Moraš da budeš veći od podela i politike

Početkom godine u prodaji se pojavio dupli album grupe Goribor “Evo je banja”, bez ikakve dvojbe jedan od najboljih albuma snimljenih na ovim prostorima u posljednjih desetak godina. Kao i u slučaju albuma objavljenog 2007. kojim se Goribor predstavio široj javnosti, nove su pjesme, čije tekstove potpisuje pjevač Aleksandar Stojković, ponovno oduševile publiku, a Stojkovića potvrdile kao prvoklasnog rock-pjesnika: stihovi su mu toliko iskreni i stvarni, a istovremeno prepuni poetike i boli, da gotovo nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Nakon gotovo šestomjesečne koncertne promocije albuma po regiji, Goribor uskoro uzima pauzu.

Iako je “Evo je banja” zasigurno najbolji Goriborov album, mnogi su ostali zatečeni pomalo adolescentskim humorom njegova naziva…

To je pozdrav jednom vremenu i ekipi koja se rasturila iz raznoraznih razloga; jednostavna, interna zezancija. Ako nekome toliko smeta, bolje da i ne sluša album.

Sve ima svoju cenu

Goribor je od potpisivanja ugovora za zagrebački Dancing Bear do danas gotovo osvojio regiju. Jeste li zadovoljni ostvarenim ili ste vi i vaša diskografska kuća mogli bolje, više, spretnije?

Što manje čovek misli o tome, bolje je. Tu smo gde smo, nešto se dešava, a cela priča o mogućnostima neka ostane za birtije.

Snaga i težina vaših stihova kod mnogih je izazvala lavinu emocija, no svi se slažu da ste pogodili bit. U čemu, po vašem mišljenju, griješe drugi rock-autori? Zašto su njihove pjesme pune umjetnih emocija, a vaše toliko snažno iskrenih?

Moje je da pišem kako mislim da treba, a kako drugi autori gledaju na život, muziku, pisanje, njihova je stvar… Sve ima svoju cenu.

Koga cijenite od pjesnika/autora s ovih prostora?

Avdića, Zostera, TBF, Markonjera i Bokerinija iz Niša… Volim i neke Satanove tekstove, Franjićeve, Kebrine.

Uz kakvu ste muziku odrastali? Jesu li na vas više utjecali domaći izvođači ili ste odmah počeli s globalnim zvijezdama?

Mislim da su prvi bendovi na koje sam kliknuo bili EKV, Disciplina, Brejkersi, Grč, prvi Let 3, Obojeni program, Boje. Što se tiče stranih grupa, ne vredi da sad nabrajam, može se pretpostaviti.

Što je to u bluesu što vas je privuklo i gdje ste pronašli svoje mjesto?

Bluz priča životne priče, od tuge do sreće… Drugim rečima, možeš o svemu da pišeš šta ima veze s disanjem i, na kraju, neminovnim umiranjem…

I na ovom i na prošlom albumu surađivali ste s nizom ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, koji su se prije svega pojavili kao oni kojima je na prvom mjestu umjetnost stvaranja glazbe, a na zadnjem pitanje odakle tko dolazi i koju je političku opciju odabrao. Kako uspijevate biti imuni na političare i politiku koju provode nad nama?

Imunitet dobivam baš tako što ne obraćam pažnju na te pomenute stvari. Čovek kao biće mora da bude veći od granica politike, podela i šta već sve ide uz to. Bavim se pojedincima i srećom: koliko god ih malo ima, ima ih dovoljno da se pregura dan.

Ovde je dovoljno globalno

U vašim pjesmama nema aktualnih političkih momenata i ne prozivate političare poimence, no svejedno niste imuni na politiku niti na događaje oko vas. Istovremeno, prozivate i ljude koji poslušno, pognute glave i zatvorenih očiju, slijede te samozvane vođe. Kako gledate na aktualne političke promjene u Srbiji i narod koji je izabrao trenutačno vodstvo?

Mislim da ovde odavno najbitnije stvari vuku ljudi spolja. Ovi šta ih gledamo i slušamo samo su PR-ovi ozbiljnih igrača. Ima ona rečenica u “Kumu” da, kad koknu nekoga, uvek gledaš ko time najviše dobiva i znaćeš ko je naručio ubistvo. Ko ovde non-stop dobiva našim porazima i tragedijama?! Samo se osvrnite oko sebe i sve je jasno…

Goribor nesumnjivo posjeduje kvalitetu koja bi se mogla mjeriti s nekim svjetski poznatim izvođačima. Vaša je snaga u stihovima, jednako kao i u specifičnoj glazbi. Mislite li da na globalnoj sceni ima mjesta za Goribor?

Ovo gde smo sada, dovoljno je globalno za mene…

Kako bi bilo da se vaši stihovi prevedu na engleski, pa da snimite jednu kompilaciju za inozemno tržište i, uz dobru logistiku, pokušate nešto ostvariti na Zapadu? Mislite li da biste imate šanse i zanima li vas takvo što uopće?

Ne. Imaju oni dovoljno svojih muzičara-pesnika. Bitno mi je da ostvarim kontakt sa ljudima sa kojima živim i delim iste probleme.

Prije nekoliko mjeseci s braćom Sinkauz napravili ste predstavu “Malo je dovoljno”, u produkciji zagrebačkoga Studentskog centra, a kritičari nisu štedjeli riječi pohvale. Jeste li očekivali takvu reakciju?

Iskreno, nisam – krenuli smo da radimo po nekom instinktu i dobili šta smo dobili. Jako lepo iskustvo!