Pad brojeva i utrka nojeva

Kada je Ekonomski institut u svibnju izašao s prognozama da će hrvatski BDP u ovoj godini pasti za jedan posto, što je bilo približno prognozama Svjetske banke i Hrvatske narodne banke, ministar financija Slavko Linić obrušio se na analitičare nazvavši ih statističarima koji gledaju samo brojke, a ne Vladin program u cjelini.

Kukuriku vlada smatrala je da je tu riječ o procjenama koje ne uzimaju u obzir činjenicu da je Hrvatska dobila novu vlast koja se svim silama trudi promijeniti negativne trendove. Za Linića i potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića bilo je uvredljivo što se analitičari ponašaju kao da je na vlasti još uvijek nekompetentni i korumpirani HDZ, a ne pošteni, sposobni i marljivi SDP-ovi i HNS-ovi vizionari. Nova vlada u to se vrijeme još držala svoje proračunske projekcije iz veljače, po kojoj bi ove godine BDP trebao rasti za barem 0,8 posto, primarno na investicijama javnih poduzeća.

No kada su se uskoro zaredale negativne brojke o padu industrijske proizvodnje, izvoza i potrošnje građana, a konačno i o padu BDP-a u prvom kvartalu za 1,3 posto, Linić i Čačić morali su priznati da Vladin investicijski ciklus kasni, a uskoro su svoju optimističnu prognozu o rastu BDP-a korigirali na “stagnaciju”. No i “statističari” su u međuvremenu korigirali svoje prognoze nagore, pa je ona HNB-ova iz srpnja procijenila da će hrvatsko gospodarstvo u ovoj godini ukupno potonuti za 1,6 posto, što je daleko pesimističnije od Vladine pozitivne nule.

Tvrdoglava Vlada

Vlada je ostala tvrdoglava i nakon tih procjena. Početkom kolovoza, uoči odlaska ministara na godišnji odmor, usvojila je Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2013. do 2015., u kojima je ekonomsko stanje pomno analizirano i obrazloženo, ali se usprkos negativnim prognozama svih domaćih i međunarodnih institucija svejedno računa s nultim rastom. Ni podatak o padu BDP-a za 2,1 posto u drugom kvartalu, koji je Državni zavod za statistiku objavio prije nekoliko dana, nije otrijeznio ministre, iako bi samo za kompenzaciju dva uzastopna negativna kvartala iz prve polovice godine trebalo ostvariti prosječni rast od gotovo dva posto u drugoj polovici godine.

Analitičari upozoravaju da je to nemoguće. Iako svi očekuju da će treći kvartal, koji karakterizira turistička sezona, biti nešto stabilniji, ocjenjuju da će to samo značiti kako će pad BDP-a u tom ljetnom tromjesečju biti nešto blaži, a čak ni oni najoptimističniji ne očekuju ništa više od skromnog rasta. Nakon toga svi predviđaju negativan četvrti kvartal.

Prošlotjedni podatak o padu BDP-a u drugom kvartalu izazvao je zabrinutost da će rejting agencije, koje su Vladinu proračunsku politiku zacrtanu na početku mandata isprva nagradile zadržavanjem kreditnog rejtinga, sada također promijeniti svoje ocjene o kreditnoj sposobnosti Hrvatske. Na te je strahove Čačić odmahnuo rukom, kao što je ranije odmahivao rukom na procjene ekonomskih analitičara, no pitanje je na čemu on temelji tu samouvjerenost, kada su se sve njegove dosadašnje procjene o oporavku, pa i Vladine službene procjene, pokazale neutemeljenima.

Pitanje je, također, u kojoj mjeri Vlada doista vjeruje u vlastite procjene, a koliko one služe za svjesno zavaravanje. Rejting agencije teško je zavarati, Vladi očigledno nisu povjerovali ni analitičari domaćih znanstvenih i financijskih institucija, a ovog će puta ostati skeptična i javnost, kojoj će biti teško podvaliti istu priču dva puta. No Vlada ionako svojim nerealnim procjenama svjesno zavarava samu sebe, a te joj procjene služe kako bi se tvrdoglavo mogla praviti da drži stvari pod kontrolom i kako bi mogla usprkos svim kritikama nastaviti s provođenjem zacrtane ekonomske politike, bez obzira na pokazatelje da su neki od aspekata te politike, kao što je bilo povećanje PDV-a i cijena energenata, djelovali prorecesijski.

Što je najbolje, Vladin zacrtani program mogao bi se pod određenim sretnim okolnostima i ostvariti, samo uz drukčije brojke od predviđenih i uz prilično zakašnjenje, što će građani u međuvremenu platiti daljnjim padom standarda i gubitkom radnih mjesta. Jedan od preduvjeta ostvarenja je da barem sljedeće godine konačno dođe do pokretanja investicijskog ciklusa, što je u domeni same Vlade, a drugi, koji nimalo ne ovisi o Vladi, da dođe do preokreta negativnih trendova u Evropskoj uniji. To je najviše optimizma što Vlada u ovom trenutku može ponuditi, s obzirom na to da njena strategije noja ne ostavlja mjesta naznakama da je spremna na bilo koji način idejno osvježiti ekonomsku politiku.

Kako Vlada vidi budućnost? Prilikom donošenja proračuna u veljači, Vlada je za ovu godinu predviđala rast od 0,8 posto, za sljedeću od 1,5 posto, a za 2014. godinu od 2,5 posto. Pola godine kasnije, u spomenutim Smjernicama s početka kolovoza, za ovu godinu rast je korigiran na nula posto, ali je za 2013. očekivanje podignuto na 1,8 posto, a za 2014. godinu na čak tri posto.

Nesretni početak mandata

Očekivanja o ubrzanom rastu 2013. temelje se na pozitivnom doprinosu domaće potražnje nakon prebacivanja zakašnjelog investicijskog ciklusa u sljedeću godinu, a pretpostavlja se da će se od kraja ove godine početi popravljati i slika u evropskom okruženju. Vlada se u tim očekivanjima oslanja na projekcije Eurostata, statističkog ureda Evropske komisije, po kojima će glavni hrvatski trgovinski partneri Italija, Njemačka, Slovenija i Austrija sljedeće godine zabilježiti bolje rezultate nego ove.

Zanimljivo je primijetiti da se Vlada, dok se poziva na projekcije rasta tih zemalja, istovremeno ne poziva i na Eurostatove procjene za Hrvatsku, po kojima se umjesto Vladinih nula posto rasta u ovoj godini predviđa pad od 1,2 posto, a umjesto Vladinog rasta od čak 1,8 posto u sljedećoj godini rast od samo 0,8 posto. To je, dakle, kašnjenje od cijelih godinu dana u odnosu na proračunske ciljeve iz veljače. Ministri bi ponovno mogli reći da su to samo statističke procjene evropskih analitičara koje ne uvažavaju činjenicu da Hrvatska umjesto korumpirane i nekompetentne HDZ-ove vlasti ima novu vlast koja će svakog časa pokrenuti investicije, no i sve druge zemlje iz Eurostatove projekcije također imaju vlade, koje se također aktivno bore s krizom, pri čemu je učinak svih mjera krajnje neizvjestan.

Nova hrvatska vlada imala je nesreću da joj je mandat započeo u trenutku poniranja evropske ekonomije prema drugom dnu krize. Nakon što su lani sve članice Unije osim Grčke, Portugala i Slovenije bilježile rast, ove godine u minusu će biti barem osam članica, a još će ih niz jedva zabilježiti stagnaciju, dok se za 2013. ipak predviđa oporavak u kojem bi negativan rast imala još samo Španjolska.

Takvo je okruženje značajno otežalo prvu godinu mandata vlade Zorana Milanovića te slabijom inozemnom potražnjom i dotokom investicija utjecalo na to da njene mjere štednje, praćene smanjenjem nameta poduzetnicima, ostanu bez vidljivih kratkoročnih efekata. Vlada, kako smo vidjeli, ne pokazuje nikakve želje da mijenja politiku, pa ostaje samo nada da će sadašnje mjere upaliti s odgodom i dugoročno onda kada se poprave vanjske okolnosti.

One su, uza sve optimistične projekcije za sljedeću godinu, obilježene velikom neizvjesnošću. Važni hrvatski vanjskotrgovinski i investicijski partneri Italija i Slovenija prolaze kroz ozbiljnu krizu i očekuje se da će obje zemlje zabilježiti negativan rast od 1,4 posto uz blagi oporavak sljedeće godine. Njemačka i Austrija nakon rasta od 3,0 odnosno 3,1 posto 2011. bilježe ove godine značajno usporavanje, prema očekivanom rastu od 0,7 posto Njemačke i 0,8 posto Austrije, a očekuje se da će obje sljedeće godine ići prema rastu od 1,7 posto. Takve projekcije govore o popravljanju okruženja sljedeće godine, no evropska dužnička kriza predstavlja ozbiljan rizik za njihovo ostvarenje.

Kineski rast počeo je usporavati, a iako je Njemačka kao najveća evropska ekonomija pokazala otpornost, zadržavši razinu ekonomske aktivnosti čak i bolju od očekivanja, jačaju strahovi da ni ona neće dugo izdržati, pogotovo zbog novijih pokazatelja da su narudžbe njemačke robe iz evropskih zemalja u sve većem padu. Evropski dužnici opterećeni su visokim kamatama za iskupljenje svojih dugova, a dosad uspostavljeni Unijini mehanizmi financijske pomoći još uvijek su nedostatni za prevladavanje krize bez novih šokova.

Za krizu se ni nakon četiri godine nije pronašlo adekvatno političko rješenje, pa se ekonomija Evrope u cjelini guši u situaciji u kojoj se bolje stojeće sjeverne zemlje jeftino zadužuju, a problematične poput Španjolske plaćaju kamate od sedam posto, zbog čega je šef Europske organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) Jose Angel Gurria prošlog tjedna zatražio od Evropske centralne banke da krene u neograničeni otkup obveznica država članica, kako bi pojeftinio njihove troškove zaduživanja.

Preskupe kamate

Hrvatski troškovi zaduživanja već sada su vrlo visoki, pa je Linić posudio milijardu i pol dolara uz kamatu od 6,3 posto, a zbog rapidnog rasta javnog duga posljednjih godina kamate su u apsolutnom iznosu toliko narasle da gutaju cijeli planirani deficit državnog proračuna. Drugim riječima, zemlja se preko svojeg poreznog kapaciteta zadužuje samo da bi servisirala narasle dugove, a svako narušavanje kreditnog rejtinga preko investicijske granice dodatno bi poskupjelo to servisiranje.

Prema podacima iz Smjernica, ovogodišnji deficit trebao bi iznositi 9,9 milijardi kuna, a blizu osam milijardi kuna otići će na kamate, dok bi deficit 2013. godine trebao iznositi 9,6 milijardi kuna, ali će za otplatu kamata trebati deset milijardi kuna, čak dvije milijarde više nego ove godine. Koliki teret te kamate predstavljaju za državni proračun vidljivo je kada se stave u odnos s proračunskim prihodima, koji bi 2013. trebali iznositi 112 milijardi kuna. To znači da je čak devet posto svega što država prikupi kroz poreze, doprinose i ostale prihode potrebno za servisiranje duga, čija glavnica neprestano raste.

Zbog toga se, s druge strane, iznos raspoloživ za isplate plaća, mirovina i normalno funkcioniranje države sve više steže, a sljedeće godine će u proračunskim okvirima biti potrebno osigurati i 1,7 milijardi kuna za uplatu u evropske fondove. Vlada je, k tome, odlučna držati se Zakona o fiskalnoj odgovornosti, koji traži da se udio rashoda proračuna u BDP-u smanjuje minimalno za jedan postotni bod godišnje.

To fiskalno pravilo nije teško zadovoljiti u uvjetima ostvarenog rasta, no u slučaju pada ove godine, koji je izvjestan, te slabijeg rasta sljedeće godine, bit će potrebno dodatno smanjivati proračunske rashode. To je pak neizvedivo bez rezanja mirovina, proračunskih plaća i socijale, što bi bio put bez povratka. Stoga je sljedeća godina, koja ovisi o uspjehu javnih investicija i u velikoj mjeri o popravku evropskog okruženja, godina u kojoj će se lomiti sadašnji program Vlade.