Seks, droga, životinje i vjera

Foto: Jovica Drobnjak

Marina Orsag, prva hrvatska stand-up komičarka, rođena je 1979. godine u Zagrebu. Iza sebe ima više od hiljadu nastupa diljem Hrvatske i inozemstva. Začetnica je ovog žanra u Hrvatskoj, gdje zajedno sa kolegama razvija scenu kroz festivale, radionice, te redovne nastupe u zagrebačkom Comedy clubu ‘Studio smijeha’, a širi je i suradnjom s kolegama iz susjednih zemalja.

Kako ste krenuli u ovo zanimanje koje tek postaje popularno u Hrvatskoj?

Odmalena sam plesala i glumila, a u školi bila razredni klaun. No, imala sam sreću što sam nakon srednje škole otišla kao bejbi siterica u New York, gdje sam se prvi put na televiziji i u klubovima upoznala s pojmom “stand-up”, i tad sam shvatila da se time želim baviti. No, i po povratku u Hrvatsku radila sam svašta, no 2004. godine krenula sam na stand up glumačke radionice, kod Slavice Knežević i Marka Torjanca. Nakon pola godine, nas petero polaznika imali smo prvi nastup u brodu Papillon na Savi, nakon čega smo nastavili nastupati u Boogaloou i u Tvornici. Zbog iscrpljenosti od rada preko dana i noćnih nastupa, napustila sam tadašnji posao menadžerke jedne revizorske firme i posvetila se komediji. U međuvremenu sam 2006. godine pokrenula stand-up radionice i večer otvorenog mikrofona. Iz tog projekta, koji još uvijek traje, izašla je većina profesionalnih stand-up komičara koji sada djeluju u Hrvatskoj. Prvi pobjednik bio je Alex Curać Šarić, koji se kasnije udružio sa Ivanom Šarićem, Vlatko Štamparom, Goranom Furjanom i sa mnom, te smo zajedno pokretali događanja. Prije tri godine odlučili smo se skućiti s nastupima u vlastitom prostoru, pa smo svaki četvrtak nastupali u tadašnjem Kino studiju. Rezultat je bila puna dvorana od 200 ljudi, koja se rasprodavala dva tjedna unaprijed, a potom smo i srijedom ubacili nastupe mladih komičara, koji su se razvijali na otvorenom mikrofonu. Zatim smo krenuli jačati scenu i putem festivala. Comedy club “Studio smijeha” u Vlaškoj ulici otvorili smo 2011. godine.

Ubojstvo rakijom

Javnost sa stand-up komedijom upoznajete i kroz Panč festivale, a od jeseni nastavljate i s programima Comedy cluba. Što pripremate?

Panč festival stand up komedije organiziramo od 2009. godine po raznim hrvatskim gradovima. Ovog srpnja prvi put je održan u Labinu, a dosad smo ih organizirali u Zadru i u Zagrebu, gdje će se na jesen održati četvrtu godinu zaredom. Bit će to prvi na kojem će sudjelovati stand-up komičari Srbi, Hrvati, Slovenci, Bosanci i Makedonci, a odvijat će se od 18. do 20. oktobra u zagrebačkoj Tvornici. U Comedy klubu u Zagrebu redovno nastupa 10 komičara iz Hrvatske, Slovenije i Srbije. Program s kojim nastavljamo 1. rujna koncipiran je tako da je ponedjeljkom uvijek “Open mic”, gdje se svatko može nastupiti, a publika bira pobjednika, dok srijedom i četvrtkom nastupaju dvije različite postave profesionalnih komičara, koji svakog mjeseca imaju novi repertoar. Utorkom, petkom i subotom su razne tematske večeri poput “Sekstra large”, tokom koje pričamo samo u vezi seksa, a pošto smo pritom razodjeveni, to je jedina večer kad se ne smije fotografirati. Jedna od večeri je “Sedam smrtnih grijeha” gdje govorimo o crkvi i vjeri, a imamo i “Animalizam” gdje su nam teme životinje, dok je za večeri “Žižancija” govorancija o marihuani. Tokom svake večeri pića sa šankom u klubu prate tematiku, pa tako, na primjer, tokom nastupa srpskih stand-up komičara, nudi se srpski rulet rakijama.

Kakav je osjećaj zabavljati gomilu ljudi samo snagom svojih riječi?

Nevjerojatan je osjećaj nasmijati gomilu ljudi, a kako je jedan komičar rekao, “osjećaj je bolji od seksa”. Osjećaj ushita, prepun adrenalina izazove ponekad da nakon nastupa je nemoguće zaspati do ranih jutarnjih sati. Prepuna dvorana ljudi, koje ne vidiš zbog mraka, a ti odradiš foru i nastane ogroman val smijeha i aplauza, koji je pun pozitivne energije – taj osjećaj liječi onog na pozornici, i one u publici. Najsretnija sam kad mi kasnije netko iz publike kaže kako se u dva sata nastupa opustio i zaboravio sve svoje probleme. Često mi se zasuze oči od sreće zbog pozitivne energije između publike i mene. Da bi bio dobar stand-up komičar potrebno je naučiti usmjeriti energiju sa publikom, kako bi je znao nasmijati svojim načinom razmišljanja. No, najbitnija stvar jest – ego da, ego trip nikada, jer publika sve osjeti, i pozitivu i negativu.

Protiv predrasuda

U rujnu imaš dogovorenih sedam nastupa u Londonu. Kakvi su budući planovi stand-up događanja u regiji?

Europska komisija za pomirenje balkanskih naroda pokrenula je regionalni talk show “Okruženje”, u koju su uključene sve zemlje bivše Jugoslavije, a svaka je epizoda vezana uz određenu tematiku. Meni je pripala čast da svaku emisiju otvaram i zatvara. Projekt se nastavlja na jesen, pa nam je plan proširiti ga i napraviti stand-up koji bih vodila, a nastupali bi Srbin, Bosanac, Slovenac, Makedonac i Crnogorac, te bi zajedno nastupali diljem Balkana. Plan je i probiti ovaj žanr na bosansko tržište, te u Sarajevu organizirati Panč festival. Isto tako, želja mi je da napravim turneju po Srbiji i organiziram radionice. Krajnji cilj je spojiti cijeli Balkan raznim projektima, jer humorom razbijamo mnoštvo predrasuda.

Koliko je prepoznata ova scena? Uspije li se živjeti od toga?

Apsurdno je što, iako stand-up scena u Hrvatskoj postoji sedam godina, za nadležne institucije kao da ne postojimo, dok na primjer slovenski komičarima njihove vlasti pruže sve potrebno. I u Srbiji, gdje postoje samo godinu dana, već imaju četiri festivala. U Srbiji punimo dvorane od 900 ljudi, dok se u Hrvatskoj još se ne zamjećuje važnost stand-upa, iako je samo kroz naš klub prošlo 45 hiljada posjetilaca unazad godinu dana. Ni naši mediji nisu zainteresirani za stand-up usprkos što radimo festivale i radionice, a baš Hrvatskoj, ako ništa drugo, potrebno je smijeha. U Hrvatskoj preživljavamo, u Sloveniji od tih nastupa živimo, pa zato uspijevamo gostovati u Srbiji, gdje su honorari mizerni. Dobro je kad nastupamo u Domu omladine u Beogradu, no kad smo u tamošnjim kafićima, onda su honorari manji od putnih troškova. No, u Srbiji nastupamo iz gušta, jer nas genijalno prihvaćaju. Vole nas kad govorimo “kaj”, kao i mi njih kad kažu “bre”.