Ljetne blamaže

Demokratizacija turizma i turističke ponude ostavlja tragove na očekivanim i neočekivanim mjestima, dok reprezentativni kulturni turizam u pravilu ne iznevjerava očekivanja. Nezaposlena, slabo ili sivo zaposlena svjetina shvaća ljeto kao vlastiti financijski forte, kulturnopolitički establišment shvaća stvar kao svoj medijski forte, a poluzainteresirana klijentela popunjava turistički hranidbeni lanac uvjerena da je riječ o godišnjem psihofizičkom fortissimu.

Tako nekako, baš dosadno. Kad govorimo o turističkim navikama, novitetima u turističkoj rutini, privatnoj inicijativi u turizmu, kreativnoj klasi u turizmu, umjetničkim ukrasima turizma – zaključujemo tek da stare navike teško umiru, ali se promjene mentaliteta ipak vide kao dublje bore. Nižu se jake slike i čine nam se višedimenzionalnim, pop-up turističkim razglednicama, jednako atraktivne za rulju i gospodu. Kako dolaze, tako ih nudimo jer se razlijevaju bez pristojnosti: domaći turistički kolektiv kao “razjebani taksi”.

Globalna sramota

Prva slika: globalna blamaža ili Vlahušićev non serviam. Gradonačelnik najturistističkijeg grada na svijetu Andro Vlahušić usudio se otkazati gostoprimstvo otežalo od 250 tisuća kuna, visokom britanskom gostu, glumcu Jeremy Ironsu i njegovoj pratnji. Tako je naprasno prekinuo rutinu postfestum iventa u ime kojega su se glavni ljudi Sarajevo Film Festivala u zaleđu veće glumačke pojave godinama nalazili u Dubrovniku da održe “Dubrovnik Film Meeting”: građanima par filmskih projekcija, a gostima sarajevskog festivala turistički Eldorado u ime promocije Grada i na konto poreznih obveznika.

Vlahušić je, međutim, nedavno srezao plaće gradskoj upravi i zatim prilično neobično, ugledao disproporciju u budžetiranju turističkih potreba i obaveza. Visoki gost Irons ipak se pojavio u Gradu, boravio čak na predstavi Dubrovačkih Igara “Edip” Eduarda Milera, fotografirao se s glumcima. Moguće je i obavio noćno krstarenje uz koktel i razgledao Elafite, jer su organizatori sarajevskog filmskog festivala ipak “uskočili” da pokrpaju bruku. Filmske projekcije su, pogađate, otkazane, ali Irons ozbiljno razmišlja da kupi kuću u Dubrovniku.

Druga slika: globalna blamaža ili kulturnoturistički servis. Par dana je bilo napeto, novinski dnevnici su sricali o “mogućoj blamaži”, ali se Hrvatska ipak izvukla: produkcijskom gigantu HBO omogućen je nastavak snimanja treće sezone megapopularne serije “Igra prijestolja”. Četiri milijuna kuna proračunskih sredstava trebalo je isplatiti američkom producentu u ime poticaja stranim filmašima za korištenje hrvatskih prostornih resursa, ali se ministarstva kulture i poduzetništva i obrta nisu mogla dogovoriti o nadležnosti – jedino se o tome radilo, novac je nabavljen, blamaž anuliran.

Riječ je o legitimnoj praksi, stranim producentima koji ulažu u Hrvatskoj vraća se 20 % uloženog što je manje od iznosa PDV-a, a cilj je izbjeći lošu praksu poput “bijega Jamesa Bonda u Crnu Goru” ili još gore – u Srbiju, Rumunjsku ili Bugarsku gdje domaćini čekaju s mnogo nižim cijenama smještaja. Nema logike da se PDV vraća domaćim filmašima.

Turizam i poduzetništvo

Treća slika: blamaža s renesansnim oduškom. Evergrinski kantautor i dobar čovjek Ibrica Jusić obranio je je čast Dubrovačkog festivala nedavne noći, kad je državljanina Velike Britanije (18) omeo u činu krađe zastave Libertas, skinute s Orlandovog stupa. Nahvao Britanac bio je i pjan, a gospar je u pratnji belgijskog ovčara Bonda spriječio blamaž, prvi put takve vrsti u povijesti Festivala. Rijetko koji medij je zabilježio, a u detaljima je Grad.

Četvrta slika: turizam i poduzetništvo – bez dokaza o sljedivosti mesa. Ili se polakomio, ili je carina na bosansko-hrvatskoj granici otvorila oči, ali izgleda da govedina u gepeku neće više tako lako ići Vrgoračkom rutom, do srednjedalmatinskih konoba. T. M. (45) iz Kaštela postao je poznat nakon što je priznao policiji da je u godinu dana krijumčario tone teletine i junetine, a budući da nije “pružio nijedan dokaz o sljedivosti mesa”, ono je po nalogu državne inspektorice, kažu, promptno spaljeno. Stvar je javne tajne: kupiš par stotina kila smrznute bržolice ili bifteka u pola cijene u, primjerice, Travniku, strpaš ih u najlonske vreće, nagaziš do granice, kažeš idem rođaku (imaš veliku obitelj), prodaš čovjeku u restoranu, svima dobro. Policija tvrdi da je u 7 mjeseci ubrala 3,7 tona ilegalnog mesa s bosanske granice, što je triput više nego prošle godine. Statistike govore o mnogočemu, bome i o turističkoj ponudi i potražnji. Naravno, najmanje govore o tome da je meso “bosansko”, jer je ono možda mnogo dulje putovalo u vreći.

Peta slika: stečajni performativ ili turizam s ljudskim likom i djelom. “Trenutno se nalazimo u trajektnoj luci. Upravo ispraćamo drage goste. Mašemo im, oni nam uzvraćaju. To je jedna lijepa gesta. Želimo turiste upozoriti da čuvaju svoje takujine kada dolaze na Brač jer je to otok lopova. Upriličit ćemo im turistički obilazak najznačajnijih lokacija zaslužnih za propast Jadrankamena. Po uzoru na nekadašnje puteve narodne revolucije, ovaj novitet u našoj ponudi nazvali smo obilazak Brača stazama kriminala”, otkrio je ovih dana Tonči Drpić, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Jadrankamena.

Turistima možda nije još poznato, ali Jadrankamen je propao jer je tvrtka opterećena zaduženjima, a novac izvučen; vjerovnici potražuju oko 220 milijuna kuna. Drpić i trojica sindikalista imaju obavezu tjednog javljanja policiji zbog istrage za poziv na otpor, zbog čega im je i izrečena zabrana približavanja stečajnoj upraviteljici na manje od 50 metara: kako ne bi gubili vrijeme, bave se turizmom. Šteta jedino što taj artistički projekt nisu “prijavili” na vrijeme na neki fond ili lokalni ured za kulturu, jer bi od turizma štogod i zaradili.

Intelektualne kurve

Šesta slika: arte povera kao turizam ili poučak o prostituciji iz europskog grada kulture. Svake subote i nedjelje od 21 do 24 sata posjetiteljima Maribora, ovogodišnje europske prijestolnice kulture, nude se pet mladih žena i jedan muškarac u usluzi intelektualne prostitucije. Cjenik intelektualne opskrbe je 15 eura za razgovor na slovenskom, a 30 za razgovor na nekom od europskih jezika, a teme su široko humanistički postavljene, od filozofije, psihoanalize, filmske kritike, književne teorije i literature.

Intelektualne kurve su, naravno, znak deklasirane vojske obrazovanih i nezaposlenih. Kognitarijat se terapijski i turistički obraća javnosti. Autor Zoran Srdić Janežič (1974, Kranj) želi naglasiti ekonomsku i društvenu degradaciju humanistike, koja turistima dubljeg džepa uglavnom nije u fokusu. Inspiracija je vudialenovska, očito izlazi iz odlične Allenove kratke priče “The Whore of Mensa” (1974.), gdje muškarac traži ženu za izvanbračne seanse s Yeatsom, Proustom, Melvilleom: stilistička analiza se, kao u svakom hajklas turizmu, dodatno naplaćuje.