Intrigator

Katran & perje

Gostovanje Nenada Bakića na HTV-u

Usrani ajfon

Čak se i arhetipski filmski burzovni zlikovac Gordon Gekko u drugom dijelu “Wall Streeta” djelomice opametio i izliječio od pohlepe – doduše, tek nakon izlaska iz zasluženog zatvora. Međutim, njegovi seoski klonovi još uvijek se zabavljaju i šaraju šorom kao nikad u životu.

Doista nije jasno zbog čega je u emisiji “Nedjeljom u dva” nastupio Nenad Bakić, kad su podjednako beskorisni mogli biti bradata žena, muškarac od gume ili Bakiću sličan fundamentalist bilo koje vrste, npr. uskrsli Hrvoje Šošić na LSD-u. Bakić je tako punih sat vremena prosipao svoj posve nakaradni svjetonazor i vulgarni socijalni darvinizam, halucinirajući o tome da se danas živi prekrasno zato što svatko može kupiti usrani ajfon, tako da je “život homo sapiensa u 21. stoljeću” gotovo pa fenomenalan.

Pritom je koristio intelektualno defektan jezik i izraze kao što su “dijete vam neće krepat u trećoj godini” ili “osam djece” – još jedan dokaz da ne morate znati osnovnoškolsku gramatiku niti posjedovati minimalne manire i obzire da budete tzv. uspješan biznismen. Prilična perverzija dogodila se već u uvodu emisije, u mrtvo ozbiljnom prilogu, kad je nekoliko Bakićevih pacijenata iz poslovnog sektora prosulo razmjerno šupljoglave pohvale na njegov račun.

Nakon ove žalosne emisije mnoge su novine i portali također bez ironije prenijeli Bakićeve konfabularne vizije ekonomske zbilje, što više govori o ovdašnjoj javnosti nego o njemu samom.

Ukoliko želi biti opaki frajer kakvim se predstavlja, Aleksandar Stanković ubuduće se iritantnim njuškama više ne bi trebao suprotstavljati verbalno. Neka izađe iz skučenih okvira objektivnog novinarstva, navuče boksačke rukavice te ih patosira negdje oko 15. minute emisije. I nabije im ajfone i ajpede u snobovske guzice.

Petar Glodić

Na saborskim primanjima za ambasadore zastupnici dogovorili niz putovanja

Leteći Sabor Josipa Leke

Iz kratkog se priopćenja ne vidi da je Jandroković s izraelskim ambasadorom pričao o ičem drugom, a ako i jest, to očigledno nije bilo toliko važno koliko put u Izrael da bi bilo objavljeno

Nakon povratka s ljetne pauze krenule su aktivnosti saborskih zastupnika koji su u proteklih tjedan dana imali osam susreta s predstavnicima drugih država. Sudeći prema priopćenjima s tih susreta, najplodonosniji je ostvario HDZ-ovac Gordan Jandroković, dogovorivši odmah nakon godišnjeg odmora put u Izrael.

Bivši ministar vanjskih poslova sada je potpredsjednik saborskog Odbora za europske integracije i voditelj međuparlamentarne skupine prijateljstva Hrvatske i Izraela, a sastao se izraelskim ambasadorom Yosefom Amranijem, s kojim se složio da je potrebno nastaviti jako dobre odnose dviju zemalja. Još je priopćeno kako je dogovorena razmjena parlamentarnih izaslanstava i da mu je Amrani uručio poziv za posjet Knessetu. Iz kratkog se priopćenja ne vidi da je Jandroković s izraelskim ambasadorom pričao o ičem drugom, a ako i jest, to očigledno nije bilo toliko važno koliko put u Izrael da bi bilo objavljeno.

Bivši HDZ-ov ministar kulture Jasen Mesić, koji je sada potpredsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, raspričao se o svemu i svačemu s kosovskim zamjenikom ministra obrazovanja, znanosti i tehnologije Nehatom Mustafom, a posebno o sustavima visokog obrazovanja, mogućnostima hrvatske pomoći Kosovu i gospodarske suradnje, pa eventualno putovanje na Kosovo nije stavio u prvi plan, već na kraj priopćenja. Tamo znakovito stoji da je dogovorena skora suradnja srodnih parlamentarnih odbora dviju zemalja.

HNS-ovac Boris Blažeković, kao voditelj izaslanstva Sabora u skupštini NATO-a primio je nizozemsku veleposlanicu Stellu Ronner-Grubačić i ukrajinskog veleposlanika Oleksandra Levčenka, s kojima je pričao o gospodarskoj suradnji, parlamentarnim izborima i političkoj situaciji u tim zemljama, pri čemu put u Nizozemsku nije dogovorio, a Levčenka je samo izvijestio da će kao član Parlamentarne skupštine NATO-a ionako doći u Ukrajinu sljedećeg mjeseca da bi promatrao izbore.

S Levčenkom se susreo i HDZ-ov potpredsjednik Sabora Željko Reiner, koji se u razgovoru koncentrirao na energetiku i ekonomiju, propustivši dogovoriti posjet Ukrajini, a putovanja se ne spominju ni u opširnim izvještajima predsjednika saborskog Odbora za europske integracije Daniela Mondekara (SDP) i predsjednika Odbora za vanjsku politiku Milorada Pupovca (SDSS), koji su se odvojeno sastali s irskim izaslanstvom Zajedničkog odbora za poslove EU-a.

Put nije dogovorio ni potpredsjednik Sabora Josip Leko, koji mijenja bolesnog predsjednika Borisa Šprema i koji je primio u nastupni posjet njemačkog ambasadora Hansa Petera Annena, ali je Annen zato najavio skori dolazak njemačke parlamentarne skupine u Hrvatsku, a ne sumnjamo da će tom prilikom biti dogovoren i uzvrat.

Nikola Bajto

Optužnica zbog koje je Francuska izručila Milorada Momića pokazala se šlampavom

Optužba za ubojstvo spala na izbijanje zuba

Momić je izručen jer ga se teretilo za jedno ubojstvo u Berku, a u izmijenjenoj optužnici tereti ga se zbog premlaćivanja, pa će se od Francuske morati tražiti odobrenje za vođenje novog postupka

Suđenje Miloradu Momiću, optuženom za ratne zločine u Berku u jesen 1991. godine, doživjelo je preokret novom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, u kojoj se ni jednom riječju ne spominje bilo što iz prethodne optužnice, po kojoj je Momić lani kao francuski državljanin izručen Hrvatskoj.

U prvoj optužnici Momića se teretilo da je kao pripadnik teritorijalne obrane u jesen 1991. u Berku s drugima zatvarao i zlostavljao Hrvate, da je u improviziranom logoru u Berku rukama tukao tri žene, a 5. septembra 1991. puškomitraljezom ubio Katu Garvanović ispred njene kuće. O tome u izmijenjenoj optužnici ni slova, već se u njoj Momića tereti da je kršio pravila međunarodnog prava u ratu te mučio i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu. Konkretno, da je 2. septembra 1991. zarobljenog Stanka Penavića u Oroliku udario u glavu, a onda ga s još desetak osoba nastavio mlatiti, pa su Penaviću slomljena dva rebra i lijeva jagodična kost, a izbijeno osam zuba.

Momićev advokat Tomislav Filakovac zatražio je odgađanje suđenja jer nova optužnica ne sadrži nijednu radnju iz prve optužnice, a po novoj do izručenja ne bi ni došlo.

– DORH ima pravo izmijeniti optužnicu, pa i na samom kraju suđenja kad su izvedeni svi dokazi i nijedna strana nije predložila nove, ali je problem što je Momić izručen za ratne zločine protiv civila po točkama ubojstva i zlostavljanja u Berku – kaže za “Novosti” Veselinka Kastratović iz Centra za ljudska prava i nenasilje iz Osijeka, koja prati suđenje.

– U novoj optužnici nema ništa od toga, pa je advokat u pravu što to problematizira i najavljuje da će se obratiti ambasadi Francuske čiji je Momić državljanin. Vjerojatno će se od Francuske tražiti odobrenje i za vođenje novog postupka. Po zakonu, može ga se goniti samo za djelo za koje je izručen, a u prvoj optužnici bile su strašne stvari, pa i ubojstvo na svirep način – dodaje Veselinka Kastratović i ocjenjuje da će se branitelj oko toka postupka obratiti i Vrhovnom sudu.

– Šteta što se za Podunavlje, kad već ratni zločini ne zastarijevaju, istrage ne provode dobro, pa se u optužnicu trpa sve i svašta. Najgore je što se i danas pojavljuju fraze da je osim optuženog više osoba zlostavljalo žrtvu, što su recidivi od prije 20 godina – dodaje ona, navodeći da se jednoj osobi koja je spomenuta u Momićevoj optužnici ranije sudilo, ali je ŽDO odustao od postupka.

– Sad ga ponovno stavljaju u optužnicu kao suizvršitelja, što je paradoks koji si ŽDO ne smije dozvoliti. Ako su odustali od njegovog progona, više ga ne mogu optužiti – zaključuje Veselinka Kastratović.

Ipak, ako se izvuče zbog Berka, Momić će odgovarati za Godinske Bare kod Trnova u BiH, jer je optužen da je s nekoliko pripadnika “Škorpiona” u julu 1995. pobio i spalio šestoricu bošnjačkih zarobljenika, od kojih su trojica bili maloljetni. Zbog toga je i Srbija od Francuske tražila izručenje, a kada je to odbijeno i on izručen Hrvatskoj, ustupila je krivično gonjenje osječkom ŽDO-u koji je onda pokrenuo svoju istragu. Nadamo se ne tako aljkavu kao za Berak.

Nenad Jovanović

Sisački biskup u Zrinu zabranio korištenje imena svetog Kvirina zajedno s partizanima

Ljuta prava na ljutu ranu

Sisački biskup Vlado Košić ovih je dana pomjerio granice crkvene bahatosti kada je proglasio autorska prava na korištenje imena svetog Kvirina, zaštitnika Siska i zabranio njegovo korištenje bez dozvole biskupije, nakon što je na turističkoj manifestaciji Keltska noć jedna splav bila posvećena osnivanju sisačkog partizanskog odreda, a jedna svetom Kvirinu.

“Ostao sam zaprepašten i ljut kad sam vidio da se na istoj priredbi u Sisku, koji voli za sebe reći da je grad hrvatskih pobjeda, slave sveti Kvirin, sisački biskup i mučenik i zaštitnik tog grada, te partizani, zločinci koji su rušili crkve i ubijali živu crkvu. Zabranjujem bilo kakvu upotrebu imena i lika svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima jer kao katolički biskup imam na to pravo”, izjavio je Košić.

Javnost je ostala zaprepaštena, a gradska organizacija SDP-a u saopćenju je ocijenila da bi “i sveti Kvirin 1941. bio partizan”.

Bilo je još mnogo kritičkih komentara, no nitko nije reagirao na činjenicu da je Košić to izrekao u Zrinu, tijekom mise za stradale u Drugom svjetskom ratu, i to baš 9. septembra, kada se u Zrinu vodila takva borba da mediji danas pišu kako su ga “partizani uništili 1943. godine”. Zrin je godinu dana nakon partizanskog ulaska doista spaljen, a svi stanovnici su protjerani. No više nitko ne napominje da je Zrin prije toga bio zloglasno ustaško uporište iz kojeg su posvuda po Baniji ubijali Srbe ili ih trpali u logore, palili im kuće i pljačkali imovinu.

Zato bi se moglo činiti da biskup Košić štiteći ime svetog Kvirina i osuđujući samo partizane kao zločince, usput štiti jednog ne baš svetog Antu, koji je tada u Zrinu, a izgleda i danas, imao brojne fanove.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Dr. Dražen Gorjanski, zdravstveni analitičar

Ćorušićevo rješenje znači pobol i pomor

Voditelj HDZ-ovog Odbora za zdravstvo Ante Ćorušić na javnoj je televiziji izjavio da će onaj tko ima više, tko više uplaćuje u pojedine fondove zdravstvenog i socijalnog osiguranja, imati bolju skrb. Koliko je takvom izjavom diskriminirao građane?

– Izjava je posljedica nepoznavanja rada zdravstvenih sustava ili je namjerno izrečena. Suvremeni sustavi bave se pitanjem kako od ograničenih i nedostatnih sredstava proizvesti što više zdravlja za sve građane, a ne kako nekome ukidati zdravstvenu skrb. Porazno je kada netko u 21. stoljeću ponovno otvori takvu raspravu i to u Hrvatskoj, koja je praktički izmislila javno i svima dostupno zdravstvo. Takvim bi rješenjem bez zdravstvene zaštite ostala djeca i nezaposleni, mnogi bolesni se ne bi mogli osigurati jer bi trošak njihova liječenja bio veći od premije osiguranja, a velik dio građana koji plaća zdravstvo imao bi minimalnu razinu skrbi. Pobol i pomor bi se značajno povećali jer bi kvalitetna zdravstvena zaštita bila nedostupna za značajan dio građana, a i velik dio građana bi odgađao liječenje zbog nedostatka novca.

Ćorušić kaže da liječnici u provinciji premalo rade, a nedavno je napao i Zakon o potpomognutoj oplodnji nazvavši ga štetnim za hrvatsko društvo?

– Podrazumijeva li “provincija” područje izvan Zagreba ili područje izvan klinika u Rijeci, Splitu i Osijeku? Je li to zemljopisni ili psihološki pojam? U zdravstvu se obično koriste pojmovi: primarna, sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita. Prvi put čujem da postoji provincijska i metropolska medicina, odnosno provincijska i metropolska zdravstvena zaštita.

Kako vidite stanje u zdravstvu?

– Stanje je prilično teško, zdravstvo je u dugu 7,6 milijardi kuna, doprinos je već smanjen za dva posto, a navodno će se nagodinu smanjiti za još toliko. Pred Vladom su ogromni izazovi i samo se možemo nadati da će Ministarstvo zdravlja, liječnici i pacijenti biti na visini povijesnog izazova, prebroditi krizu i sačuvati zdravstvo od daljnjeg propadanja i/ili privatizacije.

Dragan Grozdanić