Pokrajine

Amina Nanić završava knjigu o ustavnopravnom položaju manjina u Hrvatskoj

Zakoni su plod političkih odnosa

Zaključila sam da je manjinsko zakonodavstvo, na nižim i na višim razinama, uvjetovano trenutačnim političkim odnosima, što bi trebalo biti nedopustivo u uređenom demokratskom društvu

Potkraj ove godine iz tiska bi trebala izaći knjiga mlade magistrice pravnih znanostiAmine Nanić, u kojoj se govori o ustavnopravnom položaju nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Amina je, tek koju godinu prije početka rata, rođena u Derventi, koja je sada u sastavu Republike Srpske. S roditeljima je početkom devedesetih prebjegla u Rijeku, gdje je lani magistrirala na Pravnom fakultetu. Prošle se godine udala i preselila u Zagreb, gdje radi u odvjetničkom uredu koj se bavi trgovačkim pravom.

Iako vaše sadašnje područje rada nije usko vezano uz problematiku manjinskih prava, došli ste na ideju da napišete knjigu o ustavnopravnom položaju nacionalnih manjina?

Pisanje svojevrsnog priručnika manjinske ustavne i zakonske regulative logičan je slijed događaja s obzirom na to da sam od ranih studentskih dana, dakle od 2006., članica redakcije “Žurnala”, mjesečnika u izdanju Preporoda, Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske, u kojem sam pisala o položaja nacionalnih manjina. Ozbiljnije bavljenje temom mogu ponajprije zahvaliti prof.dr.sc. Sanji Barić, predstojnici Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta, s kojom sam počela surađivati još na prvoj godini studija. Bila mi je mentorica magistarske radnje, a sad će uređivati moju knjigu. Recenziju će napisati Antonija Petričušić, znanstvena novakinja-asistentica na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Začetak u magisteriju

Koliko dugo radite na knjizi i kad će biti završena?

Okosnica knjige bit će moj magisterij, napisan i obranjen 2011. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Budući da je to bio stručni rad prezentiran pred doktorima prava, za dovršetak knjige bit će potrebno aktualizirati propise, ukinuti prestručnu terminologiju i prilagoditi je publicističkom diskursu te preoblikovati određena poglavlja. Rok za to istječe krajem ove godine; ja ću ga vjerojatno i uspjeti ispoštovati, no možda ne i svi pripadnici drugih manjina, koji su dobili sredstva za program izdavaštva jako kasno, tek negdje sredinom travnja, nedugo nakon što je Savjet za nacionalne manjine donio odluku o financiranju.

Kako će knjiga biti strukturirana?

Nakon pojmovne definicije i prikaza nacionalnih manjina u Hrvatskoj, nekoliko temeljnih propisa – primjerice, Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o izborima zastupnika u Sabor RH – analizirala sam kronološkom metodom, a ostale, također važne (Zakon o izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne/regionalne samouprave, Zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina te Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina), samo u njihovom aktualnom izričaju, sve kako ne bih zamarala čitatelje. Obradila sam osam odluka i/ili rješenja Ustavnog suda relevantnih za manjine, uključujući tri najrecentnije odluke, od srpnja 2011., kojima se promijenilo novo ustavnopravno uređenje manjinskog položaja od lipnja 2010.

Pregledno i sistematizirano

Bošnjaci će u knjizi biti posebno obrađeni?

Struktura magisterija i knjige koju pripremam razlikovat će se ponajviše u poglavlju “Bošnjačka nacionalna manjina”. Ono je, naime, postojalo u magisteriju, ali ga ne planiram u knjizi tretirati kao samostalno poglavlje, nego ću ga inkorporirati u pojedina poglavlja u kojima se referiram na Bošnjake. Motiv za to bio je ograničen broj stranica i vremena kojim raspolažem, kao i stilska te predmetna neujednačenost sadržaja koja bi neizostavno nastala. Nadalje, smatram da bi se dualnim izjašnjavanjem Bošnjaka trebali pozabaviti sociolozi i politolozi, a povijesnim dimenzijama tog problema povjesničari. Tek tada bi se problematika našega nacionalnog imena mogla osvijetliti sa svih znanstveno relevantnih strana.

Koji je cilj vašeg rada?

Ideja je da knjiga posluži svim nacionalnim manjinama, ne samo bošnjačkoj, kao svojevrstan priručnik aktualnoga manjinskog zakonodavstva, ali i kao kontekstualizacija legislature u unutrašnjim i vanjsko-političkim uvjetima njena nastanka. Naime, zaključila sam da je manjinsko zakonodavstvo uvjetovano trenutačnim političkim odnosima: to je moguće ustvrditi kako na nižim razinama propisa (Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor), tako i na višim (Ustav), što bi trebalo biti nedopustivo u uređenom demokratskom društvu.

Nemam nikakve znanstvene pretenzije, nisam prva osoba u Hrvatskoj koja piše o ovoj problematici, samo sam se prva dosjetila dosadašnje zakonodavstvo i radove o toj temi sistematizirati i analizirati te dodati vlastita razmišljanja. Stoga, prema znanstvenoj klasifikaciji, moj rad ne bi bio izvorni već pregledni rad, ali – s obzirom na postavljeni cilj – to je i više nego dovoljno.

Milan Cimeša

Obilježen važan datum iz NOR-a na Debeloj kosi kod Krnjaka

71. godišnjica kordunaških partizana

Na Debeloj kosi skromno je obilježen 27. juli, Dan ustanka, kada je na tome mjestu formiran Prvi kordunaški partizanski odred

Antifašisti iz Krnjaka, Vojnića i Karlovca, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na srušenom spomeniku na Debeloj kosi, skromno su obilježili 27. juli, Dan ustanka, kada je na tome mjestu formiran Prvi kordunaški partizanski odred.

Goste je pozdravio Đuro Mrđenović, predsjednik krnjačkih antifašista, a svoje razočarenje izgledom nekadašnjeg spomenika i Spomen doma izrazili su partizanski veterani Martin Jendrašic, Josip Boljkovac i Mirko Miladinović, te načelnik općine Vojnić Branko Eremić, dok je krnjački predsjednik općine Rade Kosanovićrekao da “sada sve dobro i izgleda jer se dan prije do spomenika nije moglo ni doći pošto Hrvatske šume tamo sijeku šumu i put je bio zakrčen”.

Za antifašizam je rečeno da je to bila pravedna borba dobrog protiv zla, a rečeno je također da se devedesete ne smiju ponoviti. Boljkovac je opet ponovio da je narod Banije i Korduna dao veliki doprinos pobjedi nad fašizmom, da su Srbi dali velike žrtve i nosili ustanak, a bez te borbe ne bi bilo ni današnje Hrvatske upitavši se retorički: “Tko bi je stvorio? Ustaše i Pavelić? Pa još bi i danas plaćali ratne reparacije!”

Spomenik i Spomen dom na Debeloj kosi zaštićeni su spomenici kulture. Obnova spomenika bi koštala 80 hiljada kuna, ali već nekoliko zahtjeva za obnovu Ministarstvo kulture nije prihvatilo.

M. C.

Dan ustanka proslavljen i u Veljunu

Narodni zbor u Šljivnjaku

U toku rata iz ovog je kraja poginulo 39 partizana, a uz njih je stradalo više od 160 nevinih civilnih žrtava

Velikim narodnim zborom stanovnici Šljivnjaka iz mjesnog odbora Veljun koji se nalazi u sastavu grada Slunja, obilježili su 27. juli, Dan ustanka. Tada je, od 26. jula do 2.avgusta u tom kraju formirano pet partizanskih odreda, Marić kosa, Grobnik, Veljunska Glina, Lapovac i Šljivnjak, a prva akcija bilo je zarobljavanje dvojice žandara početkom avgusta.

Tada su formirani i Narodnooslobodilački odbori u tim mjestima kao prvi oblik narodne vlasti. Ovi odredi kasnije su se ujedinili u odred Šljivnjak koji kasnije ulazi u sastav odreda Debela kosa. Prisustvovali su Josip Boljkovac, Rade Kosanović, predstavnici SDSS-a, SNS-a te Slavko Rendulić i Branko Štrbenac (SDP), prijeratni gradonačelnik Slunja, koji uvijek dođu na zbor u Šljivnjak i na komemoraciju u Veljun.

Službenih predstavnika grada Slunja opet nije bilo. Sve goste pozdravio je Željko Novaković, inače nezavisni vijećnik u gradskom vijeću grada Slunja. U toku rata iz ovog je kraja poginulo 39 partizana, među kojima su bili komesar Đuro Krajačić te Robert Domani koji je tu došao kao komandant, a uz njih je stradalo više od 160 nevinih civilnih žrtava. Spomenik je podignut 27. jula 1959. godine.

Rade Kosanović je istakao sadašnju nezavidnu situaciju za ljude i za život u ovim krajevima istakavši da je u krnjačku osnovnu školu početkom devedesetih išlo više od 500 učenika, a danas ih je jedva pedesetak. Josip Boljkovac je apelirao na sadašnje stanovnike da ne odlaze i da ne prodavaju svoju zemlju citirajući Aleksu Šantića i njegovu pjesmu “Ostajte ovdje”. Obojica su rekli da Kordunaši imaju na što biti ponosni.

M. C.

Spomen na žrtve ustaškog masakra

Komemoracija u Ivanović jarku

I ove godine stanovnici općine Krnjak i šireg područja Korduna prisjetili su se 380 nevinih civilnih žrtava koje su ustaše masakrirali u Ivanović jarku 29. jula 1941.godine.

– Ovo je jedanaesti put nakon Oluje da odajemo počast nevinim civilnim žrtvama. Mi to ovdje bar možemo slobodno učiniti, kazao je načelnik općine Krnjak Rade Kosanović.

O događaju od prije 71 godine govorio je historičar dr. Đuro Zatezalo.

Zločin u Ivanović jarku je organizirao tadašnji ustaški povjerenik za Krnjak Dragutin Muić. On je pozvao ljude na uređenje lokalnih puteva. Ljudi iz Krnjaka su se masovno odazvali i donijeli su alat za rad. Odmah izjutra ustaše su krenuli kamionima iz Gline preko Topuskog, Vrginmosta i Vojnića gdje je bilo puno ljudi jer je bio sajmeni dan, kupivši ljude u kamione.

Položeni su brojni vijenci i upaljene svijeće, a prisustvovali su predstavnici SDP-a, SDSS-a, SNV-a iz Krnjaka, Barilovića i Karlovca, dožupan Milenko Rebić, načelnik općine Vojnić Branko Eremić, antifašisti iz Krnjaka i Karlovca te u najvećem broju potomci nevinih žrtava. Parastos je služio otac Naum iz manastira u Donjem Budačkom. Prigodni recital izveli su mladi članovi krnjačkog pododbora Prosvjete.

M. C.

Parastos za žrtve dvostrukog ustaškog masakra u glinskoj crkvi

Vratiti ime spomen domu

U dva pokolja u glinskoj crkvi, 29/30. jula i 4/5. avgusta 1941. godine, ubijeno je preko 1.200, a prema nekim procjenama i preko 1.700 Srba

U Glini su 29. jula održani parastos i pomen za preko 1.200 srpskih civila koje su u dva navrata, krajem jula i početkom avgusta 1941., ustaše poubijali u glinskoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice.

Parastos za poubijane mještane nekadašnjih srezova Vrginmosta i Gline pred nekoliko desetina vjernika, među kojima su bili i predstavnici Srba u gradskoj i manjinskoj samoupravi, kao i aktivisti Prosvjete”, ali i predstavnici SNV-a, služili su paroh glinski protojerej Slobodan Drakulić i paroh vojnićko-kolarićki jerejŽeljko Vidaković.

U obraćanju prisutnima protojerej Drakulić naglasio je da bi se skoro svakog dana mogla obeležavati godišnjica nekog stradanja pravoslavnih vjernika.

– Zbog tih stradanja Srbi su u krajevima gde su bili u većini postali malobrojni, rekao je protojerej Drakulić.

Drakulić i Vidaković služili su pomen i na kosturnici žrtava na glinskom pravoslavnom groblju kome je, kao i parastosu u crkvi, takođe prisustvovalo nekoliko desetina vjernika iz Gline, Petrinje i Zagreba, uključujući i predstavnike Srba s područja Gline.

Tom prilikom Drakulić je podsjetio da je na mestu kosturnice bila kapela Sv. Georgija koju su ustaše uništili u ratu, kao i na inicijativu da se na spomen obilježju postavi pravoslavni krst.

U dva pokolja u glinskoj crkvi, 29/30. jula i 4/5. avgusta 1941. godine, ubijeno je preko 1.200, a prema nekim procjenama i preko 1.700 Srba. Jedini koji se spasio bio je Ljuban Jednak koji je kasnije svjedočio o masakru.

Ustaše su nakon pokolja crkvu spalili, a nakon Drugog svetskog rata, na njenom mjestu je sagrađen spomen dom ispred koga su postavljene table s imenima pobijenih.

Nakon Oluje 1995. godine spomen domu je promijenjeno ime u Hrvatski dom, a table s imenima su uklonjene. SNV, nevladine organizacije i velik broj istaknutih pojedinaca, među kojima su publicist Slavko Goldstein i filozof Predrag Matvejević traže da se vrati staro ime spomen domu.

Postojeća crkva Rođenja Presvete Bogorodice, sagrađena je 1963. godine, nekoliko desetina metara dalje od nekadašnje.

N. Jovanović

Deseti “Banijski susreti” U malom Gradcu

Od plesa pucale čarape

U Mali Gradac pristigli su ansambli iz 11 mjesta Hrvatske i Srbije, a njihovi autobusi bili su puni i onih čiji su korijeni na Baniji

Kada je grupa entuzijasta, članova pododbora SKD Prosvjeta u Malom Gradcu pokrenula 1992. god. manifestaciju “Banijski susreti”, nisu ni slutili da će ovi susreti, 10 godina kasnije, iz skromnog lokalnog i nacionalnog okupljanja prerasti u značajnu smotru folklora na koju jednako dolaze Hrvati i Srbi s Banije i Korduna, željni narodnih pjesama i igara.

U Mali Gradac pristigli su ansambli iz 11 mjesta Hrvatske i Srbije, a njihovi autobusi bili su puni i onih čiji su korijeni na Baniji. Obišli su svoje kuće, prisjetili se bosonogog djetinjstva na banijskim poljima i voćnjacima, susreli se s rođacima i prijateljima, pa je sve zajedno, isprepleteno suzama, smijehom, nostalgijom, radošću i tugom, dalo ovim susretima poseban štih.

– Iz godine u godinu ovdje je sve više publike i izvođača, pa Banijski susreti prerastaju u svojevrstan sabor koji nadilazi mogućnosti ovog malog sela, rekao je Čedomir Višnjić, predsjednik SKD Prosvjeta.

Predrag Krasulja i Marijana Medić, mladi članovi Centra za njegovanje tradicionalne kulture Abrašević iz Pančeva, prvi puta su u Malom Gradcu.

– Oduševljeni smo pozitivnom atmosferom. Nastupali smo širom Srbije i Europe, nedavno smo se vratili iz Italije, ali ovako lijepo nije nigdje, kazala je Marijana.

Nastupi folklornih družina i izvorna glazba, kola i plesovi od kojih pucaju šavovi na ženskim čarapama, podigli su brojnu publiku na noge, a posebno organizirana revija osebujnih, rukom šivanih narodnih nošnji, pokazala je da tradicija još živi.

U sportskom dijelu cjelodnevnog programa, na malonogometnom turniru 14 ekipa, pehar je pripao čvrstim Kordunašima iz Krnjaka.

V. Jurišić

Šesta Međunarodna smotra folklora nacionalnih manjina u Dardi

Mnoštvo gledalaca

U kulturno umetničkom programu učestvovalo je oko 250 učesnika, a njihove je nastupe gledalo gotovo 1500 posetilaca

Na šestoj smotri učestvovalo je osam društava: Hrvatska Udruga Kulture Lajčo Budanović Mala Bosna, Srbija, KUD Una Novi Grad, BiH, Ukrajinsko Udruženje Kozak Trnopolje – Prijedor, BiH, Slovačko Kulturno Prosvjetno Društvo Ljudevit Štur, Ilok, Makedonsko Kulturno Društvo Braća Miladinovci Osijek, Mađarsko Kulturno Umjetničko Društvo Darda, Hrvatska, Romsko Kulturno Umjetničko Društvo Darda, i Kulturno Umetničko Društvo Branko Radičević Darda.

Zbog kolorita boja i krojeva nošnji svečani defile svih učesnika u narodnim nošnjama budno je praćen duž cele trase od zgrade srednje škole do letne pozornice koja se nalazi u sklopu Sportsko rekreacijskog centra ”Đola”. Muzičku pratnju defilea činili su orkestri koji su društva pratili i na samom nastupu.

U kulturno umetničkom programu učestvovalo je oko 250 učesnika, a njihove je nastupe, po lepom i suncem okupanom danu gledalo, na zadovoljstvo organizatora, gotovo 1500 posetilaca. Domaćini su se predstavili sa po jednom koreografijom, a gostujuća društva su izvela jednu više. Ako je suditi po jačini aplauza publika je najbolje primila nastupe ženske pevačke grupe Kulturno Umetničkog Društva Una, Ukrajinsko Udruženje Kozak, i Slovačko Kulturno Prosvjetno Društvo Ljudevit Štur.

Tradicionalnu manifestaciju sufinancirali Savet za nacionalne manjine Hrvatske, Opština Darda, Ministarstvo kulture Hrvatske i Osječko-baranjska županija.

Zoran Popović

Vukovarska racionalizacija megalomanskih planova

Zatvoreni umesto otvorenog bazena

Vrednost zatvorenog bazena iznosi 54 miliona kuna, a troškovi izgradnje otvorenog kupališta procenjuju se na oko 16 miliona kuna

Umesto zatvorenog olimpijskog bazena čija je izgradnja započela prošle jeseni, Vukovar će ipak dobiti otvoreno kupalište. Takav je stav zauzelo Gradsko veće Vukovara na vanrednoj sednici usvojivši predlog gradonačelnika Željka Sabe, koji smatra da je izgradnja zatvorenog bazena megalomanski projekat preskup za održavanje.

– S druge strane imamo preduzetnički inkubator, kome nedostaje sredstava za završetak, gde bi posao našlo dve hiljade ljudi, kazao je Sabo, izrazivši zadovoljstvo konačno prihvaćenim predlogom.

No, put do ovakvog epiloga za gradonačelnika nije bio lak. Odluku donetu za vreme HDZ-ove većine u Gradskom veću da se gradi zatvoreni bazen, Sabo je više puta pokušavao promeniti.

Baš kad je SDP-ov gradonačelnik očekivao da će uz podršku većnika HSP-a dr Ante Starčević s kojim SDP u Vukovaru sarađuje, njegov predlog glatko proći, leđa mu je okrenulo troje stranačkih kolega. Usledilo je sankcionisanje neposlušnih većnika koji su potom gradonačelnika Sabu i predsednika vukovarskog SDP-a Željka Pinjuha prijavili USKOK-u optužujući ih za malverzacije prilikom organizacije letovanja dece i penzionera.

Predlog gradonačelnika podržali su ovaj put i većnici SDSS-a.

– SDSS se rukovodio interesima srpske zajednice koju predstavlja u Gradskom veću Vukovara, kaže Srđan Milaković, predsednik SDSS-ovog kluba većnika, očekujući da će se iz Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara koji novcem iz državnog budžeta finansira izgradnju bazena, sada osloboditi dodatna sredstva za finansiranje projekata koji su od interesa za srpsku zajednicu.

Vrednost projekta izgradnje zatvorenog bazena iznosi 54 miliona kuna dok bi za njegovo održavanje bilo potrebno milion kuna mesečno. Troškovi izgradnje otvorenog kupališta procenjuju se na oko 16 miliona kuna, uz troškove upotrebe i održavanja koji bi iznosili oko 100 hiljada kuna, a kako je gradonačelnik najavio, mogao bi početi s radom već sledeće godine.

Dragana Bošnjak

I mali pomak nabolje je veliki korak za baranjsko selo

Ograđen Krst u Bolmanu

Današnji je Bolman – a to kažu sami Bolmanci – ostatak ostataka nekadašnjeg velikog sela. Prema broju pravoslavnih vjernika, baranjsko selo Bolman nekada je bilo jedno od najvećih naselja u Budimskoj eparhiji. Demografsko opadanje traje, međutim, već decenijama, a na prijelazu iz 20. u 21. vijek dogodio se dramatičan pad stanovnika pa se broj Bolmanaca od nekadašnjih oko 2.000 smanjio na petstotinjak.

Uz opadanje broja stanovnika, Bolman je nazadovao i u svakom drugom pogledu. Neke kuće ostale su potpuno prazne, pa su vremenom propale, a u većini drugih žive jedna ili dvije starije osobe. Kuće u kojima žive tri generacije postaju sve rjeđe pa i bolmanska područna, četverogodišnja osnovna škola ima malo učenika.

U takvim okolnostima vrijedi zabilježiti svaki pomak – nabolje. Zahvaljujući inicijativi Đorđa Markovića, zamjenika načelnika Općine Jagodnjak (kojoj pripada i Bolman), ovog je ljeta, kad se postavljala ograda oko bolmanskog groblja, metalnom ogradom ograđen i znameniti Krsta na platou uz Hram svetih apostola Petra i Pavla.

Jovan Nedić

VSNM Virovitičko-podravske županije

Konačno upisani u Registar

Na adresu Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije, iz Ministarstva uprave napokon je stiglo rješenje o upisu u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Republike Hrvatske, čime to tijelo konačno steklo svojstvo pravne osobe. Vijeće je izabrano 10. srpnja prošle godine. Konstituirajuća sjednica na kojoj je za predsjednika izabran Igor Pavković održana je 5. rujna, a zahtjev za upis u registar podnijet je 10. studenog.

– Sada, kad smo stekli svojstvo pravne osobe, konačno možemo početi nesmetano raditi sve ono što je u našoj nadležnosti. Do sada smo praktično bili blokirani pa sve ono što smo željeli nismo mogli provesti u djelo – kaže Pavković.

U međuvremenu je, u Ulici Vladimira Nazora 6, uređen i otvoren ured u kojem će tri puta tjedno, srijedom, četvrtkom i petkom od 10 do 13 sati dežurati aktivisti Vijeća. Prostorije su opremljene namještajem, računalom i telefonom vlastitim sredstvima i donacijama tvrtki iz Virovitičko-podravske županije.

Adresa elektroničke pošte je vijece.snm@vpz.hr, a broj telefona 033/726-468.

G. G.

Vrućina ne smeta pri učenju i druženju

Kreativne ženske radionice

Iako je ljeto, iako su vrućine, projekt “Važno je imati podršku”, koji u partnerstvu provode Udruženje “Baranja” iz Bilja i Mirovna grupa Oaza iz Belog Manastira, a financira ga Evropska Unija, ide dalje. Trenutno se kreativne radionice za žene održavaju dva puta mjesečno na pet lokacija u Baranji: u Grabovcu, Kneževu, Kozarcu, Novom Bezdanu i Vardarcu. Radionice vode “Oazine” kreativkeJelena Opačić-Matijević i Ana Jeličić.

Prema Jeleninim riječima, na plus četrdeset stupnjeva Celzijusa osmijeh korisnica na radionicama nešto je manji, ali ni visoke temperature ih ne mogu omesti da se kreativno izražavaju. I dalje su zainteresovane da nauče nešto novo ili da učvrste znanje s prethodne radionice. U Vardarcu i Novom Bezdanu naučile su primjenjivati tzv. salveta-tehniku, dok su u Grabovcu i Kneževu oslikavale svilene marame i izrađivale ogrlice od perlica. Radionice su započele i u Klubu mladih i međugeneracijske solidarnosti Kozarac, a Kozarčanke su naučile kako jednostavno i lagano napraviti podmetače za čaše.

Istovremeno, dvaput mjesečno, održavaju se i rekreativne radionice za žene na četiri iste lokacije i u Popovcu. Radionice vode trenerice Gimnastičkog društva Beli Manastir Evica Čutoraš i Danijela Mihaljec.

Jovan Nedić

• 
  

Stogodnjak (122)

3. 8. – 10. 8. 1912: politička i sva druga javnost Hrvatske je u šoku! U Osijeku se ubio Šandor Popović (51), narodni zastupnik u zajedničkom Saboru i poznati veleposjednik. Iza sebe je ostavio suprugu i šestoro djece. Bio je jedan od prvaka Srpske samostalne stranke. Za narodnog zastupnika prvi put je izabran 1908. u daljskom kotaru. Daljsko područje zastupao je i na srpskom narodno-crkvenom saboru. Za delegata na zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru prvi put je izabran 1910, a drugi put godinu dana kasnije. Besprijekorno je govorio mađarski jezik Zbog čega se Popović ubio, samo se nagađa. Po jednima, prije stanovitog vremena u Budimpešti je tražio liječničku pomoć “zbog nervoznosti”, po drugima je zapao u novčane neprilike, a treći tvrde da mu je brak bio u krizi. U povodu Popovićeve smrti list “Hrvatski pokret” objavio je nekrolog i u njemu, uz ostalo, i ov “Šandor Popović, Srbin iz Banata, došavši u Osijek, vrlo se je brzo svojom prirođenom nadarenošću, uspeo u prve redove osječkog građanstva. Godine 1902. bio je izabran za gradskog zastupnika, gdje se istakao kao bistar kritičar i odlučni narodni čovjek. On i Vaso Muačević bili su više godina jedini predstavnici narodne misli u gradskom zastupstvu…” Popović je do tragične smrti uz ostalo obnašao i funkciju predsjednika Zadruge za isušivanje plavnih područja uz Dravu, te bio potpredsjednik Srpske banke u Osijeku i član ravnateljskog vijeća Osječke šećerane. Popovićeva sahrana bila je jedna od najvećih koju pamti Osijek. Na javnim zgradama bile su izvješene crne zastave, a duž cijeloga puta kojim se kretala pogrebna povorka, gorjele su crnim velom zastrte svjetiljke. U Donjem gradu sprovod je dočekalo neviđeno mnoštvo Srba, Hrvata, Nijemaca i Židova.

* četrdeset članova zagrebačkog Srpskog sokola sudjelovalo je na proslavi godišnjice osnivanja Slovenskog sokola u Brežicama. Dok su od željezničke stanice koračali ulicama prema stadionu bili su pozdravljani frenetičnim povicima žitelja Brežica “Srpski sokoli zdravo!”

* iz Internata za pripravnike Srpske učiteljske škole u Pakracu obavještavaju da u školskoj godini 1912/1913. ima još mjesta za 30 pitomaca. Dvadeset ih je uz plaćanje od 6 kruna mjesečno, a deset besplatno. Za hranu plaćaju svi pitomci bez razlike 27 kruna, a za pranje rublja 2 krune mjesečno. Upisnina je 6 kruna.