Vjernik vlastitog kulta
Ian Kershaw: “Hitler, 1889 – 1936.: Hubris” (W.W. Norton, 1998.)
Prije nego što je postao žestok kritičar državne lutrije, mladi Hitler je sa svojim vjernim prijateljem Kubizekom kupio jedan listić. U glavni dobitak uopće nije sumnjao. Nadugačko je raspredao kako će dobiveni novac iskoristiti za kupovinu vile u kojoj će on i Kubizek živjeti kao umjetnici, i kako će obilaziti kulturne prijestolnice, dok će o kućanstvu brinuti sredovječna domaćica. Hitler je bio tako uvjeren u glavni zgoditak da je njegov bijes nakon izvlačenja bio neobuzdan, pretvarajući fantaziju o umjetničkom životu dvojice mladića u žestoke tirade protiv koncepta državne lutrije.
Da su Hitler i Kubizek izvukli glavni zgoditak na lutriji povijest bi zasigurno krenula drugačijim tokom. Možda sličnim, ali drugačijim. Da je Hitler smrtno stradao u posljednjim borbama 1918. na zapadnom frontu, povijest bi izbacila neke druge Hitlere; da je nakon puča 1923. osuđen na primjerenu kaznu propustio bi svoju historijsku priliku s krizom 1929., a nju bi tada prigrlili neki drugi Hitleri… No bez Hitlera ni sama povijest ne bi ostala ista. Nerealizirani austrijski slikar osobno je donio odluku o napadu na Poljsku 1939., o napadu na SSSR 1941. – i krajem 1941. godine, o tzv. “konačnom rješenju židovskog pitanja”.
Hitler je proizvod povijesti koliko i osobne biografije. Da nije imao izraziti Edipov kompleks, da je upisao bečku likovnu Akademiju, da je osvojio glavni zgoditak na lutriji, osobne okolnosti ne bi stvorile Hitlera kakvog znamo, a Hitler ne bi utjecao na povijest na način na koji je utjecao.
Čudo vremena
Biografija Iana Kershawa “Hitler, 1889.-1936: Hubris” možda daje i najkonačniji odgovor na pitanje kako je takav Hitler bio moguć. “Oholost” je povijesna knjiga, ali i povijesna drama, psihološka studija ili pedagoški udžbenik, kao što upućuje epizoda s lutrijom, otkrivajući izrazito narcisoidan karakter, sklon fantazijama i doživljaju samog sebe kao predodređenog da dobije sve što poželi.
Frustriran neuspjehom da postane ono što mu je bilo “predoređeno” – dakle, slavni slikar, i frustriran porazom Njemačke u Prvom svjetskom ratu, Hitler će se prikloniti šačici lumpenproletera i razočaranih vojnika. Uskoro, “nacistički će udar na temelje civilizacije postati odsutnim događajem XX stoljeća.” U Kershawovoj biografiji formiranje Hitlera i dolazak Hitlera na vlast, jedan je dugi niz slučajnosti i loših okolnosti. Da se u laboratorijskim uvjetima sto puta ponovi taj put, Hitler vjerojatno niti jednom više ne bi prigrabio vlast. No na kraju dogodilo se ono najgore.
Od preuzimanja male ekstremističke stranke, preko suđenja za neuspjeli puč, a posebice nakon preuzimanja vlasti, Hitler će postati uvjeren u vlastitu mesijansku ulogu. Dapače, postat će najvećim vjernikom kulta Fuehrera. U govoru u Nuernbergu 1936. Hitler će reći: “Da ste me pronašli… između tolikih milijuna čudo je našeg vremena! I da sam ja pronašao vas, to je sreća za Njemačku!”
Kershaw ne mistificira pojavu Hitlera. Njegova biografija utemeljena je prvenstveno na činjenicama, a ne spekulacijama, uključujući tu i mogućnost da mu je djed bio Židov, odnosno odgovornost za smrt nećakinje. “Hubris” je izvanredan primjer odgovorne i odmjerene historiografije.