Pokrajine

Nakon vraćanja originalnog imena Vrginmostu, zapelo na nenadležnoj instanci

Kada cestari postanu političari

Šefovi sisačke ispostave Hrvatskih cesta iz neobjašnjivih razloga još ne žele izdati nalog da se postave nove table i putokazi na ulazu u mjesto, iako je Općinsko vijeće na zakonit način donijelo odluku da se Gvozd ponovno nazove Vrginmost

Iako su mještani Gvozda, shodno odluci Općinskog vijeća i njenoj objavi u “Službenom vjesniku”, još od kraja kolovoza trebali ponovno živjeti u Vrginmostu, čime bi se napokon završilo višegodišnje prepucavanje oko preimenovanja tog mjesta, stvar je zapela u Hrvatskim cestama, ispostava Sisak. Naime, šefovi te ustanove iz neobjašnjivih razloga još ne žele izdati nalog da se postave nove table i putokazi na ulazu u mjesto.

U svibnju je, na jednoj sjednici Općinskog vijeća, lokalni SDP pokrenuo inicijativu da se mjestu vrati stari naziv. Zatraženo je mišljenje sedam mjesnih odbora, od kojih je šest podržalo ideju, dok se sedmi, Mjesni odbor Gvozd, usprotivio. Njegov predsjednik Josip Jajčević, doseljenik iz Bosne i Hercegovine, kategoričan je oko toga:

– Nema potrebe mijenjati ovaj lijepi hrvatski naziv, a osim toga, to će puno koštati.

Jajčević priča da je prognan iz Ivanjske kraj Banjaluke, a nakon što je upozoren da se Ivanjska, koja pripada Republici Srpskoj, sada zove Potkozarje, kaže:

– Za mene će to uvijek biti Ivanjska, jer nitko nema pravo mijenjati stare, autohtone nazive.

HDZ: To je provokacija

Nakon što je Općinsko vijeće Gvozda izglasalo da se Gvozd preimenuje u Vrginmost, lokalni HDZ odmah je izdao priopćenje u kojem ističe veliku nezaposlenost na području općine te odluku smatra isključivo političkom provokacijom lokalnih vlasti prema stanovništvu hrvatske nacionalnosti. “Općinski načelnik i vladajući, predvođeni SDSS-om, predlažu odluke koje mogu imati za posljedicu produbljivanje gospodarske krize i nacionalne netrpeljivosti između dva naroda”, piše, između ostalog, u priopćenju HDZ-a.

Tu nisu stali, već su odmah pozvali u pomoć predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, koji se u Gvozdu najprije iza zatvorenih vrata sastao s članovima svoje stranke, a nakon toga novinarima kazao kako će se “svim zakonskim sredstvima boriti da se zadrži naziv Gvozd”. Kada su ga novinari upozorili da je do vraćanja originalnog naziva upravo i došlo jedinim mogućim zakonskim sredstvom, odlukom Općinskog vijeća, Karamarko se nije dao smesti.

– Protiv ove odluke borit ćemo se svim zakonskim sredstvima – ponovio je.

Općinski načelnik Branko Jovičić čudi se ovakvom otporu bosanskih Hrvata u Gvozdu, koji nisu spremni poštovati volju većine autohtonih stanovnika.

– Više od 75 posto građana želi da se mjestu vrati stari naziv Vrginmost, koji lokalno stanovništvo nije ni prestalo upotrebljavati u svakodnevnom govoru. Troškovi preimenovanja bit će minimalni jer će mještani dokumente mijenjati tek kada im istekne valjanost sadašnjih, tako da neće biti dodatnih troškova. Osim toga, valjda je nešto koštalo i nerazumljivo i ishitreno preimenovanje Vrginmosta u Gvozd 1996. s kojim se mještani nisu nikada pomirili jer je jednostavno nametnuto. Ovaj put radi se o demokratskoj volji većine – kaže Jovičić.

Iako je u punoj mjeri poštovana zakonska procedura, do novih tabli na prilaznim cestama Gvozdu, na kojima treba pisati Vrginmost, još će se, prema svemu sudeći, čekati. Zašto, nikome nije jasno.

– Odluku Općinskog vijeća da se Gvozd preimenuje u Vrginmost poslali smo na nadzor u Ured državne uprave u Sisku. Tamo nije bilo nikakvih primjedbi, prošli su rokovi za eventualne žalbe i odluka je 12. lipnja objavljena u “Službenom vjesniku”. Krajem srpnja u Hrvatske ceste, ispostava Sisak, poslali smo svu dokumentaciju i zamolbu da se promijeni prometna signalizacija, shodno odluci Općinskog vijeća, što je sasvim dovoljno da postave table s nazivom mjesta. Tu dolazi do neobjašnjivog zastoja. Ravnatelj sisačke ispostave Ivan Kuliš, umjesto da postavi signalizaciju, sve ponovno prosljeđuje u Ministarstvo uprave, što nas je u dobroj mjeri iznenadilo jer je riječ, zapravo, o tehničkom dijelu posla za koji su stvoreni svi zakonski i drugi uvjeti. Sada čekamo, a ne znamo što. Usput, telefonom sam razgovarao s ravnateljem Kulišom tražeći objašnjenje, na što sam dobio vrlo jasan i precizan odgovor: “Kada ste čekali do sada, možete još” – govori Jovičić.

Tragovi predaka

Na upit zašto ne izdaje nalog da se promijene table na ulazu u Gvozd, Kuliš kaže da nema ništa protiv promjene imena jer to je volja većine. Ipak, “želi prije toga čuti što o tome misli Ministarstvo uprave”.

Mišljenja mještana o novom starom imenu mjesta su podijeljena, zavisno o nacionalnosti. Većinsko srpsko stanovništvo općine želi staro ime, dok Hrvati doseljeni iz BiH, koji su u samom mjestu nešto brojniji od Srba, misle drugačije. Đuro Valent u Gvozd je došao prije 19 godina iz Zalužana kraj Banjaluke.

– Neka ostane Gvozd. Tako je odlučeno i zašto bi se to mijenjalo – kaže Valent.

– Moji pradjedovi i djedovi rađali su se, ženili i umirali u Vrginmostu. Ne vidim smisao nekadašnje odluke o promjeni imena mjesta u Gvozd, pogotovo stoga što većina mještana priželjkuje stari naziv. Pogrešku treba ispraviti i vratiti ime Vrginmost – smatra Nada Nišević, a Miloš Krasulja također priželjkuje promjenu.

– U mom rodnom listu piše da sam rođen u Vrginmostu, a ne u Gvozdu. Ovdje svi živimo teško i jedva sklapamo kraj s krajem. Možda su neka radna mjesta morala biti ukinuta, ali sasvim sigurno nije trebalo biti ukinuto ime našeg mjesta. To je više od samog imena, to su tragovi naših predaka – kaže Krasulja.

Ime ostalo čak i u NDH

Prema predanju, naziv Vrginmost nastao je nakon što se, početkom 18. stoljeća, s obronaka Petrove gore u dolinu, s obitelji, spustio izvjesni Stojan Vrga i sagradio kuću i mostić preko potoka, sve otprilike na mjestu današnje benzinske stanice u Gvozdu. Kako je mjesto bilo svojevrsno raskrižje puteva, gdje bi se uvijek zastalo da se odmore konji i ljudi, znalo se reći da je to “kod Vrgina mosta”. Naziv se udomaćio i kasnije izgrađeno naselje dobilo je naziv Vrginmost. Zanimljivo je da on nije smetao ni Austro-Ugarskoj Monarhiji, pa čak ni kvislinškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Godine 1996. pod čudnim i do danas nedovoljno ispitanim okolnostima ime mu mijenja Županijska skupština, a ne općinska vlast.

Vladimir Jurišić

Izvesna privatizacija baranjskog vodnog resursa

Voda “Livada” zapela za oko investitorima

Potencijalni investitori iz zagrebačke tvrtke Energospektar već su najavili novi dizajn i promenu imena poznate baranjske izvorske vode

Ideja o vodi “Livadi” kao budućem brendu Belog Manastira prvi put je izložena u maju, na prvom festivalu vode u Rovinju, a iznio ju je Damir Paulić, direktor firme Baranjski vodovod. Iako su mnogi bili skeptični, već nakon četiri meseca ideja je naišla na plodno tlo i privukla prvog potencijalnog investitora.

Nedavno je održan sastanak na kojem su s jedne strane bili direktor Paulić i belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš sa saradnicima, a sa druge predstavnici firme Energospektar iz Zagreba vlasnika Milodraga Gadže i predstavnici Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta iz Zagreba. Sastanku je prethodilo pismo namere koje je investitor u avgustu uputio gradu i Baranjskom vodovodu. Potencijalni investitori već tvrde da su sve bliži realizaciji projekta koji uključuje gradnju punionice vredne tri miliona eura u poslovnoj zoni, u kojoj bi se na početku punila voda, pod radnim nazivom “Livada”, a nešto kasnije i sokovi, čajevi te u doglednoj budućnosti čak i pivo.

Ugodno iznenađen prijemom i otvorenošću domaćina i čelnih ljudi te najavivši promenu naziva i dizajna “Livade”, Gadže je između ostalog rekao kako je važno što će se dobiti certifikat za izvorsku vodu, a kada stignu sve potrebne potvrde, neće biti prepreka za realizaciju planova. Posebno je naglasio da će, osim ulaganja značajnih sredstava, u punionici posao pronaći desetero do petnaestero ljudi.

Damir Paulić nada se da bi, ako sve pođe prema planu, Baranjski vodovod dobio kvalitetnu fleksibilnost poslovanja, a voda sa crpilišta ostala bi u vlasništvu firme. Podsetio je i na izuzetnu kvalitetu vode sa crpilišta Nove livade, koja ne sadrži arsen, željezo i mangan, a bogata je kalcijem, magnezijem, natrijem, kalijem i fluorom. Rok za početak proizvodnje je kraj 2014. godine. Energospektar se bavi naftom i naftnim derivatima, a prošle godine dodeljeno mu je priznanje za drugo preduzeće u Hrvatskoj po rastu.

Zoran Popović

Parastos za žrtve rata od 1991. do 1996. godine u Borovu

Počast sugrađanima

Želimo da ih se sećamo i da im na ovaj način odamo počast. Neka im je večna slava i hvala, rekao je predsednik borovskog VSNM-a Dušan Latas

U organizaciji Veća srpske nacionalne manjine Opštine Borovo 15. septembra održan je parastos žrtvama rata od 1991. do 1996. koji su služili borovski sveštenici, protojerej-stavrofor Čedo Lukić, protojereji Milenko Grebić i Miladin Spasojević te protođakon Dragan Serdar. Okupljeni su u molitvi zapalili sveće za poginule članove svojih porodica, rođake, prijatelje i komšije stradale u poslednjem ratu, odajući im tako počast i čuvajući uspomenu na njih.

– Prošla je 21 godina od stradanja srpskog naroda u Hrvatskoj, kao i stradanja naših sugrađana. Ostavili su veliku prazninu, prvo u svojim porodicama, a onda u mestu i organizacijama u kojima su delovali i radili. Želimo da ih se sećamo i da im na ovaj način odamo počast. Neka im je večna slava i hvala – rekao je predsednik borovskog VSNM-a Dušan Latas.

Ovogodišnjem komemorativnom skupu u Borovu prisustvovale su i položile venac predstavnice Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava” Radojka Mrkić i Maja Damjanović iz Vukovara. Mnogi vukovarski Srbi nestali za vreme rata, a kasnije ekshumirani i identifikovani, sahranjeni su prema željama njihovih porodica upravo na borovskom groblju.

– Jako mi je teško. Ja svog tatu još nisam našla. Jako sam se rastužila ovde, ali treba da ustrajemo u tome da se borimo da saznamo gde su naši najmiliji i onda, možda, da dobijemo neko smirenje nakon svih ovih godina – kazala nam je 23-godišnja Maja koja traži oca odvedenog i ubijenog 1991. u Vukovaru.

Vence na spomenik žrtvama položili su i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić, predstavnici Glavnog odbora Samostalne demokratske srpske stranke na čelu s predsednikom Vojislavom Stanimirovićem, zatim predstavnici Zajedničkog veća opština, Opštine Borovo, Opštinske organizacije SDSS-a, mesnog udruženja antifašista i lovačkog društva.

Na spomenik žrtvama rata u Borovu prošle je godine postavljena spomen-ploča na kojoj su uklesana imena 52 poginulih meštana Borova.

D. Bošnjak

Što donosi novi Zakon o oružju koji je na snagu stupio 5. juna

Oružje samo uz liječničku potvrdu

Osobe koje ne posjeduju uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja ili oni kojima je to uvjerenje isteklo, dužni su do 5. juna 2013. dostaviti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti koje nije starije od tri mjeseca

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o oružju usvojen je na sjednici Sabora održanoj 18. maja, a stupio je na snagu 5. juna. Posebne novine donesene su u oblasti kontrole zdravstvenog stanja osoba koje imaju registrirano oružje. Zakon tako predviđa veću uključenost liječnika primarne zdravstvene zaštite. Policija će izvijestiti izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite o osobama kojima je izdan oružni list. Liječnik koji ima saznanja o promjeni zdravstvenog stanja ili toku liječenja vlasnika oružja, a koje utječe na zdravstvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja, dužan je odmah po saznanju za takvu promjenu izvijestiti nadležnu policiju.

Obavezno uvjerenje

Također je propisano da fizičke osobe koje imaju registrirano oružje moraju u roku od 180 dana, odnosno do 5. decembra od dana stupanja na snagu novog Zakona, izvijestiti nadležnu policiju o svom izabranom liječniku primarne zdravstvene zaštite, odnosno u roku od 60 dana od dana promjene liječnika također moraju izvijestiti policiju o nastaloj promjeni.

Osobe koje ne posjeduju uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja ili oni kojima je to uvjerenje isteklo dužni su u roku od jedne godine od stupanja na snagu novog Zakona (do 5. juna 2013.) nadležnoj policiji dostaviti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti koje nije starije od tri mjeseca. Inače, liječničke preglede vlasnici oružja dužni su obavljati svakih pet godina.

– Članovi streljačkih društava, osim ispunjavanja svih uvjeta iz člana 10. Zakona o oružju, dužni su priložiti i potvrdu Hrvatskog streljačkog saveza da su članovi sportskog streljačkog društva te da se aktivno natječu u streljaštvu. I lovci moraju ispunjavati sve uvjete iz člana 10. Zakona o oružju i priložiti lovačku iskaznicu s važećom markicom za tekuću lovnu godinu kojom se dokazuje položen lovački ispit i bavljenje lovom – kaže Andreja Lenard iz Policijske uprave karlovačke.

Kazne za prekršioce novih odredbi izmijenjenog Zakona o oružju drastične su: novčane se kreću od 3.000 do 15.000. kuna, uz oduzimanje prije izdanog oružnog lista, nemogućnost dobivanja novog oružnog lista i trajno oduzimanje oružja bez prava na naknadu.

Četiri kategorije

Zakon o oružju definira četiri kategorije oružja: A – zabranjeno oružje, B – vatreno oružje koje se može registrirati, C – oružje koje je potrebno prijaviti nadležnoj policijskoj upravi za koje policija izdaje potvrdu i D – oružje koje se nalazi u slobodnoj prodaji i nije ga potrebno prijavljivati.

– U oružje A kategorije dodane su sve vrste oružja s integralnim prigušivačima, prigušivači namijenjeni oružju i dijelovi za prigušivače. U oružje B kategorije dodaje se jednostrijelno dugocijevno oružje s kombinacijom glatkih i užljebljenih cijevi. U oružje C kategorije dodaje se zračno oružje i oružje sa tetivom te ga je potrebno prijaviti nadležnoj policijskoj upravi ili stanici u roku od osam dana od nabave, a oni koji već posjeduju takvo oružje dužni su ga prijaviti u roku od godine dana od stupanja na snagu novog Zakona, tj. do 5. juna 2013. Oružje D kategorije policiji se mora prijaviti samo u slučaju prelaska državne granice – objašnjava Andreja Lenard.

Milan Cimeša

Projekt “Važno je imati podršku” vrijedan preko 110.000 eura

Afirmacija baranjskih umjetnica

Opšti je cilj projekta da se stvori podržavajuće okruženje ženama u Baranji za konzumiranje ljudskih prava, a specifični je cilj da se osnaže organizacije civilnog društva za podršku ženama

Već gotovo dvije godine, počevši od 29. decembra 2010, Udruženje “Baranja” iz Bilja i Mirovna grupa Oaza iz Belog Manastira provode u Baranji projekt “Važno je imati podršku”, vrijedan 112.657 eura, koji financira Evropska unija i koji će završiti za tri mjeseca.

Uz brojne aktivnosti, u okviru toga projekta simultano se održavaju kreativne i rekreativne radionice za žene u pet baranjskih sela, koje se nakon nekoliko mjeseci sele u sljedećih pet sela. Radionice su se dosad održavale u selima u kojima postoje udruge žena ili neki oblik organiziranja žena, ali se vodilo računa i o tome da budu zastupljena sela u kojima većinu čine pripadnici svih većih etničkih grupa koje žive u Baranji (Hrvati, Srbi i Mađari).

Opšti je cilj projekta da se stvori podržavajuće okruženje ženama u Baranji za konzumiranje ljudskih prava, a specifični je cilj da se osnaže organizacije civilnog društva za podršku ženama u konzumiranju ljudskih prava. Da bi se to ostvarilo – pored ostaloga – nastojalo se kroz izložbe i prezentacije javnost upoznati s Baranjkama koje su dale i još uvijek daju značajan doprinos u raznim oblicima umjetničkog stvaralaštva. Prošle, 2011. godine, povodom Dana žena, u predvorju Kina Beli Manastir bila je otvorena likovna izložba “Baranjske bisernice”. Također prošle godine, u septembru povodom Svjetskog dana pismenosti, u Maloj galeriji belomanastirskog Centra za kulturu bila je otvorena izložba knjiga “Baranjske spisateljice”. Ove pak godine, opet u povodu Dana žena, u predvorju Kina bila je otvorena izložbu radova s kreativnih radionica za žene, a prošlog utorka, opet u povodu Svjetskog dana pismenosti, organizirana je umjetnička prezentacija pod nazivom “Baranjke na daskama koje život znače”.

Baranjske su glumice javnosti predstavljene u komornoj atmosferi belomanastirskog Društvenog centra. Program je vodila Daniela Taslidžić Herman, predsjednica GK Beli Manastir te alfa i omega današnjeg kazališnog života u Baranji, a u programu su učestvovale glumice Jelena Nikolić, Ivana Petković i Anamarija Embreuš, dok su glumci ovaj put uglavnom – statirali.

Jovan Nedić

Folkloraši iz kordunaške općine na smotri folklora u Sloveniji

Krnjačanima pljesak u Kranju

Na smotri je oboren Ginisov rekord u plesanju Užičkog kola po trajanju i po broju plesača. Plesali su gotovo svi plesači iz 12 KUD-ova, a plesalo se oko sat vremena

Članovi krnjačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta” i ove su godine, kao i lani, nastupili u Kranju na drugoj međunarodnoj smotri folklora “Kranj 2012” što je organizira tamošnje Srpsko kulturno-umjetničko društvo “Sveti Sava”.

Pod vodstvom načelnika Općine Krnjak Rade Kosanovića i predsjednice pododbora Nade Đurić-Plećaš nastupila su 34 muzičara i plesača. Krnjačani su bili najmlađi i najmanji, uglavnom djeca, pa su zbog toga dobili najveći aplauz. Odmah po dolasku svi učesnici iz devet srpskih društava iz Banatskog Novog Sela iz Srbije, iz Banjaluke, Krnjaka i Kopra, najprije su razgledali grad koji ima 35.000 stanovnika, od kojih je sedam hiljada Srba sa područja bivše Jugoslavije. Profesorica Milica Novković iz Beograda predstavila je svoju knjigu “Bukvar obitelji” u kojoj govori o srpskoj kulturi i tradiciji, a predstavljanje te knjige predviđeno je i u Hrvatskoj. Navečer je održan veliki koncert na kojem su nastupila i tri slovenska društva. Smotri su prisustvovali i dvoje zamjenika kranjskog gradonačelnika, Zorica Mihajlović i Bojan Gregurić.

– Razgovarao sam sa oboje zamjenika kranjskog gradonačelnika i dogovorili smo da uspostavimo saradnju, pa bi do 15. oktobra Krnjak trebala posjetiti delegacija Kranja. Nas posebno zanimaju njihova iskustva na projektima koje financira EU, a dogradonačelnik Gregurić tu ima veliko iskustvo, pa će pregledati i naše projekte i dati nam neke savjete – kaže Rade Kosanović.

Na smotri je oboren i Ginisov rekord u plesanju Užičkog kola po trajanju i po broju plesača. Plesali su gotovo svi plesači iz 12 KUD-ova, a plesalo se oko sat vremena. Uz predstavnika Ginisa iz EU-a, obaranje rekorda nadzirali su sudac iz Beograda i dogradonačelnica Zorica Mihajlović.

M. C.

Borovska manifestacija postaje sve masovnija

Rekordna fišijada

Ovogodišnja fišijada u Borovu ponovo je oborila rekorde iz prethodnih godina: za 17. Međunarodno takmičenje u kuvanju fiša prijavilo se čak 47 takmičara i više od 500 posetilaca koji su uživali u ribljem paprikašu i bogatom kulturno-zabavnom programu. Nadmetanje u ovoj kulinarskoj veštini, osim borovskih majstora, privuklo je i takmičare iz Vukovara, Trpinje, Vere, Negoslavaca, Petrovaca, Bijelog Brda i Žitišta u Srbiji, ali su odlukom žirija sve tri nagrade ostale u Borovu. Prva dva mesta pripala su Rajku Lukiću, poznatom borovskom zlataru koji je za takmičenje prijavio dva kotlića i zajedno sa svojim pomoćnikom Zoranom Pecićem skuvao najbolje ocenjen fiš. Treće mesto pripalo je Nebojši Aleksiću koji je takođe nagrađivan i na ranijim borovskim fišijadama.

Iz godine u godinu borovska je fišijada postajala sve masovnija te je prerasla u tradicionalnu manifestaciju koja okuplja ne samo takmičare iz Borova, već i iz brojnih mesta u okolini te iz susednih zemalja, Srbije, Bosne i Hercegovine i Mađarske.

D. B.

Promocija nove zbirke Branimira Građanskog

Posvećeno gimnazijskoj ljubavi

Svoju 21. knjigu poezije, pod naslovom “Anđeo iz đačke klupe”, Građanski je posvetio Mariji, ljubavi iz iločke gimnazije koju nije vidio od završetka školovanja

Vukovarski slikar, pjesnik i novinar Branimir Bane Građanski nedavno je pred brojnim poštovaocima promovisao svoju 21. knjigu poezije naslovljenu “Anđeo iz đačke klupe”. Kako je rekao, “poema je posvećena Mariji – ljubavi iz đačke klupe iločke gimnazije”, koju nije vidio od završetka školovanja.

– Na desetu godišnjicu mature nisam mogao ići jer sam bio odsutan. Na dvadesetu je bio rat. A na tridesetu sam dobio pozivnicu na kojoj je pisalo da će generacija najprije otići na grob kolegice Marije zapaliti svijeće i položiti cvijeće – rekao je Građanski.

Tada je, kako je ispričao publici u vukovarskom kafiću “032”, saznao da je Marija nakon višegodišnjeg maltretiranja od strane supruga skončala u izbjeglištvu u Puli, bacivši se pod voz.

Na kraju promocije, tokom koje je odrecitovao značajan broj fragmenata poeme, Građanski je publici podijelio desetak svojih slika. Naime, Građanski je i akademski slikar, koji iza sebe ima 30 samostalnih izložbi i dvadesetak zajedničkih izlaganja.

B. Rkman

Stogodnjak (129)

21. 9. – 28. 9. 1912: Jovan Marković, Mihajlo Mirić i Dmitar Kovačević – prvi je svećenik, a druga dvojica su tutori u Grubišnom Polju – otvorenim pismom su se obratili javnosti da “odmah priskoči u pomoć.” “Pretužnim srcem javljamo ovim žalosnu vijest, da je crkvica na mjesnom pravoslavnom srpskom groblju, hramu svetih i ravnoapostolskih careva Konstantina i Jelene (u narodu zvana kao ‘Stari Sveti Đurađ’) nedavno, u 9 sati noću gromom pogođena, do temelja izgorjela. Crkvica ova ima istorijsku vrijednost svoju, jer je ona najstarija bogomolja naša u đeneralatu nekad Varaždinskom, kao što je to u svoje vrijeme dokazano. Grudi nam se stežu, srce nam se u prsima cijepa, kad se sjetimo sirotinje parohije ove, pa pomislimo, da je nismo kadri sami svojom snagom obnoviti, pa da je predamo potomcima našim, da i njima posluži kao vidni dokaz i spomenik pobožnosti i čestitosti predaka naših, kao što to javno mišljenje i naš narod od nas ište i zahtijeva. Molimo stoga, imajte saučešća u tuzi i nezgodi našoj i priteci te nam u pomoć…”, pozivaju rečeni i obećavaju da će svatko onaj koji priloži novčanu pomoć za gradnju nove crkvice biti uveden u posebnu knjigu dobročinitelja, pa tako i svakodnevno spominjan u liturgijskim obredima.

* “Zaklada Danila i Julke Banjanin”, osnovana 20. rujna 1893. godine, raspisala je natječaj za “potporu srodnicima, koji su nauke svršili za prve dvije godine, dok ne nastupe u službu s plaćom ili ne otvore samostalnu radnju”. Potpora iznosi 1.200 kruna godišnje, a mogu je dobiti “u prvom redu potomstvo rođene braće zakladatelja Danila Banjanina – Stevana, Laze, Vasilja, Nikole i Stanka Banjanina, zatim potomstvo zakladateljevih sestara Dmitre Svilar i Anđelije Sadžak, te potomstvo zakladateljevih srodnika treće loze, ukoliko potječe od zakladeteljeva djeda Vasilja Banjanina… Bude li više natjecatelja sa jednakim ovlaštenjem, moći će se zakladna potpora od godišnjih 1.200 kruna porazdijeliti među više njih…”, velikodušno obećavaju iz zaklade.

* Srbin Miloš Stratimirović, savjetnik zemaljskog suda u miru, otvorio je u Beču svoju advokatsku kancelariju i poziva sve one koji su “u neprilici” da ga do 15. studenoga posjete u Štarhembergase 32, a od 15. studenoga nadalje u Nibelungengase broj 8.

Đorđe Ličina