeri promašenom, a potom i odlukom Ustavnog suda koji je odlučio da Visoki savjet sudstva (VSS) i Državno vijeće tužitelja (DVT) moraju u roku od 60 dana vratiti u sudove i tužiteljstva nereizabrane suce i tužitelje.

Na čelu Ministarstva pravde novi je ministar Nikola Selaković, 29-godišnji asistent na Pravnom fakultetu (i član Srpske napredne stranke). U dosadašnjih nekoliko istupa u javnosti – tek je preuzeo dužnost – pokazuje početni oprez. Najprije valja napraviti analize svega učinjenoga prošlih godina, kao i analizirati izmijenjenu mrežu sudova koja se pokazala neefikasnom, čak i puno skupljom nego što je bila ona ranije, iako se prethodna ministarska ekipa, kao ni Visoki savjet sudstva, nisu potrudili da novoj vlasti podastru konkretne brojke.

I tužiteljsko i sudsko udruženje već su zatražili ostavke svih članova DVT-a i VSS-a, koji po njihovom mišljenju više nemaju ni legitimitet, niti neophodno povjerenje, što – kako kažu u Društvu sudaca Srbije – predstavlja branu ispravljanju grešaka u dosadašnjem tijeku reforme. Oba tijela su ionako u krnjem sastavu već duže vrijeme, s obzirom na suspenziju jednog suca, člana VSS-a, a od svibanjskih izbora u njima više nisu niti ministrica Snežana Malović, koja se preselila u parlament (Demokratska stranka), kao niti predsjednik starog Odbora za pravosuđe Skupštine Srbije Boško Ristić; oboje su u tim tijelima bili po funkciji.

Od stare reformatorske ekipe, inače, u javnosti je ostala samo Nata Mesarović, predsjednica VSS-a i Vrhovnog kasacionog suda, jedina koja je stalna na svojoj sudskoj funkciji; svi ostali predsjednici svih sudova vršitelji su dužnosti. Iako su odavno trebali biti izabrani predsjednici sudova (rok “iscurio” još 2010. godine), sasvim je jasno da će upravo oni prvi platiti bahatost Mesarovićeve, koja se i dalje svađa s Ustavnim sudom i svima koji kritiziraju reformu i kojoj – usprkos pozivima struke i javnosti – ne pada na pamet da podnese ostavku.

Kako iz cijele zavrzlame, još nitko ne zna. Sigurno je da je neophodno da nadležni, VSS i DVT moraju napraviti novu sistematizaciju broja sudaca u sudovima, da trebaju vratiti na posao one koji to hoće, jer mnogi od nereizabranih već su se snašli na drugi način, ili otišli u odvjetništvo, u druge poslove, ili pak u mirovinu. Sve to se može, dakle, obaviti tek negdje do kraja godine, a tek potom valja – po kriterijima koji u ove tri godine nisu bili uspostavljeni – u redovnom pravnom postupku preispitati stvarnu nestručnost ili nedostojnost jednog broja onih koji zaista nisu dostojni biti sucima ili tužiteljima.

“Srbija je gladna pravde”, izjavio je prije nekoliko dana novi ministar Selaković. Kako stvari stoje, trebat će mu puno stručnih ljudi i puno rada da se ta glad utaži. Zasad su tu obećanja, a naredni dani i mjeseci pokazat će ima li mjesta optimizmu.