Tribine “skraćuju” Knjigu nestalih

Pitanje nestalih osoba, bez obzira na njihovu nacionalnost i status, među najbolnijim je problemima ne samo Hrvatske nego i regije, pa ga nastoje riješiti svi nadležni. O razmjerima tog problema svjedoči i to što je na nedavnom predstavljanju trećeg izdanja Knjige nestalih, kojem su prisustvovali i najviši funkcionari, rečeno da se traga za još 2.322 osobe nestale u Hrvatskoj, od čega je 1.736 hrvatskih građana. Od ukupnog broja, 1.868 osoba vode se kao nestale, a za 454 otvoren je zahtjev za traženje posmrtnih ostataka. Dinamiku procesu pokazuje i to što je od januara 2010., kada je objavljeno drugo izdanje Knjige, riješeno 215 zahtjeva, a otvorena su 102.

Nastojeći odgonetnuti sudbinu što većeg broja nestalih, Ministarstvo branitelja RH i njegova Uprava za zatočene i nestale organiziraju tribine posvećene tim ljudima: dosad su održane u Negoslavcima i Obrovcu, a planirane su u Borovu, Glini, Gračacu i Pakracu, mjestima čije su lokalne i manjinske samouprave te nevladine organizacije pokazale interes za tim.

– Rješavanje sudbina zatočenih i nestalih osoba prvo je i posljednje pitanje u svim razgovorima naših političara – rekao je za Novosti ministar branitelja Predrag Matić, koji je

ocijenio da je oko toga postignut društveni konsenzus. U tome su ga podržali političari, ali i SPC i Katolička crkva, kada su prilikom susreta Arhijerejskog sinoda SPC i patrijarha Irineja te Hrvatske biskupske konferencije građani pozvani da svoja saznanje o nestalima podijele s nadležnima.

Dojave mještana

– Postoje i pojedinci koji se iz politikantskih razloga tome suprotstavljaju, ali tako je u svakom društvu. Dvadeset godina od rata, nestali zaslužuju da se prema njima dostojno odnosimo. Uostalom, više ne tražimo 900 “ovih” i 800 “onih”, kako se ranije govorilo i dijelilo, nego 1.736 hrvatskih državljana nestalih za vrijeme rata. Takav pristup je jedini način da se pronađu sve osobe, selektivnim se ništa neće postići – kaže Matić.

S tim u skladu, na sve je građane apelirano da pomognu svojim saznanjima, a očekuje se i pomoć obiju crkvi, kao i nacionalnih zajednica.

– Za tango je potrebno dvoje. Jer, da nemamo podršku i suglasnost Srba u Hrvatskoj i njihovih predstavnika, ne bismo mogli očekivati rezultate kakve očekujemo – kazao je ministar.

Podsjetio je da su nakon dvadesetak godina sve tehničke mogućnosti iscrpljene.

– Bez dojava građana koji žele imati čistu savjest i kojima to pritišće dušu, nećemo doći do rezultata. Nedavno smo u Petrinji pronašli osobe sahranjene na metar-dva od ceste; da nije bilo dobrih ljudi koji su to dojavili, ne bismo ih našli – rekao je.

– Održali smo prve tribine u nazočnosti predstavnika obitelji nestalih, predstavnika obiju crkava, političkih predstavnika i mještana, i s time mislimo nastaviti diljem Hrvatske, gdje god postoje indicije i podaci o nestalim osobama – istaknuo je ministar.

Da je o pitanjima nestalih postignut konsenzus, za Novosti je potvrdio i šef Uprave za zatočene i nestale, pukovnik Ivan Grujić.

– Rekao bih da smo na pravom putu. A izjave predstavnika obiju crkvi, koje podržavaju proces i traže od ljudi da dostave podatke o nestalima, od izuzetnog su značenja. Krenuli smo s tribinama u sredinama u kojima ima nestalih osoba, nastojeći animirati mještane da nam dostave podatke o njima, ali i da ih upoznamo s problemima – kazao je Grujić, naglasivši da su na tribinama i Srbi i Hrvati javno govorili o svojim stradanjima, suočavajući se tako s bolnom prošlošću, a prisustvovali su im katolički, pravoslavni svećenici te političari.

Ljudskiji pristup

Na pitanje čemu će Uprava težiti u predstojećim mjesecima, Grujić je odgovorio da je proces identifikacija i ekshumacija kontinuiran.

– Čim dođemo do relevantnih rezultata i potvrda identiteta, kroz obrade posmrtnih ostataka i u suradnji s komisijama Srbije i BIH-a, organiziramo identifikacije. One su kontinuirane, svaka se dva mjeseca identificira od 20 do 30 osoba. I ekshumacije idu svojim tijekom: kad prikupimo sve informacije vezane uz pojedinu županiju, obavimo probna iskapanja, a potom i ekshumaciju – rekao Grujić, najavivši za septembar i nastavak probnih iskapanja i ekshumacija na banijskim lokacijama.

Ipak, ističe da još nije dokraja riješeno pitanje dostavljanja dokumentacije o nastalim osobama i informacija iz Srbije o mogućim grobnicama na u ratu okupiranom teritoriju Hrvatske, u tzv. Krajini, kao i o mogućim grobnicama u Srbiji.

– Osim tih otvorenih pitanja, koja postavljamo već deset godina, tu je i pitanje masovnih grobnica premještenih 1994. u organizaciji vojske – rekao je Grujić.

Marica Šeatović, predsjednica Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava”, zadovoljna je potezima ministra Matića, ali i nastavkom ekshumacija posmrtnih ostataka Srba na lokacijama po Baniji i u Rajićima, u zapadnoj Slavoniji.

– Ministar je jako razuman čovjek i mislim da osjeća patnje bez obzira na naciju te da prema svakome ide iskreno i ljudski – kaže Marica Šeatović, koja misli da će se uz takav pristup napraviti puno više.

Brojne nevladine organizacije i udruge civilnih žrtava rata uključene su u organiziranje tribina koje su pokrenuli Ministarstvo branitelja i Uprava za nestale, a u tome surađuju i Klub zastupnika SDSS-a, SNV, ali i lokalne samouprave ili manjinska vijeća, kao što je slučaj u Glini, gdje će se održati jedna od tribina.

– I načelnik Gračaca ponudio je da organizira tribinu, a slične inicijative dolaze i iz ostalih sredina – kaže član Udruženja “Protiv zaborava” Branko Jurišić. Ističe da su tribine prilika da se okupljeni upoznaju s potresnim svjedočanstvima o patnjama, kako Srba tako i Hrvata, pa da i to bude poticaj da kažu ako nešto znaju. Premda još nema egzaktnu informaciju koliko se osoba nakon tribina javilo sa svojim saznanjima na kontakt-adrese i telefone koji su im na njima podijeljeni, uvjeren je da ih je bilo.

Može se zaključiti da će tribine, uz nastavak ekshumacija i identifikacija, pridonijeti da sljedeće izdanje Knjige nestalih bude bitno kraće od posljednjeg te da će biti sve manji broj onih koji ne znaju gdje su im najmiliji.